Abdulah Sidran: Da Bosnu premjestimo u Afriku ili na Grenland
Prvo što je u građanima Sarajeva uništila Opsada bio je osjećaj za vrijeme, sposobnost orijentacije u vremenu. Pamtite događaj, a da li se zbio prije deset dana ili deset mjeseci – u to niste sigurni. Muž i žena – oboje preživjeli Opsadu – zajedno bili na sahrani porodičnog prijatelja, i evo ih, ne mogu s pouzdanjem kazati kad je prijatelj umro, bijaše li to prije dvije, pet, ili prije sedam godina. Svaka im se varijanta čini jednako mogućom. Na tome moždanom satu kazaljke su davno zaustavljene.
Tako i kod mene. Ne mogu da se sjetim kad bijaše onaj susret sarajevskih intelektualaca sa predsjednikom Izetbegovićem u hotelu ‘Holidej Inn’, kad me šokiralo ponašanje jednog starijeg, meni nepoznatog gospodina, rijetke prosijede kose iznad uskog koščatog lica. Jedini sjeo unutar potkovice napravljene od pedesetak sastavljenih stolova prekritih damastom i čohom. Svi sa jedne strane, po spoljnjem obodu potkovice, on iznutra. Završio predsjednik izlaganje – bio na pregovorima, negdje u inozemstvu, Lisabon, London, nešto od toga dvoga, sad to ne znam pa da me ko ubije – i želi čuti šta o stvarima misli sarajevska bošnjačka inteligencija, a ovaj se neobični čovjek javi za riječ, izruži predsjednika kao što bi otac sina izružio, pa upita:
A jesi li ti, Alija, od njih tražio da nam dadnu kakav komad zemlje, u Africi, na Grenlandu, gdje bilo, pa da se fino, u miru, preselimo tamo, da narod uzalud ne gine?
Ne mogu sebi da dođem. Mislim: upala s ulice nekakva školovana budala, sad će skočit obezbjeđenje, pa ga lijepo izvesti iz sale… Ništa… Predsjednik ispuči usne nekoliko sekundi, pa mu otpovijedi mirno, ni trunku ne podižući tona, kao prijatelj prijatelju: Znaš, Halide, to što si kazao…
Poslije mi rekoše: bio to Halid Čaušević, profesor Univerziteta, doktor pravnih nauka, sin rahmetli Džemaludina Čauševića, najznačajnijeg reis-ul-uleme u historiji bosanske islamske zajednice.
Prošlo je petnaest godina od njegove smrti a pitanje koje je postavio aktuelno i danas.
Izvor: Abdulah Sidran, Oranje mora
