fbpx

Jonathan A.C. Brown: Kako islam gleda na homoseksualizam

Jonathan A.C. Brown profesor je islamske civilizacije na u Georgetown univerzitetu, i pomoćni direktor Alwaleed bin Talal centra za muslimansko-kršćanske odnose. Autor je nekoliko knjiga, od čega su dvije prevedene i na bosanski jezik u izdanju CNS-a.

Bit ću konzervativan: u medijima postoji mnogo dezinformacija o islamu. Religija oko 1.5 milijardi ljudi širom svijeta, ljudi koji se svakog jutra probude u istim nadama i strahovima kao i Amerikanci, svodi se na slike barbarstva. Ponekad kažem svojim studentima da je islam Judaizam Redux – apdejtovana i proširena verzija. Poput judaizma, pitanja ispravnog i pogrešnog shvata se više kao pravni idiom nego u apstraktnom smislu principa. Kao i judaizam, islamski zakon (shariah) razvijen je od strane klerikalne klase, koji su više bili učenjaci nego sveštenici. Poput judaizma, ovi muslimanski učenjaci (ulama) izvukli su šerijat iz jezgrovito pisane objave, Kur’ana (analogno Mojsijevoj Tori), čitanog kroz prizmu izvornog usmenog spisa, Poslanikovih ﷺ riječi (analogno oralnoj Tori koju su naslijedili rabini), proces koji je dopunjen i pod utjecajem vlastitog ulemanskog metoda rasuđivanja, tumačenja i njihovih kulturnih pretpostavki.

Kao i judaizam, šerijat se prvenstveno bavi pitanjima ispravnog obredoslovlja, obredne čistoće, zabranjene ili dopuštene hrane, svetih vremena i svetih mjesta. Tek tada se proširuje na područja kao što su ugovori, vlasništvo, brak, nasljeđe, građansko i krivično pravo.

Kada se gleda na pitanje homoseksualnih brakova, dvije glavne karakteristike šerijata su najrelevantnije. Prvo, šerijat je zakon. On se prvenstveno bavi akcijama nasuprot emocijama ili željama. Drugo, brak u šerijatu nije sakrament. Ne računajući mnoge kulturne dodatake koje su muslimani pridodali, i oduzimajući očigledne ključne elemente ljubavi i saradnje, brak nije ništa više nego – bukvalno – ugovor između muškarca i žene u kojem muškarac pruža ženi finansijsku podršku za ekskluzivni seksualni pristup. To je ugovor koji seks i reprodukciju čini legalnim u očima Boga i legitimnim u očima društva. Budući da je brak ugovor zasnovan na vaginalnom seksualnom odnosu i finansijskoj obavezi između muškarca i žene, istospolni parovi nisu mogli stupiti u jedan takav. Mogli su da naprave aranžman za nasljedstvo i zajedničku imovinu koja je oponašala brak, ali to ne bi bio brak.

Fokus na djelovanje u šerijatu znači da želje ili sklonosti nemaju nikakav pravni značaj. Šerijat nema stav o homoseksualnoj žudnji. Zaista, to može biti sasvim normalno. Poput drevnih Atinjana, klasični muslimanski učenjaci i književnici redovno su se divili ljepoti dječaka. Nasljednici Grka, muslimanski učenjaci, smatrali su normalnim da muškarci mogu biti privučeni mladim dječacima ili lijepim muškarcima, pošto su manifestovali istu žensku ljepotu kao i žene. Mnogi muslimanski učenjaci čak su zabranjivali muškarcima da gledaju u lijepe mladiće i podsticali roditelje da takvoj djeci stave veo kada su u javnosti.

Ali, šerijat ima jasnu poziciju u pogledu seksualnog čina. Zabranjen je svaki seksualni kontakt između neoženjenih muškaraca i žena. Seksualni kontakt manji od vaginalnog odnosa kažnjiv je po ličnom sudijskom nahođenju. Na osnovu Kur’ana, vaginalni odnos između neoženjenog para kažnjava se sa 100 udaraca bičem.

Kur’an se eksplicitno bavi sodomijom (livat, nazvan po Lutu i njegovom narodu). Sveta knjiga navodi kazivanje o Sodomi nekoliko puta, osuđujući sveukupnu nemoralnost tog naroda, i posebno kritikujući muškarce zbog „strastvenog prilaska muškarcima, a ne ženama.“ Sodomija, shvaćena kao analni seks, stoga je bila zabranjena konsenzusom muslimanskih učenjaka (Muhammedova ﷺ osuda analnog seksa sa ženama, također, dodala je i hetero analni seks). Muslimanski učenjaci određuju kaznu za analni seks između muškaraca, kao i bilo gdje, od relativno lahkih, po ličnom nahođenju sudije (pošto sodomija nije mogla da dovede do nelegitimne djece), do iste kazne kao i za blud (na osnovu analogije sa hetero seksom), do smrtne kazne (na osnovu zapovijedi Muhammeda ﷺ, čija je autentičnost sporna).

Pošto seksualni kontakt između žena ne podrazumijeva penetraciju penisa, nikada nije dobio istu pravnu kategorizaciju kao livat. Nazvan je sihaq (brušenje), zabranjen je u skladu s općim pravilom zabrane vanbračnog seksualnog odnosa.

Pitanje homoseksualnih brakova u Americi teško je za muslimane. S jedne strane, gotovo je nemoguće konstruisati argument kojim se seksualni kontakt između muškaraca, a kamoli analni seks, smatra dopustivim u Božijim očima. S druge strane, pokušaji zabrane šerijata u SAD-u ugrožava pravo muslimana da imaju svoje bračne ugovore. Poput gejeva, oni žele da budu u stanju da definiraju brak bez većinskih kulturoloških predrasuda. Mnogi muslimani su spremni da podrže prava drugih Amerikanaca da oblikuju brak u skladu s njihovim posebnim uvjerenjima. Na drugoj strani, muslimani očekuju da se njihova uvjerenja i odnosi poštuju.

Piše: Jonathan A.C. Brown (Variety)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Related Articles

 

Close