Bez ekonomske saradnje život bi bio nemoguć
Da li ste ikada, u nekoj prilici, primijetili ili čuli, ne protestujući, primjedbu prijatelja: “Radio i TV bi bili super da nema reklama” ili “Bio je prilično dobar pisac, ali on danas ne piše ništa drugo osim komercijalnih stvari” ili “Trgovina i religija ne idu dobro skupa” ili “Zbog komercijalnog dijela koji je povezan sa projektom, ja se protivim”?
Ukoliko jeste, da li ste ikada shvatili da svaki od tih izraza i drugi poput njih, nisu ništa drugo osim prikazivanja i iskazivanja bestemeljnog i prilično vulgarnog snobizma?
Mi smo svi – svako od nas – uključeni u trgovinu. Trgovina je naš način pomaganja sebi i drugima.
Čovjek koji ostavi bocu punu mlijeka ispred vrata mog apartmana svako jutro uključen je u trgovinu iako pripada vozačkom sindikatu; i njegova uključenost u trgovinu je način pomaganja meni i drugima. S obzirom da ja živim u stanu u gradu, ne mogu držati kravu pri ruci, čak i ako bih znao kako da je pomuzem. Čak i da postoji mogućnost da držim kravu u stanu, krava bi proizvela više mlijeka nego što ja mogu iskoristiti. Ne bih mogao prestati da je muzem; jer ako bih to uradila, ona bi presušila. Imao bih neproduktivnu kravu u svom posjedu – u stanu, a troškovi hranjenja i čišćenja za njom bi bili ogomni. Ako bih pokušao da vratim neku količinu novca od troška prodajom viška, morao bih da se uključim u tu trgovinu, kupim boce i hemikalije i opremu za sterilizaciju i pasterizaciju, potražiti kupce, voditi knjige, držati javno prikazane cijene mlijeka O.P.A., unositi u dokumentaciju i plaćati kvartalne poreze na dohodak, nabaviti mjesto izložbe, i održavati troškove, neophodne dozvole, podnositi izvještaj redovnoj federalnoj, državnoj i općinskoj inspekciji hrane i higijene, odmah prijaviti sve simptome bolesti kuga, krpelja ili drugih bolesti krava, pritisnuti moje nemarne kupce da plaćaju, i Bog zna šta sve još – i višak mlijeka od jedne krave koštao bi me X dolara za svaku bocu mlijeka od 28 penija koju bih prodao.
Dakle, moj dostavljač mlijeka, u trgovini, pomaže mi na više načina nego što je i sam svjestan; također, pomaže i mnogim drugim ljudima. Pomažući kompaniji mlijeka da opstane, on mi čak pomaže da uživam u određenim serijama na TV-u. Od ukupnog profita u milionitim dijelovima na bočici mlijeka po cijene od 28 penija, kompanija teži povećanju broja osoba kojima pomaže na isti način kao što pomaže meni.
Jedan od načina na koji kompanija može povećati broj korisnika mlijeka je oglašavanje; a jedan od ovih načina oglašavanja je pomaganje televizijskim kompanijama da ostanu u poslu kupovinom vremena od kompanija za prikazivanje serija za koje su pisci, režiseri, producenti, kamermani, električari, kupci, šminkeri, scenaristi, spikeri i glumci morali biti angažovani.
Svaki aspekt svega ovoga je komercijalni – od kreativnog talenta pisca drame, koji trguje proizvodom svoga mozga za novac ostatku studija, do rada žene koja čisti studio. Međutim, jedina stvar koja je označena kao komercijalna je reklamni prostor kompaniji za mlijeko, koji se pojavljuje na početku, u sredini i na kraju televizijske serije i koji troši ne više od tri minuta televizijskog vremena publike.
Ipak, ova tri minuta su u potpunosti posvećena od strane kompanije za pomoć drugih – komercijalnih pisaca scenarija, glumaca, scenskih umjetnika, snimatelja, električara i drugih – svima kojima se obezbjeđuje sredstvo za život uz pomoć neophodne i ekonomski opravdane reklame koja omogućava da vidimo dobru seriju, dobru glumu, bez troškova u mojoj dnevnoj sobi. Iskreno, nemoguće je zaraditi velik novac bez dobrog posla.
Piše: Burton Rascue
S engleskog preveo: Resul Mehmedović (Dialogos)
