fbpx

Mustaj-beg Fadilpašić – Prvi gradonačelnik Sarajeva

Prvi sarajevski gradonačelnik rođen je u Sarajevu 1830. godine. Odrastao je i školovao se u Carigradu. Godine 1860. došao je u Sarajevo i postao član medžilisa-idare, a od 1878., do kraja života 1892. godine bio je gradonačelnik Sarajeva. Bio je gradonačelnik 14. godina u kojim su se u Sarajevu desile velike promjene.

Historičari su zapisali da je, poslije višesatne borbe, 19.augusta 1878. godine Sarajevo dobilo novog gospodara, ulicama su se čuli koraci austrougrskih vojnika. Sarajevo je tada brojalo 20.000 stanovnika. Već 20. augusta general Filipović izdaje naredbu o uspostavi novog Općinskog vijeća i obnovi ranijeg Gradskog poglavarstva. Naredbom Generala novo Općinsko vijeće se formira u sastavu od 6 pravoslavaca, 5 muslimana, 4 jevreja i 3 katolika, a za gradonačelnika imenovan je Mustaj –beg Fadilpašić. Iz tog perida poznata su i imena prvog gradskog zastupništva: Sunulah ef. Sokolović, Ragib ef.Čurčić, Vejsil ef. Svrzo, Asim ef. Ridžalić – Uzunić, Dimitrije M. Jeftanović, Petro T. Petrović, Makso Nikolić (Despić), Kosta Čuković, Jovo R. Savić, Risto Đ. Besarović, fra Grgo Martić, Frano Baković, Anto Galešić, Zeky Rafajlović, Salamon I. Salom,  Javer Baruh i David Eskinazi. Sva ova navedena imena idu u prilog ljepoti zajedničkog života u Sarajevu.

Mada smo danas svjedoci, da na razultate popisa državljani Bosne i Hercegovine, bez obzira na življenje u XXI vijeku, čekaju, već, godinama, poznato je da je davne 1879. godine bilo poznato, a u skladu sa popisom sarajevskih stanovnika, da  je  u Sarajevu živjelo 21.377 stanovnika od kojih 14.848 muslimana, 3.747 pravoslavnih, 698 katolika, 2077 jevreja, a ostalih 7. U Sarajevu je bilo 4.827 kuća, 137 prazna kućna mjesta, 923 dućana i 234 ulice. Prvi plan grada ugledao je svjetlost dana 1882. godine, a štampan je u Beču.

Pored razornih požara,  a zabilježeni su 1656., te 1697. Kada je Princ Evgenije Savojski razorio grad,  poplava, Sarajevom je harala kuga. Hroničari su zabilježili da je ova opaka bolest odnijela 8000 života.

Sarajevo je pamtilo i vrela ljeta bez kiša, 1879. Godine dva mjeseca nije palo niti kapi kiše, iste godine 8. augusta Sarajevo je pogodio još jedan razorni požar. U požaru su izgorjele 304 kuće, 434 dućana, 135 drugih zgrada, te 36 ulica što ukazuje na veličinu ovog požara. Nakon požara upućuje se apel za pomoć narodu Bosne i Hercegovine. Sigurno ste prošetali ulicom koja se zove Koturova, dobro je znati da je ulica dobila ime po Dušanu Koturu iz Zagreba u znak zahvalnosti za sve ono što je učinio za Sarajevo u tim teškim danima, kao i kasnije u obnavljanju grada.

Ono što je zajedničko današnjem Sarajevu i onom iz 1881. godine je problem sa psima, lutalicama. Ovim problemom su se bavili i novinari, te je u „Bosanko-Hercegovačka novina“, 14. Augusta 1881. godine objavljen tekst o ovom problemu.

 Interesantno je kako se, sa dolaskom nove, austrougarske vlasti, mijenjala i trgovačka ponuda.Stranci su donijeli i nove običaje, usluge i roba su se svakodnevno reklamirale na stranicama novina. Meni se posebno dopao oglas za dame: „ Kineski toaletni sapun –najsavršenije što se kom sapunu dati može, pa koga upotrebljenju koža opaža kao fina kadifa i vrlo prijatan miris zadrži…“

O kulturnom utjecaju govori i da su Saralije u septembru 1882. godine, mogli prvi put slušati operu. Ovo za Sarajevo predstavlja svojevrsnu kulturnu privilegiju, jer u to vrijeme ovakvu privilegiju nisu imali ni mnogi veći evropski gradovi. U Sarajevu je gostovala opera „Alessandro Stradella“ koju je izveo ansambl njemačkog pozorišta Hajnriha Spire. Hroničar „Sarajevskog lista“ sa zadovoljstvom ističe da je pozorište bile dupke puno.

Pored prve opere, Sarajevo je dobilo prvi sarajevski hotel po uzoru na slične hotele u Evropi, to je hotel Evropa koji je do današnjih dana zadržao isto ime, a kojeg je projektovao mladi arhitekta Josip Vancaš. Danas sarajevska ulica nosi njegovo ime.

O tome kako je Sarajevom prošao prvi tramvaj, ne treba mnogo pisati, ipak navest ću samo datum 1. januar 1885. godine.

1892. umire prvi sarajevski gradonačelnik Mustaj-beg Fadilpašić, nije niti mogao slutiti, kakvo razaranje će se desiti Sarajevu 1992. godine, kada je sarajevski gradonačelnik bio Muhamed Kreševljaković.

A sve ostale godine, sve divne sarajevske priče kriju se u izvrsnoj knjizi„Sarajevski gradonačelnici“, Milenka Pajića.

Piše: Nataša Gaon Grujić

Izvor: www.itravelbosnia.com

Related Articles

Close