Zašto muslimanske zemlje prešućuju kineski teror nad Ujgurima

Kina vodi globalnu kampanju protiv Ujgura, većinski muslimanske etničke manjine, koncentrisane u zapadnoj dijelu zemlje u pokrajini Xinjiang. U posljednje dvije godine zemlja je naredila tehnološkim kompanijama da špijuniraju telefone, zabranjuju praktikovanje islama poput posta, nošenja brade ili obavljanja namaza, a prema procjenama aktivista, najmanje milion muslimana je zatvoreno u kampove za “preodgoj”. Čak neke od evropskih kompanija za video nadzor sarađuju s kineskim vlastima i vezani su ugovorima koji se mjere milijardama eura, o čemu je pisao britanski The Economist.

Aktivisti i političari SAD-a i UN-a nerijetko kritikuju Kinu zbog pogroma nad Ujgurima. Peking neprestano govori svojim zapadnim kritičarima da se povuku, ali kada je riječ o muslimanskim zemljama, tu je zauzela žestok stav i sprječava da se muslimanske zemlje zauzmu za Ujgure.

Nijedna muslimanska zemlja, osim Turske i predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana nije uputila nikakvu, barem protestnu notu Kini. Predsjednik Erdogan (tada premijer) je, sada već davne 2009. godine, kritikovao kineske vlasti zbog njihovog odnosa prema Ujgurima, nazvaviši to “jednom vrstom genocida”. Nakon što je Turska ponudila utočište Ujgurima 2015. godine, kineske vlasti su zaprijetile pogoršanjem ekonomskih odnosa između dviju zemalja, zbog takvih poteza. U Turskoj trenutno živi oko 50.000 Ujgura.

Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman posjetio je Kinu u februaru 2019. godine. Aktivisti iz cijeloga svijeta zahtijevali su od njega da se zauzme za muslimane iz pokrajine Xinjiag, međutim, njegov zvanični stav glasio je: „Kina ima pravo sprovoditi antiterorističke i deekstremizacijske mjere zbog svoje nacionalne sigurnosti“.

Ujgurske muslimanke na protestima u Turskoj

Pakistan je još jedan primjer kineskog saveznika koji vješto prešućuje bilo kakvu kritiku kineskih vlasti. Nakon što je ministar za vjerske poslove u zemlji osudio Peking zbog svojih takozvanih mjera “borbe protiv ekstremizma” prošlog septembra, ministar vanjskih poslova ove zemlje odbacio je takve komentare optužujući medije da “pokušavaju senzacionalizirati” pitanje Xinjianga.

Imran Khan, premijer zemlje, čak je tvrdio da ne zna ništa o kineskim muslimanima u najmanje dva intervjua, prenosi Business Insider.

Ovakav stav ne treba da čudi, jer je Pakistan, poput desetina drugih zemalja, postao ekonomski zarobljenik Kine kojoj već duguje 60 milijardi dolara. Također, Kina gradi autocestu duž Pakistana (2.700 km), koja će povezivati kinesku granicu s lukom Gwadar na jugu Pakistana, a koju su kineske vlasti zakupile na 99 godina. Kina je u planu da do 2022. godine uposli oko 500.000 kineskih radnika, koji će graditi i raditi u novom (kineskom) finansijskom centru na pakistanskom tlu. Ono što ozbiljno brine je činjenica da se Gwadar nalazi u slabo naseljenoj regiji Balučistan, a strahuje se da bi do 2048. godine Kinezi u toj regiji mogli biti brojniji od domaćeg stanovništva, piše The Diplomat.

Koliko je Kina svojom ekonomskom ekspanzijom “poklopila” muslimanski svijet, najbolje kazuje karta ispod. Jeftina kreditna zaduženja, investicioni projekti i trgovinski odnosi s Kinom istinski su razlog muslimanske šutnje. Kina je među top 10 najvećih uvoznika saudijske nafte, treći najveći uvoznik iranske nafte i među najvećim stranim investitorima u Maleziji. Polovinom 2018. godine Xi Jinping je dao pozajmicu od 20 milijardi dolara arapskim zemljama, kao i 100 miliona dolara  humanitarne pomoći Siriji, Jemenu, Palestini, itd.

Kineski put svile za 3. milenij

Na taj način, kineska geoekonomska strategija rezultirala je političkim utjecajem. Dakle, elite u muslimanskim narodima smatraju da je “imati pozitivne odnose s Kinom važnije od otvaranja pitanja ljudskih prava”. Uostalom, možda su naša očekivanja pretjerana, jer, paradoksalno zvuči da se za muslimane u tamo nekoj kineskoj pokrajini XInjiang zauzimaju predstavnici zemalja čiji su zatvori puni vjerskih i političkih zatvorenika.

Osim Azije, Kina je ekonomski pokorila i veliki dio Afrike. Skoro prije jedne decenije nadmašila je SAD i postala najveći trgovinski partner Afrike. Prošle godine, trgovinski odnosi Kine sa zemljama Afrike dostigli su 170 milijardi dolara – četiri puta veći od američko-afričke trgovine, navodi Financial Times.

Na kraju, šutnja o Ujgurima u suprotnosti je s ogorčenjem muslimanskog svijeta kada je oko 700.000 Rohinja pobjeglo od etničkog čišćenja od strane vojske Mijanmara, što je UN tada usporedio s genocidom. Međutim, postoji jedna velika razlika između ova dva slučaja: mijanmarska ekonomija je 180 puta manja od kineske, koja je glavni trgovinski partner 20 od 57 država članica Organizacije islamske saradnje (OIC).

Piše: Resul Mehmedović

Related Articles

Naručite na facebook stranici DIALOGOS.ba

Close