Švedski ekonomista: Pandemija je test kakav bi svijet bio bez globalizacije

Čovječanstvu je trebalo oko 3000 godina da razvije vakcine protiv malih boginja i dječije paralize, a ovog puta trebala su nam tri mjeseca.

Johan Norberg, nagrađivani je švedski autor, producent, ekonomista i historičar ideja. Autor je nekoliko knjiga i dokumentarnih emisija od kojih su najpoznatije: In Defense of Global Capitalism (2001), Progress: Ten Reasons to Look Forward to the Future (2016) i Open: The Story of Human Progress (2020).

S gospodinom Norbergom, koji živi na relaciji Švedska-SAD, razgovarali smo o trenutnim problemima s kojima se suočava svijet, švedskom modelu u borbi protiv koronavirusa, vaučerizaciji obrazovanja i tajnama švedskog uspjeha. Tokom pandemije koronavirusa, Švedska je ostvarila upola manji pad BDP-a za razliku od ostatka eurozone, a umjesto prognoziranih 100.000 preminulih od koronavirusa u 2020. godini, zabilježeno je svega 6.000. Kako?

  • Prije, sad većskoro 20 godina, stali ste u odbranu globalizacije, slobode, otvorenih granica i slobodnotržišnog društva u svojoj nagrađivanoj knjizi pod nazivom U odbranu globalnog kapitalizma (In Defense of Global Capitalism). Prije četiri godine napisali ste još jednu knjigu pod nazivom Napredak: deset razloga da se radujete budućnosti (Progress: Ten Reasons to Look Forward to the Future), koja je zračila s još više optimizma i samopouzdanja. Sad, 2020. godine, neki će reći da se svjetski poredak i globalizacija raspadaju. Članci o kraju globalizacije već su Jeste li i dalje jednako optimistični?

– Oduvijek sam govorio da sam optimista u pogledu onoga što čovječanstvo radi sve dok ima slobodu, ali ne i nužno optimista u pogledu hoće li imati tu slobodu, jer to ovisi o političkim odlukama. Sloboda tržišta i globalizacija su pod prijetnjom, a to je izuzetno opasno, jer to je ono od čega ovisi naš napredak.

S druge strane, ova me pandemija učinila optimističnijim, jer je pokazala koliko su napredovali nauka i tehnologija. Zamislite da smo se susreli s ovom pandemijom 1990. godine? Ne bismo mogli pročitati ni genom virusa i ne bismo imali široko rasprostranjen internet za komunikaciju niti bismo imali digitalnu ekonomiju otvorenom. 1950? Ne bismo imali respiratore.

Čovječanstvu je trebalo oko 3000 godina da razvije vakcine protiv malih boginja i dječije paralize. Ovog puta trebala su nam tri mjeseca. A to se dogodilo zahvaljujući turskim migrantima u Njemačkoj koji su razvili biotehnologiju korištenu od strane američkih multinacionalnih kompanija, što je ubrzalo proces simultanog testiranja u mnogim zemljama. Ljudi su govorili da će pandemija ubiti kapitalizam i globalizaciju, pa čini se da će kapitalizam i globalizacija ubiti pandemiju.

  • Svijet se s pandemijom Covid-19 suočio potpuno nespreman. Niko nije očekivao ovakav scenarij, ali Švedska se, barem iz perspektive nas na Balkanu, suočila s pandemijom vrlo mirno i zrelo. Koliko je švedski model bio uspješan i kakve je posljedice imao na društvo i švedsku ekonomiju? Šta semoglo i trebalo učiniti bolje?

– Švedska je bila uspješna u odnosu na ono čega su se svi pribojavali. Modeli su prognozirali da bi Švedska do sad trebala imati više od 100.000 smrtnih slučajeva, a u stvari, bilo je manje za nekih 94.000. Naš zdravstveni sistem nikad nije bio preopterećen. Čak i na vrhuncu širenja koronavirusa, imao je višak kapaciteta za oko 20 odsto i svako kome je bio potreban medicinski tretman dobio ga je. Šveđani su imali socijalnu distancu, ali na dobrovoljnoj osnovi, što je dalo više prostora lokalnom znanju i individualnim odlukama. Zbog toga su Šveđani iskazali veću podršku svojim vlastima nego druge zemlje. Kao zemlja ovisna o izvozu, znalo se da ćemo trpjeti od pandemije, ali čini se da je udar na BDP bio gotovo upola manji nego prosjek u eurozoni.

Međutim nešto što se moglo bolje uraditi je to da se zaštite starački domovi. Virus je brzo ušao u staračke domove i mnogi stari ljudi su zbog toga umrli.

  • Da li je švedski model primjenjiv u drugim zemljama? Zašto da ili zašto ne?

– Dobro pitanje, tu odluku svi moraju donijeti lokalno. Postoji argument da to bolje funkcioniše u zemljama s više međuljudskog povjerenja i povjerenja u vlasti. Tada je dovoljno ići s preporukama i ne trebate slati policiju. S druge strane, mislim da ljudi često odreaguju bolje nego što se od njih traži. Ako ljudima ukažete odgovornost, oni će biti odgovorni. Ako se prema njima ponašate kao prema djeci, ponašat će se djetinjasto.  

  • Kako će izgledati svijet i ekonomija nakon koronavirusa?

– Postoji rizik da će se ljudi bojati vanjskog svijeta i više se fokusirati na izolaciju i samostatnost, ali ono što se zaista pokazalo tačnim je to da nam treba više otvorenosti i trgovine. Ova pandemija globalni je test kako bi izgledao svijet bez globalizacije. Ni letovi, ni migracija, malo trgovine, a rezultat je katastrofalan. Globalna depresija, masovna nezaposlenost i ekstremno siromaštvo koje se upravo popelo na 100 miliona ljudi, pokazuju da nam je potreban brz povratak ka više globalne ekonomije. Također, potrebna nam je veća fleksibilnost u domaćim ekonomijama. Neće se vratiti svi poslovi i neće svi poslovni modeli funkcionisati nakon pandemije, tako da moramo biti u mogućnosti brzo premjestiti kapital i rad s neodrživih na one konkurentnije.

  • Švedska je uzor većini zemalja u tranziciji. Koji je vaš savjet kao Šveđanina o tome šta bi takvedržave trebale “prepisivati”, a šta izbjegavati?

– Jednostavno je. Švedska je imala dva perioda uspjeha, najviše od 1870. do 1970. godine, kada smo imali drugu najbržu stopu rasta na svijetu i postali jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, a zatim opet nakon 1995. godine, kada smo opet rasli brže od ostalih zemalja. Pogledajte šta smo tada radili, vidjet ćete da smo imali najotvoreniju ekonomiju s najmanjom vladom i najnižim porezima od 1870. do 1970. godine, a onda smo imali još jedno reformsko razdoblje 1990-ih, kada smo smanjili veličinu vlade i liberalizirali ekonomiju.

Šta god radili, ne oponašajte ono što smo radili tokom 1970-ih i 1980-ih, jedinog razdoblja kada smo zaostajali za drugim zemljama, kada su veliki poduzetnici i velike kompanije napustili Švedsku i  kada nismo stvorili niti jedno neto radno mjesto u privatnom sektoru. To je bio švedski eksperiment sa socijalizmom, i to je bio strašan neuspjeh, čak i prema riječima švedskih socijaldemokrata.

  • Bosna i Hercegovina ima besplatno obrazovanje, koje se pokazaloizuzetno Kako je Švedska riješila ovaj problem? Da li je vaučerizacija obrazovanja rješenje?

– Morate se zapitati zašto je slabo. Da li je to zbog nedostatka odgovornosti i inovativnosti, kao i zbog nedostatka nadzora nad školama i nastavnicima. Pa, to nije iznenađenje, to se uvijek događa kad stvorite monopol i imate zarobljenu publiku kojoj nije dopušteno da izabere nešto drugo. Umjesto toga, pratite tržište i dopustite porodicama mogućnost izbora putem vaučera kao što smo mi uradili u Švedskoj, natjerajmo škole da se međusobno takmiče, pa ako ne dobiju učenike, ne dobijaju ni sredstva i dajmo im priliku da eksperimentišu s novim pravilima i pedagoškim metodama.

  • U zemljama bivše Jugoslavije Švedska je nerijetko portretirana kao “socijalistički raj”. Kako komentirate takvu percepciju Švedske?

– To je zastarjeli mit. Ljudi misle na kratko razdoblje iz 70-ih i 80-ih proteklog stoljeća, kad smo zaista dopustili da se vlada proširi, ali to je bilo jedino razdoblje u modernoj švedskoj historiji u kojem smo dramatično zaostajali i završilo je strašnom ekonomskom krizom ranih 90-tih. Bilo je “neodrživo” i “apsurdno”, prema socijaldemokratskom ministru finansija Kjell-Olofu Feldtu. Od tada smo naporno radili kako bismo pobjegli od toga.

Kako je rekao Feldt: “Cijela ta stvar s demokratskim socijalizmom bila je apsolutno nemoguća. Jednostavno nije uspjelo. Nije bilo drugog puta nego tržišne reforme.”

Razgovarao: Resul Mehmedović (Al Jazeera)

Povezani članci

Back to top button