Poslanički opis haridžija – Prepoznajete li ih?

U brojnim hadisima haridžije su pokuđeni, opisani su ružnim i odbojnim svojstvima, što ih je učinilo jednom od najgorih skupina ljudi.

Primjeri hadisa u kojima su pokuđene haridžije: Buhari i Muslim u svojim Sahihima bilježe da je Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, rekao: “Jednom prilikom bili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je dijelio plijen. Došao mu je Zul-Huvejsira, čovjek iz plemena Temim, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, budi pravedan!’ ‘Teško tebi!’, rekao je on, ‘pa ko je pravedan ako ja nisam pravedan! Izgubio si i propao ako ja nisam bio pravedan!’ ‘Allahov Poslaniče’, reče Omer, ‘dozvoli mi da ga ubijem!’ ‘Pusti ga’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ‘jer on ima istomišljenike.

Svako od vas će omalovažavati svoj namaz u poređenju s njihovim, i svoj post u poređenju s njihovim postom. Oni će čitati Kur’an, ali on neće prelaziti njihove ključne kosti. Prolazit će kroz vjeru kao što strijela prolazi kroz ulovljenu životinju: pogleda li se šiljak strijele, ništa se na njemu neće naći; pogleda li se tetiva strijele, ništa se na njoj neće naći; pogleda li se na dio strijele između šiljka i perja, a to je tijelo strijele, ni na njemu se ništa neće naći. Na strijeli se neće naći tragovi probavljane hrane niti krvi (zbog brzine kojom je strijela prošla). Njihov je znak crn čovjek, čija je jedna mišica poput ženske dojke, ili poput komada mesa koji se jako trese. Oni će se pojaviti kad dođe do podjela među ljudima.’”

Rekao je Ebu Seid el-Hudri: “Ja svjedočim da sam ovaj hadis čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i svjedočim da je Alija b. Ebu Talib ratovao protiv njih, a ja sam bio s njim. On je naredio da se potraži taj čovjek i on je pronađen i doveden, pa sam na njemu vidio ona svojstva kojima ga je opisao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.”[1]

Buhari i Muslim bilježe da su Ebu Selema i Ata b. Jesar rekli: “Nas dvojica došli smo Ebu Seidu el-Hudriju da ga pitamo je li on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, čuo šta o harurijama. ‘Ne znam ko su harurije’, reče nam on, ‘ali sam čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je rekao: Pojavit će se u ovom ummetu – a nije rekao: iz ovog ummeta – ljudi čiji će namaz biti takav da ćete vi svoj namaz omalovažavati u poređenju s njihovim! Oni će učiti Kur’an, ali on neće prelaziti dalje od njihovih grla (ili je rekao: njihovih dušnika). Iz vjere će izlaziti poput strijele kada prođe kroz pogođenu lovinu: strijelac pogleda u svoju strijelu, u njen šiljak, pa u tetivu kojom je učvršćen šiljak, pa pomisli da li bi možda moglo biti malo krvi na donjem dijelu strijele (gdje je urez za tetivu)’”.[2]

Bilježi Buhari da je Usejd b. Amr rekao: “Upitao sam Sehla b. Hunejfa, radijallahu anhu: ‘Jesi li čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao nešto o haridžijama?’ Odgovorio je: ‘Čuo sam ga da, pokazujući rukom ka Iraku, kaže: Otuda će se pojaviti skupina ljudi koji će učiti Kur’an, ali on neće prelaziti dalje od njihovih grla, izlazit će iz islama tako brzo kao što strijela izlazi iz ulovljene životinje.’”[3]

U ova tri hadisa jasno se uočava da su haridžije spomenuti u negativnom kontekstu. U ovim hadisima Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao ih je kao grupu koja izlazi iz vjere brzo kao što strijela izlazi iz ulovljene životinje, zatim kao skupinu koja preferira strogoću u vjeri tamo gdje za to nema mjesta, i da lahko izlaze iz vjere, tako da uđu u vjeru, a potom iz nje brzo izađu, a da od vjere ništa nisu zadržali.

ISIL 2

Prvi od ova tri hadisa upoznaje nas s time da će se između njih i sljedbenika istine voditi rat i da će ih sljedbenici istine ubijati, da će među haridžijama biti čovjek čija je ruka specifičnog izgleda. Sve to desilo se onako kako je navijestio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Oni će čitati Kur’an, ali on neće prelaziti njihove ključne kosti”, mogu značiti sljedeće: da neće razumjeti Kur’an i da će njegove ajete koristiti kao dokaz na krivom mjestu ili da Allah neće primiti njihovo učenje i da neće biti nagrađeni za to.[4]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na to da posjeduju i druga pokuđena svojstva, kao što su: njihov je iman samo deklarativan i slabih su umnih sposobnosti; kada uče Kur’an, zbog pretjerivanja u kojem se nalaze, smatraju da je on dokaz za njih, a nisu svjesni da je on dokaz protiv njih. Bilježi Buhari da je Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, rekao: “Kad vam prenosim od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, draže bi mi bilo da padnem s neba nego da na njega slažem, a kad vam govorim nešto što je između mene i vas, znajte da je rat varka.

Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘U zadnjem vremenu[5] pojavit će se ljudi, mladi i nerazumni, koji će izgovarati najbolji govor (Kur’an), ali će prolaziti kroz islam kao što strijela prolazi kroz ustrijeljenu životinju, a iman neće preći ni njihove grkljane.’”[6]

U navedena dva hadisa haridžije su pokuđeni. U prvom se spominje da im je iman samo na jeziku, ali ne i u srcu45[7], dok je u drugom hadisu, koji od Alije, radijallahu anhu, prenosi Zejd b. Vehb el-Džuheni, iman spomenut u značenju namaza. Ali, oba hadisa ukazuju na to da se iman haridžija manifestira samo riječima i ne prelazi dalje od grla, a to je najružnija i najpokuđenija osobina.[8]

U njihova ružna svojstva, na koja je ukazao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spada i to da izlaze iz vjere i ne vraćaju se na Pravi put, te da su najgora stvorenja. Muslim bilježi od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U mom ummetu, poslije mene, pojavit će se (ili: bit će) skupina koja će učiti Kur’an, a on neće prelaziti dalje od njihovih grla. Izlazit će iz vjere kao što strijela izlazi iz ulovljene životinje, a u nju se neće vraćati, i oni su najgora stvorenja.”[9] Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio da će se u njegovom ummetu, u vremenu podijeljenosti muslimana, pojaviti grupa ljudi čije će obilježje biti brijanje glava i za njih je rekao: “To su najgora stvorenja (ili: oni su od najgorih stvorenja), a ubijat će ih ona od dvije grupe muslimana koja je bliža istini.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao ih je kao najmrža stvorenja Allahu, dželle šanuhu.

ISIL 3

Muslim u Sahihu bilježi od Ubejdullaha, sina Ebu Rafia, Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, štićenika, koji je bio sa Alijom, radijallahu anhu, da su harurije, kada su se pobunili protiv njega, rekli: “Sud pripada samo Allahu”, na što je Alija, radijallahu anhu, odgovorio: “To su riječi Istine kojima se želi (podržati i opravdati) zabluda.”[10]

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na njihova svojstva i time nam omogućio da ih prepoznamo: “Ti ljudi svojim jezicima govore istinu, ali ona im ne prelazi dalje od ovoga”, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao na svoje grlo. “Od najmržih stvorenja Allahu, među njima je jedan crn čovjek kojem je jedna ruka poput vimena ovce ili poput dojke.” Nakon što ih je Alija, radijallahu anhu, porazio, rekao je: “Potražite ga!” Tražili su i nisu ništa našli, pa im je dva-tri puta rekao: “Vratite se, jer, tako mi Allaha, niti sam ja slagao vama, niti je meni slagano!” Nastavili su ga tražiti i našli ga u nekoj rupi, pa su ga donijeli pred Aliju, radijallahu anhu. Ubejdullah je rekao: “A ja sam prisustvovao svemu tome što se desilo s njima i što im je Alija rekao.”[11]

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njih je rekao i da su lišeni spoznaje i slijeđenja Istine, što je, svakako, jedno od negativnih svojstava.[12] Muslim u Sahihu bilježi od Usejda b. Amra, koji prenosi od Sehla b. Hunejfa, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tamo na istoku zalutat će jedna grupa ljudi koji briju glave.”[13]

Imam Nevevi je rekao: “Izraz zalutati znači da neće biti u pravu i da će skrenuti sa puta Istine, jer se za onoga koji ne ide Pravim putem kaže da je zalutao. A Allah najbolje zna.”[14] Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je i o još jednoj njihovoj negativnoj osobini, a to je da ubijanje muslimana smatraju dobrim djelom, a mušrike i kršćane ostavljaju na miru.[15]

ISIL 3

Buhari i Muslim bilježe u svojim Sahihima da je Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, rekao: “Alija, radijallahu anhu, iz Jemena je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poslao grumen zlata koje još nije bilo odvojeno od zemlje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio ga je između četverice…, pa je došao čovjek guste brade, izbočenih očnih jagodica, visokog čela, obrijane glave, i rekao: “Boj se Allaha, Muhammede!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ako sam ja nepokoran Allahu, ko Mu je onda pokoran!? Zar nemate povjerenja u mene, a ja sam Njegov povjerenik na Zemlji?” Čovjek se okrenuo i otišao, a jedan ashab – smatralo se da je bio Halid b. Velid, radijallahu anhu – zatražio je dozvolu da ga ubije, ali je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Iz loze ovog čovjeka pojavit će se ljudi koji će učiti Kur’an, a on neće prelaziti dalje od njihovih grla; ubijat će pripadnike islama, a ostavljati obožavaoce idola, izlazit će iz islama kao što strijela prolazi kroz ustrijeljenu životinju. Ako doživim (njihovu pojavu), pobit ću ih kao što je pobijen narod Ad.”[16]

U ovom hadisu nalazi se jasna mudžiza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer se desilo baš kako je najavio: pojavila se ova skupina i svojim su sabljama ubijali muslimane, a židovi i kršćani bili su sasvim mirni od njih[17], o čemu će više riječi biti kasnije.

Na činjenicu da je ova skupina negativna i loša ukazuje se u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima je podstakao na njihovo ubijanje, rekavši da bi ih, kada bi doživio njihovu pojavu, ubijao sve dok ih potpuno ne bi iskorijenio, kao što su potpuno uništeni narodi Ad i Semud.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je do znanja da će onaj ko ih bude ubijao za to biti nagrađen na ahiretu. Allah, dželle šanuhu, ukazao je počast četvrtom pravednom halifi Aliji b. Ebu Talibu, radijallahu anhu, da se bori protiv njih i da ih ubija. Naime, oni su se pojavili za vrijeme njegovog hilafeta sa znakovima na koje je upozorio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Alija, radijallahu anhu, protiv njih usmjerio svoju vojsku s kojom je prvobitno htio napasti Šam. Sukobio se s njima kod Nehrevana i porazio ih, tako da se uspjelo spasiti manje od deseterice. Ali, Alija, radijallahu anhu, nije poveo borbu protiv njih sve dok nisu počeli ubijati muslimane i pljačkati njihovu imovinu. Kada su na vidjelo iznijeli svoja zla ubjeđenja i zlodjela, tek tada je pokrenuo borbu protiv njih, da bi zaštitio muslimane od njihovog zla.

Odlomak iz djela: Alija As-Sallabi, Šiije i Haridžije, Stichting Hidžra, Den Haag, 2015., str. 316-36

Bilješke:

[1] Buhari, Sahih broj 3610; Muslim, Sahih, 2/743–744.

[2] Buhari, Sahih, broj 6931; Muslim, Sahih, 2/743–744.

[3] Buhari, Sahih, broj 6934

[4] Fethul-Bari, 6/618. To je ono što je kazao Kadi Ijad, kako se navodi u djelu ŠerhunNevevi, 7/159.

[5] Hafiz Ibn Hadžer rekao je: “Pod zadnjim vremenom – ahiriz-zemanom misli se na vrijeme pred kraj hilafeta utemeljenog na Vjerovjesnikovim osnovama jer autori Sunena, Ibn Hibban u svom Sahihu i drugi, bilježe da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hilafet (na vjerovjesničkim osnovama) trajat će trideset godina nakon mene, potom će postati monarhija.” A slučaj haridžija i njihovo ubijanje desilo se u Bitki kod Nehrevana, pred kraj hilafeta Alije b. Ebu Taliba, 38. h. g.” Vidjeti: FethulBari, 12/287.

[6] Buhari, Sahih, 2/281, broj 3611.

[7] Fethul-Bari, 2/281

[8] Akidetu ehlis-sunneti vel-džemaa fis-sahabetil-kiram, 3/1183.

[9] Muslim, Sahih, 2/750.

[10] Njihove su riječi u osnovi tačne jer Allah, dželle šanuhu, rekao je: “Sud pripada samo Allahu…” (Jusuf, 40), međutim, oni su time htjeli dokazati ispravnost suprotstavljanja Aliji u pogledu tahkima. Vidjeti: Šerhun-Nevevi, 7/173–174.

[11] Muslim, Sahih, 2/749.

[12] Akidetu ehlis-sunneti vel-džemaa fis-sahabetil-kiram, 3/1184

[13] Muslim, Sahih, 2/750.

[14] Šerhun-Nevevi, 7/175

[15] Akidetu ehlis-sunneti vel-džemaa fis-sahabetil-kiram, 3/1184.

[16] Buhari, Sahih, 2/232; Muslim, Sahih, 2/741–742.

[17] Akidetu ehlis-sunneti vel-džemaa fis-sahabetil-kiram, 3/1185.

Close