fbpx

Zašto je ekonomija Hong Konga 7 puta bolja od kubanske

Još 2014. godine uporedio sam nevjerovatni rast Hong Konga s jadnom stagnacijom Kube i naglasio da su slobodno tržište i ograničena vlada pravi recept za napredak. Naročito ako vam je stalo da poboljšate život manje imućnih osoba. Komunisti tvrde da njihova ideologija predstavlja borbu potlačenih protiv elite, a dokazi sa Kube pokazuju groznu materijalnu oskudicu većine ljudi. Suprotno tome, u Hong Kongu su prihodi porasli za sve dijelove stanovništva.

Pogledajmo današnje poređenje Kube i Hong Konga. Law & Liberty je objavio fascinantan pregled knjige Neil Monnerya, A Tale of Two Economies (Priča o dvije ekonomije), čiji je autor Alberto Mingardi s italijanskog Instituta Bruno Leoni. Kako objašnjava Alberto, knjiga govori o tome kako su dvije osobe oblikovale razvoj na Hong Kongu i na Kubi.

Koliko su važni ključni pojedinci u oblikovanju uspjeha ili neuspjeha ekonomija? (…) Priča o dvije ekonomije Neila Monnerya je u izvjesnom smislu polemika protiv historijskog determinizma, barem ako je riječ o promociji ekonomskih reformi. Naglašava se važnost dvaju pojedinaca, jednog velikog čovjeka za mnoge, i jednog opskurnog zvaničnika i političara nepoznatog većini, koji su oblikovali sudbine njihovih zemalja. (…) Ernesto „Che“ Guevara i John Cowperthwaite. (…) Monnery insistira da su obojica bili „duboki i originalni mislioci.“ (…) Ključna razlika između njih dvojice bila je možda u tome što je Cowperthwaite imao dobro ekonomsko obrazovanje (…) Ni način na koji je napredovao Hong Kong, ni Kuba nisu bili neizbježni.

Ranije sam pisao o plemenitoj ulozi Johna Cowperthwaitea. Evo šta je Alberto izdvojio iz knjige.

Monnery ističe da se uspjeh Hong Konga dogodio ne zato što su Cowperthwaite i njegov kolega pokušavali „da zabodu ideološku zastavu“, već zato što su bili „profesionalni pragmatičari“. (…) Tako se uspjeh relativno libertarijanskog uređenja u Hong Kongu održavao. (…) Cowperthwaite je testirao ono što je znao o klasičnoj ekonomiji kada je „prvi put stigao u Hong Kong, 1945.“ i „bio zadužen za kontrolu cijena. (…) Ubrzo je shvatio probleme s pokušajem da cijene učine dovoljno niskim da zadovolje potrebe potrošača, i dovoljno visoke da podstaknu snabdijevanje i dinamično okruženje.“ Protivio se subvencijama na koje je gledao kao „bezobrazan pokušaj hranjenja preko državnih subvencija.“ (…) Cowperthwaite je Monneryev heroj, koji ističe svoju kompetentnost, i još više, njegov integritet.

Che Guevara, osim što je bio poznat po svojoj brutalosti, izgleda da je bio i loš ekonomski planer.

Guevara je obnašao nekoliko funkcija povezanih s ekonomskim pitanjima i pristupao im je ozbiljno. Godine 1959. otputovao je na tromjesečno putovanje u različite zemlje kao što su Indija, Japan i Burma, kako bi naučio „kako upravljaju svojom ekonomijom“. Bio je zapanjen primjerima zemalja koje su uspjele da razviju tešku industriju i mislio je da Kuba može učiniti isto. (…) Gevara, koji se jednom preobratio na marksizam, progutao je cijelu stvar. Budući da je tvrdio da je „za ekonomski plan neophodno da država kontroliše većinu sredstava za proizvodnju, a još bolje, ako je moguće, i sva sredstva za proizvodnju“, postupio je u skladu s tim.

Pa, šta je suština? Hong Kong i Kuba su na početku procesa bili otprilike jednaki. Danas, ne toliko.

Čitaocu Priče o dvije ekonomije prilično je očigledno koje lekcije treba da uzmu: „u kasnim pedesetima obje ekonomije su imale BDP po glavi stanovnika od oko 4.500 dolara današnjeg novca. Do 2018. godine Kuba je malo više nego udvostručila svoj BDP po glavi stanovnika na oko 9.000 dolara po osobi. Ali Hong Kong je dostigao 64.000 doalra po glavi stanovnika – čak sedam puta viši od Kube, pa čak i viši nego u Britaniji.“

P.S. Hong Kong se i dalje svrstava među najslobodnije svjetske ekonomije, mada sve više brine hoće li Kina dugoročno dozvoliti ekonomske slobode.

 

Piše: Daniel J. Mitchell (FEE / Dialogos.ba)


S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Related Articles

 

Close