Europljani sve više uviđaju da nacionalne države i granice imaju sasvim opravdanu svrhu

Kada je umro Tito znalo se da su jugoslavenskom projektu odbrojani dani. U trenu je nestalo socijalno ljepilo tadašnjeg jugoslavenskog društva, i sve ono što se nekad činilo kao prednost i utopijskim obećanjem postalo je manom i teškim utegom. Hoće li nagli sunovrat popularnosti karizmatične njemačke kancelarke, Angele Merkel, ostvariti isti efekt na utopijski projekt europskog ujedinjenja? Dok je još koliko ljetos suvereno vladala europskim političkim nebom, demonstrirajući svoju snagu nepopustljivim stavom povodom grčke dužničke krize, sada, kako je migrantski val iz Male Azije zapljusnuo obale Europe, kao da svaki njen potez izaziva dodatno uznemirenje i zakopava ju još dublje u zemlju.

Vjerojatno je presudila sujeta. Kada je poniženi grčki premijer Tsipras počeo ostvarivati svoje prijetnje da će, u znak odmazde za nepopustljiv stav Trojke povodom otpisa grčkih dugova “Europu preplaviti milijunima migranata i islamistima Islamske države”, kancelarka Merkel je prkosno uzvratila da “mi to možemo podnijeti” i zaželjela migrantima dobrodošlicu. Pred snagom tog vala brzo su presahnula na brzinu smišljena tanka objašnjenja da će politika otvorenih granica i labava imigracijska politika pridonijeti ekonomskom procvatu Europe, unaprijediti našu demokratsku kulturu i dodatno ojačati europske institucije. Angela Merkel se ujela za jezik i reterirala, dovodeći na njemačke granice policiju, ali je bilo kasno. Rijeka je krenula i sada prijeti prevrnuti svaki kamen europske nadnacionalne građevine, čijim je simbolom i stvarnim vladarom postala njemačka kancelarka.

Do jučer suverena na Olimpu, danas ju vidimo kako osamljena luta limbovima političkog podzemlja. Tako se ovih dana u njemačkom “Die Weltu” pojavilo cirkularno pismo, poteklo iz anonimnih sigurnosnih struktura, u kojem se njemačke političare upozorava na pogubne posljedice politike otvorenih granica. “Ona se poigrava našom budućnošću.” U pismu su detektirana dva glavna problema: prvi je da se, suočena s nekontroliranim priljevom migranata, njemačka srednja klasa radikalizira, gubi vjeru u vladavinu prava i okreće se politički ekstremnim opcijama; drugi problem notiran u pismu je da se politikom otvorenih granica, koju zastupa kancelarka Merkel, u Njemačku uvoze islamski terorizam, arapski antisemitizam i kultura etničkih sukoba. Zaključak je jasan – svojom politikom Angela Merkel je dovela u opasnost temelje njemačke pravne države.

Bez obzira na spekulacije o tome da li ovo pismo predstavlja uvod u svrgavanje “gvozdene kancelarke”, svakako da ono daleko bolje artikulira zabrinutost građana Europe pred izazovim migrantske krize od bilo kakvih dušebrižnih političkih prolamacija i lažljivog zamazivanja očiju. Ljudi širom Europe sve više uviđaju da nacionalne države i granice imaju svoju sasvim prirodnu i opravdanu svrhu, da pružaju pravnu sigurnost i garantiraju stabilnost demokratskog poretka, dok na politiku otvorenih granica gledaju s podozrenjem. No, i ta spoznaja, kako to često biva, možda dolazi prekasno. Uništeni su zidovi nacionalnog zakonodavstva, pa se u zidovima od žice i cementa traži njihova karikaturalna zamjena. Uništava se povjerenje u stabilnost demokratskog poretka, pa se u autoritarnim vođama traži supstitut za tu stabilnost. Viktor Orban je samo izokrenuta slika Angele Merkel.

Sve je snažnije osjećanje da je europski federalistički projekt samo opasna utopija koja se zasniva na laži. Uvjeravanja da ujedinjena Europa predstavlja sigurnu branu od “opasnosti nacionalizma” pokazuju svoje Janusovo lice, gdje se zamjena za izgubljenu nacionalnost i identitet sve više traži u rasističkim objašnjenjima i ekstremističkim politikama. Ograditi svoju zemlju bodljikavom žicom, govoriti o ugroženosti nacionalne kulture i identiteta, a ipak ostati privržen konceptu Europske unije, možda je najbolji izraz te dvogube opasnosti koja se širi Europom. Sada je valjda jasno da koncept suverene nacionalne države ne predstavlja tu opasnost, već njeno rješenje – da samo suverena nacionalna država pruža onaj okvir u kome je moguće izgraditi stabilne demokratske institucije, vladavinu prava i liberalnu kulturu.

Proroci europskog federalizma, kao i njihove devijantne preslike zdesna, mogli bi lako postati prorocima novog europskog građanskog rata. Mi smo imali tu zlu sudbinu da upoznamo sve loše strane federalističkog utopizma. Svakako treba gledati da nas, nakon izvjesnog političkog sunovrata Angele Merkel, ne zadesi ista politička sudbina koja je zadesila jugoslavenski utopijski projekt nakon pada njenog karizmatičnog vođe.

Piše: Borislav Ristić
Izvor: cajdzinica.blogspot.be

Close
Close