fbpx

Biti kontrolisan u ekonomskim poslovima, znači, biti kontrolisan u svemu

Šta je slobodno poduzetništvo?

Slobodno preduzetništvo je ekonomski sistem zasnovan na dobrovoljnoj razmjeni roba i usluga, u kojem ljudi sami odlučuju o svojim ekonomskim poslovima, izborom gdje će da rade, u šta će da investiraju, na koji način će da potroše ili sačuvaju plodove svoga rada, i sa kim će da trguju. U društvu gdje postoji slobodno preduzetništvo ljudi su, dakle, slobodni da sami donose ove odluke jer zakonski okviri omogućavaju građanima prije svega da imaju svoju vlastitu imovinu, da mogu da razmjenjuju ono što im pripada (uključujući tu i njihovu vlastitu radnu snagu) kao i da mogu da pristupaju zakonski obavezujućim ugovorima. Ovakva zakonska regulativa omogućava pojedincima da međusobno sarađuju u cilju ostvarivanja zajedničke koristi kroz uspostavljanje legalnih asocijacija za upravljanje njihovim poslovima, uključujući tu razne vidove korporacija, partnerskih organizacija ili neprofitnih organizacija. Uloga vlade sastoji se u zaštiti svojine ljudi i sprovođenju njihovih ugovora tako da oni mogu da obavljaju posao jedni sa drugima u duhu uzajamnog povjerenja, ali je u društvu slobodnog preduzetništva ta uloga strogo ograničena. Ekonomske barijere slobodnom preduzetništvu, kao što su porezi, propisi i budžetska potrošnja, se u ovakvom društvu drže na minimumu. Trgovina i razmjena dobara bile su integralni dio svih ljudskih civilizacija a ograničeno priznanje vrijednosti tih dviju aktivnosti bio je ključni faktor u bogaćenju Zapada.

“Biti kontrolisani u našim ekonomskim poslovima, znači (…) biti kontrolisani u svemu.” (Friedrich Hayek)

Desilo se to tamo gdje su uloga crkve i države bile na izmaku i gdje su se počele pojavljivati nove političke snage, da je stepen ekonomske slobode dozvolio ljudima da napreduju ali i da se brojčano povećaju. U Italijanskim gradovimadržavama u doba renesanse, u Holandskoj republici, i povrh svega u Engleskoj i njenim Američkim kolonijama, relativna sloboda ljudi stvorila je od ovih nacija ekonomske centre moći. Međutim, tek u posljednjem kvartalu osamnaestog vijeka, Škotski ekonomista Adam Smith je objavio svoje pionirske radove sistematske teorije slobodnog preduzetništva. U svom djelu nazvanom Bogatstvo Naroda, Smith je nastojao da objasni prosperitet do kojeg je došlo u Engleskoj od pojave njene ograničene ustavne monarhije 1688.god. Knjiga je iz štampe izašla 1776.god. što se podudarilo sa američkim ratom za nezavisnost i u velikoj mjeri je uticala na kasnije ideje američkih Otaca Nacije, čije je ideje o nezavisnosti i sam Smith podržavao. Ideja ekonomije koja samu sebe pokreće, bez nadgledanja od strane centralizovane vlade, u to vrijeme je izvršila transformaciju ekonomske misli na Zapadu. Smithova nova teorija značila je direktan izazov ekonomskoj praksi toga vremena – sistemu merkantilizma prema kojem su monarhija i ministri direktno upravljali ekonomijom. Stari ekonomski poredak počivao je na ideji da izvor bogatstva nacije leži u njenim zalihama zlata, srebra i dragocjenih metala. Mislilo se da je razmjenu dobara i trgovinu najbolje bilo prepustiti monopolima esnafaskih udruženja i korporacijama da je oni vode. Zakoni su osiguravali niske plate i visoke cijene, a zamršena mreža visokih poreskih obaveza i drugih nameta služila je za sakupljanje vojske i finansiranje vojnog avanturizma koji je vladama bio potreban da bi pljačkale bogatstva drugih nacija i porobljavale njihove ljude. Smith je ove ideje okrenuo naglavačke demonstrirajući da bogatstvo nacije potiče iz podjele rada koja omogućava ljudima da se specijalizuju u obezbjeđivanju onoga što je potrošaču najpotrebnije. Novac, on je isticao, je imao samo vrijednost onoga što se njime moglo kupiti. Konkurencija je povećala kupovnu moć i samim tim stvorila prosperitet.

Odlomak iz djela: Nigel Ashford, Principi za slobodno društvo,str. 27-29.

 

Related Articles

Naručite na facebook stranici DIALOGOS.ba

Close