Jedan stari slučaj oslobođenja roba u Tuzli 1641. godine

Izvod iz tuzlanskog sidžila.

Vlasnik ovo isprave, (osoba) srednjeg rasta, guste brade i otvorene prirode Pijale, sin Abdulahov, došao je pred časni šerijatski sud i simbol vjere i pokazao je oprosnicu datiranu sa džumadel-ulaom 1051. godine (u augustu 1641 g.), koju su mu izdali, svojeručno potpisali i svojim pečatom ovjerili: Ahmedbeg, Hasanbeg i u kojoj izjavljuju da ga u ime Boga opraštaju. U smislu te oproštajnice on traži da mu se od strane šerijatskog suda izda i potvrda o slobodi.

Kako je u navedenoj oproštajnici stvarno precizirano oslobođenje ropstva navedenog Pijale, sina Abdulahova, i on tim, kao i svi ostali muslimani, postao slobodan, to on na temelju toga ima, prava koja imaju ostali muslimani i sve dužnosti kojima su zaduženi ostali muslimani.

Potvrđujući ovim osnovna prava (svakog čovjeka) i presudu u pogledu novonastale situacije, izdaje se navedeno, isprava kao dokaz njegove slobode i predaje se u ruke moliocu.

Svjedoci:

Stub plemenitih i sebi ravnih, sveopći povjerenik Visoke porte, Ahmed sin Ibrahimpašin

Stub sebi ravnih, Osman-ćenaja

Mustafa sin Mehmedbegov

Hadži Ismail

Mehmed Čelebi, pjesnik

Halil Čelebi

Hadži Kurd

Mustafa-paša, brat hadži Ismailov

Hasan Čelebi iz G. Tuzle

Ibrahim Čelebi iz Kolovrata

Ahmed-čauš

Ismail-paša Arapović

Sulejman Čelebi, pisar

Zulfikar-aga sin Abdulahov

Derviš-aga iz Brdnika

Ovo je jedan od rijetkih sudskih zapisnika tuzlanskog iz prve polovine XVII stoljeća iz koga se vidi: 1) da je u to doba u Tuzli još uvijek bilo robova i 2) kakva je bila procedura opraštanja roba i njegovo proglašavanje slobodnim i punopravnim gređaninom.

Piše: Šaban Hodžić (Članci i građa za kulturnu istoriju Istočne Bosne, knjiga I, str. 46.)

Priredio: Resul Mehmedović

Related Articles

Close