Kur'anski izazov iz 7. stoljeća – Ženka pčele gradi kuću

Govoreći o onome čime je nadahnuta pčela, Kur’an koristi ženski oblik glagola. Glagoli se u arapskom jeziku konjugiraju se različito za muški i za ženski rod.

Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi. (16:68)

Činjenica da je upotrijebljen ženski oblik glagola, upućuje na zaključak da djela koja u tom kontekstu Kur’an navodi obavlja pčela – ženka. Iz tog razloga, pčelu iz navedenog ajeta bilo bi pravilnije prevesti sa ženka pčele. Ono što radi ženka pčele u Kur’anu se navodi na sljedeći način: (U arapskom se na isti način piše i mužjak i ženka pčele; ova riječ, za razliku od pomenutih glagola, ne posjeduje ženski rod.)

Pravljenje kuće (68:1)
Aktivnosti u prirodi radi skupljanja materijala za proizvodnju meda (69:2)
Proizvodnja meda (69:3)

Ove tri aktivnosti koje ističe Kur’an, obavljaju radilice, odnosno pčele-ženke. Iz tog razloga, glagol koji dolazi nakon pčele ima nastavak za ženski rod. Navedene aktivnosti nemaju nikakve veze sa mužjacima pčela. Mužjaci pčela, koji imaju veće oči i koji su krupnije građe od ženki, odnosno radilica, imaju samo jedan zadatak, a to je oplodnja mlade matice. Krajem ljeta ženke, odmah po završetku rečene dužnosti, mužjake izbacuju iz košnice, te, zbog toga što su vični životu u kome se o svemu brinu radilice, ubrzo umiru od gladi.

U vrijeme objave Kur’ana ljudi nisu poznavali detalje raspodjele poslova u košnici, o tome da su radilice zapravo ženke, o izradi saća, pravljenju meda, o tome da je skupljanje materijala za proizvodnju meda isključivo posao radilica. Zbog toga, svojevrstan fenomen predstavlja činjenica da, nabrajajući poslove radilice, Kur’an koristi glagolski nastavak za ženski rod i što time iz tih poslova isključuje mužjake.

PČELE MATEMATIČARI?

Kada detaljno analiziramo ono što rade radilice, na što Kur’an upozorava, nemoguće je da ostanemo ravnodušni umijećem tih živih bića. Formiranje kuće (košnice) u kojoj će pčele živjeti, izrada saća zahtijeva matematičkog genija.

Milionima godina pčele svoje saće izrađuju u obliku šestokuta (što je vidljivo u fosilima pčela koji datiraju od prije desetina miliona godina). Zašto taj oblik nije četverokut, petokut, osmokut, već šestokut? Matematičari, koji su proučavali ovo pitanje, smatraju da je šestokut najidealniji oblik za izradu saća i to zbog najmanjeg utroška materijala, a i zbog potpune iskoristivosti prostora. Kada bi se saće izrađivalo u obliku trokuta ili četverokuta, opet ne bi bilo praznina, ali utrošak materijala priliko izrade šestokuta je manji nego prilikom izrade trokuta ili četverokuta. A korištenje mnogih drugih geometrijskih oblika prouzrokovalo bi nastanak neiskorištenih površina. Šestokutna ćelija je, dakle, oblik u koji se može deponirati najviše meda i koji iziskuje najmanji utrošak voska, kao građevinskog materijala.

Jedan od detalja koji, kada su u pitanju radilice, plijeni najveću pažnju jeste činjenica da je ovaj objekat, u koji svaka od hiljada radilica ugrađuje po jednu malu ciglu, u potpunom skladu sa geometrijskim mjerama. Matematičari su dokazali da se sa određenom količinom voska ne može napraviti šire mjesto koje će moći primiti larvu što će se izleći iz jajeta. Na taj način radilice pokazuju kako se materijalom u određenoj količini na najekonomičniji način može sagraditi objekat potrebne veličine.

To je francuski insektolog, Antoine Ferchault, iznio kao geometrijski problem, definirajući ga pod imenom ”problem pčela”. Taj problem je sljedeći: ”Neka se da pravilna šetokutna uspravna prizma, omeđena sa tri vrste istostranih četverokuta, istih nagiba u odnosu na osnovicu. Koji bi treabo biti ugao između istostranih četverokutova da bi ukupna površina ove prizme imala najmanju vrijednost?” Jedan Nijemac, Švicarac i jedan Englez, trojica poznatih matematičara su se dali na rješavanje ovog problema i došli do sljedećeg rezultata: 70° 32′ (70 stepeni i 32 minute). Upravo je takav ugao ćelije u saću, koje prave radilice.

Izradu saća radilice započinju sa nekoliko različitih strana, tako da se, na kraju, ćelije sastave na sredini saća. Uglovi ćelija su besprijekorni čak i u tački spajanja. To nam jasno stavlja do znanja da se radilice nisu proizvoljno dale na izradu saća, da su prethodno detaljno proračunale razdaljinu između početne i krajnje tačke, te pozicije ostalih radilica. Čak i najveći matematičari, svojim proračunima, iznose besprijekornost pčelinjeg računa od 70 stepeni i 32 minute. Međutim, kada bismo uzeli lenjir iz ruku ovih profesora matematike, kada bismo im rekli da nacrtaju šestokut sa sasvim tačnim ovim uglovima; kada bismo, uz to, ovim profesorima, koji su došli do iznosa vrijednosti ovih kutova, rekli da svaki od njih trojice pojedinačno crta šestokute, ali da krenu sa različitih strana i da središnji šestokut mora biti besprijekorno ispravan, oni, bez ikakve sumnje, ne bi uspjeli nacrtati tako detaljan crtež. Iz toga se vidi da su pčele i veliki teoretičari, a i izuzetni praktičari. Proračunale su ono što je teoretski veoma teško proračunati, a u praksi uspjevaju postići precizne omjere, što mi svojim rukama i očima ne uspijevamo. (U 15. poglavlju drugog dijela knjige, u kome ćemo govoriti o matematičkim fenomenima Kur’ana, analizirat ćemo suru koja govori o ”pčeli”, matematički kod u ajatima i aluzije na broj hromozoma kod pčele. Uzvišeni Allah, Koji je stvarajući pčelu, tom živom biću dao odlike matematičara, također je i u suri i ajetima, koji govore o pčeli, dao matematičke fenomene.)

Kako sve ovo uspije izračunati i realizirati pčela koja živi šest sedmica? Okrakterizirati taj posao pčela kao ”instinkt” i sve obrazložiti slučajnošću jeste skrivanje iza imena na koja upozorava 40. ajet sure ”Yusuf”. Riječ instinkt je samo imenovanje i termin koji, zapravo, ne znači ništa. Govoreći da je pčela nadahnuta, Kur’an iznosi da je sve ovo što pčela radi rezultat Allahovog, dž. š., stvaranja, nadahnuća i odredbe. Čovjek, kao najinteligentnije biće, sa šest sedmica ne može čak izgovoriti ni ”jedan, dva, tri”…
Apsurdno je tvrditi da sve to što rade pčele uče od drugih pčela, a ni da se to dešava slučajno. Sasvim je jasno da je Stvoritelj pčelu stvorio zajedno sa svim njenim sposobnostima, riješio sve ove matematičke probleme i nsdahnuo pčelu ovim zadivljujućim radnjama.

Stvoritelj, opet, omogućivši pčeli da proizvodi meda više no što joj je potrebno, pokazuje svoje blagodati čovjeku.

Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici! I da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane, i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni? (36:71-73)

Izvor: www.kuranskifenomen.com


“A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”

Sura An-Nisa, 82.

Back to top button