fbpx

Kur’anski fenomen – Morske tmine i njihov opis prije 1400 godina

Profesora Dorja Rao je specijalista na polju okeanske geologije i trenutno predaje na Kralj Abdul-Aziz univerzitetu u Džeddi, Saudijska Arabija. Sastali smo se sa njim i prezetovali mu brojne ajete iz Kur’ana koji sadrze naučne dokaze njegove istinitosti. Profesor Rao je bio zapanjen onim što je vidio i čuo.

Čitajuci interpretacije nekih kur’anskih ajeta kroz knjige iz određenih naučnih oblasti, naišao je na diskusiju sledećeg ajeta:

„Ili su (djela nevjernika op.p.) kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.“[1]

Profesor Rao je potvrdio da su naučnici danas upoznati sa tminama okeana za koje su saznali putem podmornica koje su im omogućile da zarone u okeanske dubine. Sama ljudska bića (dakle, bez ikakve opreme) nisu bila u mogućnosti stići do više od 20 do 30 metara dubine.

Oni koji su ronili u potrazi za biserima su to činili u plitkim vodama i ni oni nisu imali načina dostići dubine veće od navedenih. Čovjek, dakle, nije sposoban preživjeti u dubokim i tamnim predjelima okeana (recimo na 200 ispod površine vode). Međutim, ovaj ajet govori o fenomenu kojeg nalazimo samo na jako velikim dubinama.

Iz ovoga proizilazi da se Allahova izjava o mraku u dubokim prostranstvima mora ne odnosi na bilo koje more iz razloga što ne svako more može biti opisano kao more u kome su se tmine nakupile jedna iznad druge. Do ove vrste ‘naslaganog’ mraka u dubinama okeana dolazi iz dva razloga. Krajnji rezultat jeste postepeni nestanak boja do kojeg dolazi prelaskom svjetlosnih zraka iz jedne tmine (tamnog sloja) u drugu. Sunčeve zrake su sačinjene od sedam različitih boja i prilikom udara svjetlosti na vodu dolazi do disperzije (rasipanja) zraka od kojeg nastane ovih sedam zasebnih boja.

Morske tmine 1

Na ovoj slici vidimo svjetlosnu zraku kako prolazi kroz dubine okeana. Gornji dio (najbliži površini) je absorbovao crvenu boju u prvih 10 metara. Dakle, ukoliko bi ronioc stigao do 30 metara dubine i tamo bio ranjen, ne bi bio u stanju vidjeti svoju krv jer se crvena boja ne može vidjeti na ovoj dubini. Na isti nacin, kao što se vidi na slici, slijedi absorpcija narandžastih zraka. Potom slijedi absorpcija žutih zraka na dubini od 50 metara. Na 100 metera dubine nestaje i zelenih zraka, zatim na 200 više ne vidimo ni plave zrake itd. Dakle, iz ovoga vidimo da okeanske vode postepeno postaju sve tamnije i tamnije tj. da do zatamljena dolazi u svjetlosnim slojevima.

Što se tiče drugog razloga zbog kojeg dolazi do pojave tmina na velikim dubinama on leži u postojanju mnogih prepreka koje zaklanjaju svjetlost (recimo morske stijene ili pak oblaci, kao što ćemo sada vidjeti op.p.).

Morske tmine 2

Svjetlosne zrake o kojima govorimo dolaze od Sunca i absorbovane su od strane oblaka koji za uzvrat rasprsnu neke od njih. Kao posljedica ovoga, ispod oblaka dolazi do stvaranje jednog djelimično zatamljenog sloja (atmosfere op.p.). Ovo je (koristeći terminologiju koju upotrebljava Kur’an op.p) prva tmina. Potom ove zrake dolaze do površine okeana gdje je jedan ljihov dio odbijen što morskim valovima daje blještav izgled. Iz ovog razloga, u slučajevima kada je more zatalasano, dolazi do različitog intenziteta ovog blještavila zbog različitih uglova pod kojim se valovi i zrake susreću. Valovi, dakle, odbijaju dio svjetlosti i time prouzrokuju zatamljenje. Neodbijeni svjetlosni zraci prodru prema dubinama okeana te stoga vodu okeana i dijelimo na dva glavna sloja: gornji i dubinski. Gornji sloj je karakteristican po svojoj osvjetljenosti i toploti, a dubinski po tmini.

Ova dva dijela okeana imaju različita svojstva i čak i oni su razdvojeni valovima (ili strujama).

Ovi unutarnji valovi su otkriveni tek 1900. godine. Naučnici su tek nedavno saznali da postoje i unutarnji valovi koji se formiraju između slojeva (koji imaju različitu gustinu) na zbijenim mjestima njihovog spajanja. Ovi unutarnji valovi pokrivaju duboke vode mora i okeana jer one imaju veću gustoću nego vode koje se nalaze iznad njih. I ovi valovi se mogu remetiti (razbijati) isto kao što se to može činiti sa valovima na površini. Međutim, unutarnji valove se ne mogu vidjeti golim okom nego se oni moraju detektovati putem ispitivanja promjene u temperaturi i slanosti vode na nekoj određenoj lokaciji.

Ispod ovih valova koji razdvajaju gornji i donji dio okeana dolazi do stvarnog potomljenja. Ribe na ovim dubinama ne vide jer su jedini ozvor svjetla u stvari njihova tijela. Dakle, ova tmina koja se nalazi ispod pokrivača koji se prostiru jedan iznad drugog jeste tmina o kojoj Kur’an govori kada kaže:

“…tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim…”[2]

Drugim riječima, iznad ovih valova (pokrivača) postoji još prepreka (ili slojeva) koje su u obliku valova. Ovo se naravno odnosi na valove koje nalazimo na površini vode. Kur’an nam potom o tminama o kojima je riječ kaže:

“…iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih…”

Dakle, do tmine na velikim dubinama mora i okeana dolazi zbog svih spomenituh prepreka na koje svjetlos nailazi, te zbog absorpcije do koje dolazi. Kur’an dalje u istom ajetu kaže:

“…prst se pred okom ne vidi – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.”[3]

Dole vlada potpuna tama te čak i podmornice sa sobom moraju ponijeti izvore svjetlosi. Kako su ove informacije onda bile dostupne poslaniku Muhammedu (saws)? Profesoru Rao smo prezentovali mnoge ajete koji govore o njegovoj užoj specijalnosti te smo ga upitali: “Šta vi mislite o postojanju ovih naučnih informacija u Kur’anu? Kako je poslanik Muhammed mogao znati sve ove podatke prije 14 stoljeća?”

Profesor Rao je odgovorio: “Jako je teško zamisliti da su ovakve vrste spoznaja postojale prije 1400 godina. Moguće je da su o nekim stvarima ljudi imali površno razumijevanje, međutim, opisati ove stvari ovako detaljno je jako teško. Stoga, ovo definitivno nije ljudsko znanje. Obično ljudsko biće nije bilo u mogućnosti opisati ovaj fenomen sa toliko detalja. Smatram da su ove informacije morale doći iz nadprirodnog izvora.”

Da, izvor ovog znanja mora biti neko ko je iznad nivoa čovjeka, daleko iznad ljudskih sposobnosti. Kao što smo vidjeli iz riječi profesora Rao, ovo je nešto što se ne može pripisati nekom ljudskom, ma koliko inteligentnom biću, jer ovo je zbilja govor onoga koji poznaje prirodu, univerzum i njihove tajne, baš kao što nam Kur’an govori:

Reci: “Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje…”[4]

Bilješke:

[1] Kur’an 24, 40.

[2] Isto

[3] Isto

[4] Kur’an 25, 6.

Related Articles

Close