Nima Sanandaji: ‘Bliski istok je kolijevka slobodnotržišne ekonomije i kapitalizma’

Nima Sanandaji je pisac, analitičar i poznati govornik čije je najpoznatije djelo “Scandinavian Unexceptionalism”. Rođen je 1981. u Iranu, a zajedno s roditeljima se 1989. preselio u Švedsku. Prije revolucije koja se dogodila 1979., njegova obitelj je imala značajan utjecaj u Iranu, ali je u revoluciji većina njihove imovine oduzeta. Veći dio djetinjstva je proveo u Stockholmu. Završio je studij biotehnologije na Sveučilištu za tehnologiju Chalmers, a doktorirao inženjerstvo s polimerima na Kraljevskom institutu tehnologije.

Njegove knjige su svjetski poznate, dijelom zbog široke prihvaćenosti kod publike, a dijelom po kontroverzama koje su podigle. U nastavku pročitajte kratki intervju koji je Nima Sanandaji pristao dati za Liberal.

Recite nam nešto o sebi. Tko ste, što radite i što vas motivira da se time bavite?

– Ja sam predsjednik Europskog centra za poduzetništvo i reformu politike (ECERP). Bavim se pisanjem knjiga i studija o raznim područjima javne politike. Teme koje se protežu od poduzetništva i geografije, “brain business” radnih mjesta (poslovi koji spadaju pod tehnologiju, ICT, napredne usluge i kreativne profesije) u Europi do ženskih karijera, socijalne održivosti i budućnosti socijalne države.

Imate li ikakvo političko ili ideološko opredjeljenje? Pripadate li bilo kojem obliku pokreta ili ideja?

– Sebe vidim više kao slobodnog intelektualca nego pripadnika skupu ideoloških ideja. Moj rad međunarodno cijene libertarijanci i konzervativci koji zagovaraju malu državu, ali opsežno pišem i o tome kako se država blagostanja može poboljšati, a ne samo smanjiti.

Dosad ste napisali nekoliko knjiga, kao što su “Scandinavian Unexceptionalism”, “The Nordic Gender Equality Paradox” (Paradoks nordijske rodne ravnopravnosti), “Debunking Utopia: Exposing the Myth of Nordic Socialism” (Razotkrivanje utopije: Otkrivanje mita o nordijskom socijalizmu). Koji su vam bili motivi iza pisanja tih knjiga?

– U osnovi, u ovoj seriji knjiga sam sustavno razotkrivao mitove o nordijskom socijalizmu. Diljem svijeta lijeve ideologije tvrde da socijalizam funkcionira na jednom mjestu na svijetu, u nordijskim zemljama. To je, naravno, čudno. Zašto bi socijalni model funkcionirao samo u određenom dijelu svijeta, a ne i drugdje? U knjigama sam pokazao da prosperitet koji postoji u nordijskim zemljama dolazi zbog slobodnotržišne politike, a da je društveni uspjeh Skandinavaca rezultat protestantskih normi o individualnoj odgovornosti i napornom radu. Socijalizam ne funkcionira u Skandinaviji. Ove knjige se spominju diljem svijeta kako bi se raskrinkali ljevičarski mitovi.

U knjizi Scandinavian Unexceptionalism, dotičete usporedbu ljudi iz nordijskih zemalja i njihovih sunarodnjaka koji su emigrirali u Sjedinjene Američke Države. Mislite li da nordijske zemlje ikada mogu sustići standard Skandinavaca koji su u Sjedinjenim Državama?

– Mislim da sigurno mogu, pomicanjem prema ograničavanju veličine državne vlasti. Uzmimo Dansku kao primjer. Danska ima visoke poreze i veliku socijalnu državu. U drugim područjima, kao što su regulacije, Danska je zapravo više protržišna od SAD-a. To je prikazano u indeksu ekonomske slobode. Ako bi se Danska kretala prema ograničenju vlasti i nižim porezima, bila bi sveukupno više slobodnotržišna zemlja od SAD-a, a tako bi, vjerujem, dostigla i prestigla SAD u smislu bogatstva. Možda je čudno razmišljati o Danskoj kao zemlji niskih poreza, ali sjetite se da je to tako bilo do sredine 20. stoljeća. Do sredine 20. stoljeća Danska je spajala dohodovnu jednakost i zamjetne društvene razvitke s politikom ograničene središnje vlasti. Ta je zemlja u mogućnosti vratiti se u to doba jedinstvenog društvenog i ekonomskog napretka.

U knjizi The Nordic Gender Equality Paradox, ako sam dobro razumio, analizirate ženske izbore te ih uspoređujete s izborima žena u zemljama u razvoju. Kakav je bio prijem knjige? Jeste li dobili puno izdvojenih mišljenja ili javne kritike, posebno u vašoj zemlji?

– Zapravo, ne. Gotovo svi mediji su knjigu u Švedskoj i inozemstvu primili pozitivno. Knjiga, ali i moj angažman u raspravi oko javne politike, je čak igrala ulogu kao protuargument za uvođenje rodne kvote za uprave trgovačkih društava u Švedskoj, reforme koju je socijalistička vlada željela uvesti. Ali sam dobio malo, ako ikoji kritički odgovor na razne članke koje sam pisao o toj temi – vjerojatno zato što sam svoje stavove temeljio na opsežnim istraživanjima.

– Istraživanje pokazuje da spolne kvote uvedene u Norveškoj nisu imale mjerljive učinke na razliku plaća između spolova, na ženske sposobnosti dosezanja menadžerskih pozicija, pa čak niti na izbor karijera mladih žena. Kvote jednostavno ne mijenjaju rodnu ravnopravnost na bilo koji mjerljiv način za prosječnu ženu. S druge strane, tržišno orijentirane reforme, kao što su slamanje monopola javnog sektora u zdravstvu, skrbi za starije osobe i obrazovanja u korist privatnih poduzeća, dovode do daleko više prilika za poduzetništvo i razvoj karijera za mnoge žene koje rade u tim sektorima.

U knjizi Debunking Utopia: Exposing the Myth of Nordic Socialism, čini se da ponavljate puno tvrdnji iz knjige “Scandinavian Unexceptionalism”, ali s puno više detalja i objašnjenja. Što vas je potaknulo da napišete ovu knjigu?

– Zamoljen sam da napišem opsežniju knjigu koja se može uklopiti u predsjedničke izbore u SAD-u, gdje je ideja pomicanja SAD-a prema skandinavskom socijalnom modelu, koju je predstavio Bernie Sanders, vrlo popularna. Mit o skandinavskom socijalizmu je značajno potaknuo snažan socijalistički pokret u SAD-u. Razotkrivanje tog mita se činilo kao način informiranja javnosti.

Čujem da pišete novu knjigu! Koja će biti tema?

– Knjiga se zove “The birthplace of Capitalism: The Middle East” (Mjesto rođenja kapitalizma: Bliski istok). Uobičajena ideja je da su se prva poduzeća i prve tržišne institucije razvile na Zapadu. To je naprosto netočno. Prvi poduzetnici i prve na tržišne ekonomske institucije su se razvile već prije 4.000 godina u Babilonu i Asiriji – što odgovara modernim zemljama Iraka i Sirije. Dok danas vidimo Bliski istok kao mjesto vječnog sukoba i ovisnosti o nafti, ovaj dio svijeta je tisućama godina napredovao zbog tržišne razmjene i poduzetništva. Tijekom Islamskog zlatno doba, na primjer, Bliski istok nije samo razvio tržištne institucije nego je i potaknuo ranu industrijsku revoluciju. Ovaj pokret je izravno nadahnuo razvoj suvremene tržišne ekonomije na Zapadu. Vjerujem da je moguće revitalizirati tržišne institucije na koje su se Arapi, Iranci, Turci, Židovi i bezbrojni drugi ljudi na Bliskom istoku toliko dugo oslanjali. Bliski istok može ponovno postati mjesto trgovine, trgovine s Europom, ali i Indijom i Kinom: dvije velike civilizacije koje se danas uspješno vraćaju svojim slobodnotržišnim korijenima.

Kada je možemo očekivati na policama i u trgovinama?

– Moj izdavač Timbro je gura kako bi bila u trgovinama početkom 2018. godine i čini se da postoji dosta interesa za knjigu. S druge strane, ja želim imati malo više vremena radi finog uređivanja detalja ovako važnog rada. Vidjet ćemo tko će na kraju pobijediti. Možda ćemo postići kompromis u švedskom stilu, negdje na sredini.

Hrvatska trenutno prolazi kroz iznimno teško tranzicijsko razdoblje. Naša ekonomija je prilično slaba, teško regulirana, s visokim porezima i visokom razinom javne potrošnje. Jesu li to problemi na koje bismo se trebali usredotočiti i promijeniti ili postoje drugi faktori na koje bismo trebali paziti?

– Postoje u osnovi dvije skupine zemalja u srednjoj i istočnoj Europi. Prvu skupinu čine zemlje koje se nisu uspješno prebacile s državne kontrole na slobodno tržište. Ove zemlje, gdje je očit primjer Rumunjska, pate od korupcije i stagnacije. Ljudi u tim zemljama marljivo nastoje poboljšati svoje živote kroz učenje i rad, ali institucionalno okruženje ograničava ljudski potencijal. Druga skupina zemalja je uspješno prešla na ograničavanje vlade, modernizaciju javnog sektora, slobodu poduzetništva, ali i poboljšanje obrazovnog sustava. Najbolji primjer je Estonija, koja je narasla od vrlo siromašne zemlje početkom 1990-ih u uspješnu ekonomiju znanja danas. Hrvatska mora odabrati želi li nastaviti kao Rumunjska ili se promijeniti i biti kao Estonija.

Izvor: Liberal.hr