fbpx

Spletke i neprijateljstva protiv Husein-kapetana

Za Tuzla kapetanom povedoše se mnogi drugi, te odoše i vratiše se natrag u Bosnu. I sam Husein-kapetan ne čekajući potvrdu vezirovih obećanja, diže svoju vojsku sa Kosova pobjedom proslavljenu, ali već dosta umanjenu, i vrati se u — Bosnu. U razdoru među bosanskom vlastelom, koji je stvorio veliki veziri, leži preokret ovoga ustanka koji je u sebi nosio klicu propasti da Bosna postane bosanska — samostalna. Čim se Bosanci udaljiše sa Kosova i ostaviše bojno polje, velikome veziru bile su odriješene ruke protiv Škodra-paše. Udari na njega lukavstvom i silom. Nisu izostala ni uobičajena izdajstva, te najposlije pođe velikom veziru za rukom da ga savlada, i Škodra,paša se predade. Posljednjih godina Turci su postali mekši, pa su poklanjali živote i opasnim buntovniciima, kada bi ih savladali. Tako Škodra-pašu osudiše samo na progonstvo. Ali zato su bili suroviji prema njegovim ljudima. Njih su nemilice ubijali i na grozne muke bacali, samo da narod zastraše, da se ne bi digao više protiv svojih gospodara.

Veliki vezir je krenuo se sa svojom vojskorn na Kosovo i udari svoj stan u Vučitrnu. Odatle je mogao držati na oku i Srbiju i Albaniju i Crnu Goru, a naročito Bosou. Čim se Husein vratio u Bosnu, ode pravo u Travnik. Tu je uredio svoj dvor, postavi za ćehaju Hasanalajbega Sijerčića, imenova divan-efendfju, haznadara i sve druge činovnike, koji su potrebni bili u vezirskome dvoru. U Sarajevu Postavi za musellima Mujagu Zlatarevića. Husein je postigao sve što je želio, te se potpisivao »Vitez od Bosne.«

Razdor je među bosanskim prvacima sve više bujao i puštao sve dublje klice. Nesloge i zavisti bilo je prije Kosova, a kada se vratiše i kada bi savladan Škodra-paša, tada izbi razdor svom snagom na površinu. Sve se to moglo stišavati i trpiti, a kada Husein uredi svoj konak u Travniku sa velikim raskošjem, onda kod mnogih prvaka izbi na površinu zavist svom snagom: zašto i oni ne bi mogli biti veliki veziri, baš kao Husein. Svojim spoljašnjim znacima, ponašanjem tome je Husein mnogo doprinio. On je bio gord i ponosan, pa i pomalo naduven, što je prelazilo u nesnosnost, a bio je u mnogim momentima naprasit. On je jedino sebi pripisao sve uspjehe i i plodove ratnog pohoda.

Kasnije se Husein stalno nastanito u Sarajevu, tako tvrde historičari, protivno starim običajima, a i na negodovanje bogatih i moćnih građana šeher Sarajeva, koji nikada nisu trpili da u njihovom gradu stoluje glavni predstavnik vlasti. Husein je uveo toliki sjaj i raskoš u svome konaku, da je to vrijeđalo proste i skromne navike njegovih jednomišljenika, a osim toga pokazivaše u svakoj prilici oholost i gordost, koja je poniržavala ostale starješine, koje je on držao u izvjesnom odstojanju, makar da su svi bili ravni, i pomogli mu da dođe do velike slave i pobjede.

Neprijatelji Huseinovi rasprostriješe glas da se on tajno sporazumio sa Portom i velikim vezirom u tome, da prinudi svoje Bosance da usvoje reforme i vježbanja, da bi bio postavljen za vezira Bosne. Narod je po svojoj prirodi konzervativan, nepovjerljiv i nepristupačan novim reformama i lako prima sve one glasove koji ga mogu u tome u čvrstiti.

Intrige su se i dalje plele oko imena Huseinova, njegov dobar glas počeo se rušiti i tamniti, a broj njegovih protivnika počeo se polako množiti.

Kapetan iz Tuzle, bio je jedan od najmoćnijih Huseinovih protivnika, pridobijen je lažnim obećanjima velikog vezira da bi on trebao biti velikim vezirom mjesto Husein-kapetana, i on se prvi odcijepi od Husein-kapetana. Na njega se ugledaše i mnoge druge narodne starješine. Vidaić Mahmud-paša zvornički odvoji se od Huseina i ne priznavašega za velikog vezira, zatvori se u tvrđavu zvorničku sa jakom posadom, da se brani do zadnje kapi krvi. Glasoviti Ali-aga Stolački, postavljen je 1832. godine za hercegovačkog vezira sa nazivom i dostojanstvom paše sa tri tuga, i on je stalno prijetio svojim upadom u Bosnu. Njemu je uspjelo da je pridobio na svoju stranu priličan broj hriščana.

U proljeće 1832. položaj Huseinov postao je vrlo težak i opasan, ali njegov ponos i gordost stajali su mu na putu, branili su da shvati situaciju u pravoj svjetlosti, on je tvrdo bio u uvjerenju, da će u kritičnom trenutku ponovo sav narod iskupiti se pod njegove barjake i prinuditi nezadovoljne starješine da saviju buntovne zastave i ponovo pođu svi do jednog za njim. Previše se Husein pouzdao u sebe, a malo je poznavao svoje starješine, doglavnike i ćud svoga naroda. U tome leži katastrofa njegova pokreta.

Odlomak iz djela: Slavko Kaluđerčić, Husein-kapetan Gradaščević, Obod, Sarajevo, 1932., str. 16-18.

Nastavit će se…

Related Articles

 

Close