fbpx

Historijat kako su 24 zeca postala najveće štetočine u Australiji u 20. stoljeću

Thomas Austin, rođen je 1815. godine u Engleskoj, u historiji je ostao upamćen kao čovjek koji je u Australiju donio zečeve 1859. godine. Bio je strastveni zaljubljenik lova na zečeve, pa je u oktobru 1859. godine pustio 24 zeca na svom imanju kako bi se množili i kako bi kasnije mogao da ih lovi, no, nije ni slutio da će 6-7 godina kasnije od ta 24 zeca nastati 14.000. 

Stvari su polahko počele da izmiču kontroli, šteta koju su uzrokovali zečevi iz dana u dan, postajala je sve veća. Australija je potkraj 19. stoljeća donijela i nekoliko zakona koji su se ticali zečeva i sve vrijeme je uporno pokušavala da ih istrijebi ili da barem njhov broj reducira, ali, bezuspješno. Uporedo sa Australijom i Novi Zeland je 70-ih i 80-ih godina 19. stoljeća donio nekoliko zakona o zečevima, pa čak i šest mjeseci zatvora u slučaju bijega zeca, a zakonske odredbe važile su i za djecu. australska vlada je 1907. godine izgradila 3236 kilometara dugu ogradu, kako bi se agrikulturna dobra i obradivi dio zemljišta zaštitio od zečeva. Zečevi kojih do 1859. godine nije uopće bilo u Australiji, postali najveće štetočine. Iz godine u godinu šteta koju su prouzrokovali bivala je sve veća i teritorij koji su naseljavali se širio.

Mapa ograde duge više od 3.000 kilometara koju je australska vlada podigla 1907. godine.
Mapa ograde duge više od 3.000 kilometara koju je australska vlada podigla 1907. godine.

Procjenjuje se da je 1940-ih u Australiji bilo oko 800 miliona zečeva. Uništavali su floru i faunu, usjeve, pa čak su izazivali i erozije, usljed uništavanja drveća i zelenila. Nakon što razni otrovi i masovni lov nisu urodili plodom, godine 1933. australska vlada odobrila je modifikaciju Myxoma virusa, a već 1950. godine vlasti su preko komaraca i muha zarazile zečeve Myxoma virusom, koji je izazivao myxomatozu. Virus je pronađen u Južnoj Americi i djelovao je samo na zečeve. Oko 90-95% zečeva je uginulo i njihov broj je smanjen na oko 5% dotadašnje populacije. Procjenjuje se da je šteta koju su u to doba pravili, tačnije, 1951-1952. godine iznosila 34 miliona funti, a dobit od mesa i krzna svega tadašnjih 10 miliona funti. Ova brojka datira nakon upotrebe Myxoma virusa, a do tada je godišnja šteta iznosila 50 miliona funti.

Zaprežna kola natovarena zečijim krznom.
Zaprežna kola natovarena zečijim krznom.

Nakon upotrebe Myxoma virusa zahvaljujući znanstvenim inovacijma australskog virologa Franka Fennera, broj zečeva u Australiji smanjen je sa oko 600 miliona na oko 100 miliona, čiji broj se kontrolirano povećao na oko 200-300 miliona 1991. godine. Procjenjuje se da je 40% zečeva u Australiji još uvijek osjetljivo na Myxoma virus.

Prema aktuelnim podacima, danas ih u Australiji živi oko 200 miliona, a naselili su se i u predjelima udaljenim i do 5.000 kilometara od mjesta gdje je Thomas Austin pustio 24 zeca 1859. godine.

Piše: Resul Mehmedović

 

Close