Da li je nejednakost fer

Cijeli svijet je opsjednut pojmom jednakost. Razne politike se stvaraju kako bi ljude učinili jednakim. Šta je suprotno od nejednakosti? Jednakost? Recite mi da li poznajete neke osobe koje su jednake? Ljudi su stvoreni nejednaki s njihovim različitim talentima, porodicom, individualnim željama, itd. Jednakost je nemoguć pojam.Da li svi zaista žele da imaju ista primanja tj. da li će to učiniti ljude sretnim? Ili da svi građani žele da odu na odmor na isto mjesto kako bi bili jednaki?

Današnju nejednakost je stvorila vlada i ista ta vlada se bori protiv nejednakosti.

Jednaki ili nejednaki ljudi u slobodnom tržištu? Naravno da će ih biti. Vlada često želi da polomi noge uspješnim ljudima. Hajde da skratimo noge C. Ronaldu kako bi on i ja bili istih fudbalskih sposobnosti (ne preterujem, stvarno ne znam da igram fudbal).

Zaista postoji nešto nemoralno u činjenici sa stvaranjem prisilne materijalne jednakosti.

Kažu da su svi ljudi rođeni jednaki i to se pogrešno tumači. Ljudi su rođeni s jednakim individualnim pravima. Misli se na individualna prava prije svih zakona. Pravo na život i potragu za srećom.

Mi pričamo o pravednom, legalnom pravljenju profita. Šta je loša oko toga? Profit nije ružna riječ.

Ljudima je prvenstveno nelagodno kada neko drugi postigne uspjeh. Na uspjeh se gleda isključivo kao da ga čovjek nije stekao svojom zaslugom. Prvo kao da ga čovjek sam nije postigao i drugo da je taj uspjeh uzeo od nekoga. Sama činjenica da neko ima, a neko nema je uvreda i onaj što ima – to je stekao isključivo ne svojom zaslugom. To su opasne zablude.

Ako sam na pravičan način napravio uspjeh, napravio sam ga isključivo svojom zaslugom. Kažu ljudi, “sad kad si napravio uspjeh, sad to moraš da vratiš”. Šta sam ja to uzeo od drugih da bi morao nekome da vratim? Tipično altruistički.

Dakle u svakodnevnom rječniku spominje se oduzimanje, ne pravljenje. Implicitno se govori da je to naš uspjeh,a ne uspjeh pojedinca.

To je zapravo fatalno.

Ti loši momci su oduzeli ono što je naše i mi to želimo nazad. Skroz je ok ako su ti loši momci zaista loši momci pa su stekli uspjeh na neki ilegalan način. Ali ne smijemo da generalizujemo. Nisu svi ljudi koji naprave uspjeh loši momci i moraju da nam vrate nazad jer navodno nisu to uradili svojom zaslugom.

Ne postoje jednake prilike.Prisilno stvaranje jednakih prilika oduzima slobodu i obezvređuje i te jednake prilike. Svaki pokušaj da se društvo izjednači je fatalno.To znači oduzimati od jednih i davati drugima bez ikakvog osnova.To znači oduzimati individualna prava nekim ljudima koji postaju manje jednaki PRIJE ZAKONA. Ne možemo znati šta će pojedinca učiniti sretnim.

Kažu da nejednakost utječe na ekonomiju. Utječe samo ako je uključen kronizam ili vladine regulacije. Ali šta najviše pomaže kronizmu da opstane? Pa konzumiranje. Ekonomija je konzumiranje. Ko više konzumira siromašni ili bogati? Zapravo siromašni više konzumiraju. Bogati štede i ulažu novac u nešto. Siromašni ga troše na destrukciju. Moj  sladoled, naravno, nestane poslije nekoliko minuta. Jedan od najglupljih argumenata je da ekonomiji zapravo pomaže konzumiranje. Kažu hajde da damo što više novca siromašnima kako bi konzumirali, a mi pravili profit. Ne možemo da konzumirao više nego što proizvodimo. Pa kako je onda konzurimanje više od 60-70% ekonomije? Dakle veće konzumiranje je jedino moguće brojnijim ulaganjima.

Ali ne, ja sam jako patetičan fudbaler i zašto je C. Ronaldo bolji od mene? Ko mu daje za pravo?Najbolje da polomimo noge C. Ronaldu pa da u ime moje patetične sposobnosti igram fudbal?

Stvaranje prisilne jednakosti je uništavanje čovjekih vrlina, ali – ono je i oduzimanje čovjekove slobode.

Ljudi moraju imati JEDNAKA PRAVA, a ne JEDNAKE PRILIKE kako bi mogli da postignu svoje ciljeve. One su osnov. Kad svi ljudi budu imali jednaka prava, onda će svako od njih iskusiti vrlinu nejednakosti.

Piše: Yaron Brook (Libertarijanska Asocijacija)