fbpx

Obrazovni sistem Singapura primjer za ostatak svijeta

Stroge metode podučavanja i odlični nastavnici održavaju Singapur na vrhu

Kada je ostrvo Singapur postalo nezavisna država 1965. godine, imalo je malo prijatelja i još manje prirodnih resursa. Kako je postalo jedan od najvećih svjetskih trgovinskih i finansijskih centara? “Strategija”, kazao je Lee Kuan Yew, prvi premijer, bila je „da se razvije jedini raspoloživi prirodni resurs u Singapuru: narod“.

Danas se obrazovni sistem u Singapuru smatra najboljim u svijetu. Zemlja se dosljedno nalazi na vrhu OECD-ovog Programa za međunarodno ocjenjivanje učenika (PISA), trogodišnjeg testa 15-godišnjaka u desetinama zemalja, u tri glavne kategorije: matematike, čitanja i znanosti. Singapurski učenici su otprilike tri godine ispred američkih vršnjaka iz matematike. Singapur isto tako dobro stoji na ispitima mlađe djece, a diplomanti najboljih škola mogu se naći rasuti širom najboljih svjetskih univerziteta.

Ostrvo-država ima mnogo toga da nauči svijet, ali druge zemlje su neradi učenici. Jedan od razloga je taj što Singapur favorizuje tradicionalnu pedagogiju, s nastavnicima koji vode razred. To je u suprotnosti s preferencijama mnogih reformatora koji su za labaviju, “progresivniju” nastavu čiji je cilj ohrabrivanje djece da uče sami. Iako međunarodne studije ukazuju da je direktna instrukcija zaista dobar način prenošenja znanja, kritičari tvrde da Singapur ima model „drill and kill“ koji proizvodi nekreativne, mizerne genijalce. Roditelji su zabrinuti zbog stresa koji sistem ostavlja na njihovu djecu (i na njih, čak i kad voze djecu na dodatne časove).

Ipak, Singapur pokazuje da akademska briljantnost ne mora da bude na štetu ličnih sposobnosti. 2015. godine singapurski studenti su, također, bili prvi na novom PISA rangiranju koje je dizajnirano da gleda na kolaborativno rješavanje problema, postižući još bolje rezultate nego što su to činili u čitanju i znanosti. Oni su, također, izjavili da su sretni – više nego djeca u Finskoj, na primjer, zemlji koju obrazovni radnici smatraju primjerom kako postići izuzetne rezultate s marljivijim metodama podučavanja. Ne zadovoljavajući se svojim dostignućima, Singapur sada uvodi reforme za poboljšanje kreativnosti i smanjenje stresa. Ovo nije znak neuspjeha, već postepeni pristup reformi obrazovanja vođen dokazima – prva od tri lekcije koje Singapur nudi ostatku svijeta.

Tamo gdje druge zemlje često donose pojedinačne i nekoordinirane reforme, Singapur pokušava da sagleda sistem u cjelini. Ulaže značajna sredstva u istraživanje obrazovanja. Sve reforme su testirane, sa ishodima koji su pažljivo praćeni, prije nego budu uvedeni. Pažnja se posvećuje tome kako nove ideje i rezultate treba primijeniti u školama. Pažljivo razvijeni udžbenici, radne sveske i razrađeni primjeri – prakse koje se na Zapadu često smatraju zastarjelim – koriste se za uvođenje stručnosti u razred. Rezultat je dobro usklađivanje između procjena, odgovornosti i stilova podučavanja.

Druga lekcija je prihvatiti poseban pristup Singapura u nastavi, posebno matematike – što Amerika i Engleska već rade u određenoj mjeri. Ona naglašava uži, ali dublji kurikulum i nastoji da osigura da čitav razred napreduje kroz nastavni plan i program. Slabiji učenici dobijaju obavezne dodatne sesije kako bi im pomogli da održe korak; čak i manje sposobni rade relativno dobro. Analiza iz 2016. godine u Engleskoj pokazala je da je singapurski pristup poboljšao rezultate, iako je tokom tranzicije samo djelimično primijenjen.

Treća i najvažnija lekcija je da se fokusiramo na razvoj odličnih nastavnika. U Singapuru, nastavnici dobijaju 100 sati obuke godišnje kako bi bili u korak s najnovijim tehnikama. I vlada im dobro plaća. I postoji potreba za većim razredima (prosjek je 36 učenika, u poređenju s 24 u OECD-u). Bolje je imati velike razrede koje podučavaju odlični učitelji nego manje koje podučavaju mediokriteti. Nastavnici koji žele više slave, ali ne i birokratski teret vođenja škole, mogu postati „učitelji majstora“, uz odgovorno podučavanje svojih učenika. Najbolji nastavnici dobijaju priznanja od ministarstva obrazovanja i velike bonuse: sve u svemu, nastavnici su plaćeni otprilike kao njihove kolege u privatnim sektorima. Nastavnici su, također, podložni rigoroznim godišnjim procjenama učinka.


Otklon prema razredima

Sistem je skoro besprijekoran. Druge zemlje možda žele da izbjegnu podjelu Singapura na uspješne i neuspješne učenike i odvajanje u školama od dvanaeste godine. Koristi od toga su nedokazane i doprinose stresu zbog ispita. Štaviše, veličina Singapura omogućava neobičan stepen centralizacije. Generalni direktor ministarstva obrazovanja kaže da poznaje više od 80% direktora po imenima, što olakšava praćenje onoga što se dešava. Drugi kompromisi bi bili neprijatniji negdje drugdje. U većini zemalja, nastavnički sindikati i roditelji imaju otklon prema velikim razredima, na primjer. To je sramota. Obrazovanje bi bilo mnogo bolje kad bi što više zemalja prepisalo “zadaću” od Singapura.
S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Related Articles

 

Close