Logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku – Šejh Jujo (1651-1707)

ŠEJH JUJO 1677. godine odlazi na školovanje u Istanbul, na čuveni univerzitet Sahn-i Seman, i nakon četiri godine ga završava. Kako dr. Amir Ljubović navodi, Ejubovićevi biografi bilježe kako je Šejh Jujo dobro uviđao slabost, učmalost i težinu stare skolastičke metode nastave u medresama, pa je svojim metodom predavanja i svojim udžbenicima pokušao da krči nove putove u metodici nastave. U Istanbulu je napisao desetak djela, te veći broj spisa iz gotovo svih oblasti. Napisao je i 27 kraćih i dužih rasprava, među kojima su najbrojniji naučni radovi iz logike i disputacije [13 djela], prava [6 djela]. Dodatno je napisao rad iz perzijske leksikografije i metrike, dva djela iz dogmatike, te sastavio zbirku vazova. Pretpostavlja se, prema broju sačuvanih spisa, da je napisao preko 60 naučnih djela.

– Od 1692. postaje mostarski Muftija. Vrijeme provedeno u Mostaru koristi za angažiranje u prosvjeti, predavanje, pisanje udžbenika i drugih aktivnosti. U Predgovoru djela Komentar Obuke iz Logike i Apologetike bilježi da se dugo bavio ovim dvjema disciplinama i iz tih područja napisao izvjestan broj korisnih, manjih i većih, radova. Dr. Amir Ljubović navodi da je Šejh Jujo bio zaokupljen pitanjima iz logike koja su se nužno vezivala za dijalektiku, tzv. nauku o pojmovima, zatim za sintaksu, stilistiku i retoriku.

DJELA

– Njegovo prvo djelo Komentar Esirijevog traktata iz logike, tj. Komentar Isagoge nastalo je 1682. godine. Nakon predgovora, ovo djelo je podijeljeno na devet poglavlja:

(1) Isagoga [rasprave o riječima, značenjima riječi, odnosu između riječi i ideja, zatim o pojmovima i o pet univerzalija – vrsta, rod, razlika, svojstvenost i akcidencija],
(2) O interpretativnom govoru [o pravilima formiranja definicije i deskripcije],
(3) O sudovima,
(4) O silogizmu,
(5) Apodiktika,
(6) Dijalektika,
(7) Retorika,
(8) Poetika, i
(9) Sofistika.

Ovo djelo nosi naziv Korisna glosa uz El-Fenārījeve napomene za Esīruddīnov traktat iz logike.

– Njegovo drugo djelo iz logike, Novi Komentar Suncanog Traktata biva završeno 1690. godine. Djelo je podijeljeno na Uvod, tri opsežna članka i Zaključak:

(1) O pojedinačnim pojmovima [odsjek o riječima, jednostavnim idejama, i istraživanjima općeg i pojedinačnog],

(2) O sudovima [odsjek o kategoričkom sudu, istraživanje o njegovim dijelovima i podjelama, utvrđivanju kvantiteta sudova, određenosti i dosegu sudova, i o modalnim sudovima] zatim odsjek o podjeli kondicionalnih sudova, neposrednom zaključivanju [istraživanje o opozijici sudova – kontradiktornost i kontrarnost, istraživaje o konverziji – ekvipolencija, istraživanje kontrapozicije, i istraživanje o kondicionalnim sudovima],

(3) O silogizmu [odsjek o definiciji silogizma i njegovim dijelovima (prva, druga, treća, i četvrta figura], zatim odsjek o uslovima zaključivanja s obzirom na modalitet u izmiješanim silogizmima [prva, druga, treća, i četvrta figura], zatim odsjek o povezanom silogizmu kod kondicionalnih sudova [konjunktivni sudovi, disjunktivni sudovi, kategorički i konjunktivni, kategorički i disjunktivni, konjunktivni i disjunktivni], zatim odsjek o rastavljenom silogizmu, o dopunama silogizma [složeni silogizmi, silogizam apsurda, indukcija, analogija], te Zaključak koji se sastoji od dva poglavlja:

(1) Istraživanje o sastavnim dijelovima silogizama [neosporno sigurna znanja – prva znanja i aksiomi, saznanja na osnovu iskustva, saznanja stečena eksperimentom, intuitivna saznanja, prenesena saznanja, propozicije u čijoj osnovi leže silogizmi, apodiktika, te dijalektika, retorika, poetika, i sofistika]; i na kraju

(2) Istraživanje o dijelovima znanosti [predmeti znanosti, principi znanosti – aksiomi, postulati, hipoteze, i pitanje znanosti – teze].

– Već 1692. godine, Muṣṭafá Ejubović se ponovo osvrće na Isagogu Esīrudīna El-Ebherīja, jer misli da će time razjasniti niz pitanja iz logike. Dr. Amir Ljubović navodi da je Muṣṭafá Ejubović nastojao da poveže marginalije i da na diskretan način skrene pažnju čitaocu gdje počinje i gdje završava problematika iz pojedinih poglavlja osnovnog teksta.

– Njegovo posljednje djelo iz oblasti logike Komentar Obuke iz Logike i Apologetike nastaje 1706. godine. Nakon Uvoda sa raspravama o značenju riječi i shvaćanju, djelo je podjeljeno na dvije opsežne kategorije sa petnaest poglavlja i zaključkom:

Prva kategorija – Predodžbe – koja se satoji od šest poglavlja:

(1) pet univerzalija,
(2) o rodovima,
(3) izricanje o nečemu,
(4) činilac za višeg je činilac za nižeg,
(5) zaključak o istraživanjima univerzalija, i
(6) odjeljak o onome sto definira nešto;

zatim Druga Kategorija – Tvrdnje – koja se satoji od devet poglavlja:

(1) kondicionalni sudovi,
(2) o opoziciji,
(3) o konverziji,
(4) o kontrapoziciji,
(5) o kondicionalnom sastavljenom silogizmu,
(7) o rastavljenom silogizmu,
(8) o indukciji, i zadnje poglavlje
(9) silogizam je ili apodiktički…

Zatim slijedi zaključak koji govori o dijelovima znanosti.

Odlomak iz djela: Amir Ljubović, Logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku (originalni link objave)

Related Articles

Close