Faruk Hadžić: Bh. ekonomiji prijeti kolaps ukoliko se ne poduzmu hitne mjere

Iako je dobro što će biti formirani fondovi izostale su ključne i hitne kratkoročne mjere.

Dok cijeli svijet strahuje od posljedica pojave korona virusa prognozirajući već sada sasvim izvjesnu globalnu duboku i oštru recesiju, koja će se itekako i kod nas osjetiti, reakcija naših političara je u potpunosti izostala, bar u ekonomskom smislu. Koliko god se ozbiljno pristupilo problemu sa zdravstvenog aspekta, toliko su u isto vrijeme zanemarene ekonomske posljedice, koje se već sada osjete, a u narednim mjesecima će stanje biti sve teže i teže.

Nakon velikog pritiska medija, struke, poslodavaca, sindikata i generalno javnosti, politika se je tek prije par dana očitovala sa prvim paketom pomoći privredi kroz tromjesečni moratorij na otplatu kredita za pojedina pravna i fizička lica, te najave formiranja fondova za kreditiranje i pomoć privredi.

Iako je dobro što će biti formirani fondovi, nešto što je struka od starta apelovala prema politici da je potrebno uraditi, izostale su ključne i hitne kratkoročne mjere.

Zabrana rada mnogih pravnih lica, koja je sa zdravstvenog aspekta neophodna, ostavlja već sada katastrofalne posljedice po privredu i radnike. Ovu situaciju iskoristili mnogi poslodavci da krenu sa otpuštanjem radnika ili to planiraju krajem mjeseca, jer su sa pravom zabrinuti, kako će već naredni mjesec isplatiti poreze, doprinose i plate za radnike. Upravo je to jedan od paradoksa cijele situacije, država vam zabranjuje rad, ne možete zaraditi dovoljno novca da platite poreze, doprinose i plate, ali vas ista ta država ne oslobađa tih obaveza, već poručuje da funkcionisanje fondova ne smije biti ugroženo.

Kozmetičke mjere poput prolongiranje podnošenja poreskih izvještaja za 15 dana ili smanjivanje poreskih obaveza za nisko akumulativne obrte, neće ništa konkretno promjeniti.

Prioritet vlasti mora biti održavanje radnih mjesta, po bilo koju cijenu. Mnogi nisu shvatili apel i upozorenja struke da je jeftinije za državu da održi poslovnu aktivnost, nego da sve pokrene od nule. Bolje je jedan mjesec ili period koliko traje kriza, uvesti moratorij na naplatu doprinosa za one subjekte kojima je zabranjen rad i tako dati šansu da ta firma preživi, nego natjerati firmu da otpusti sve radnike i zatvori se. Indirektne posljedice će biti još teže, jer će se odraziti na apsolutno sve segmente u društvu. Ko će se oglašavati i plaćati marketing medijskim kućama? Ko će korisiti usluge stomatologa? Ko će ići u kino, restorane?

ODREĆI SE DOPRINOSA JEDAN MJESEC

Ekonomska računica je sljedeća – Ako jedna firma ima deset radnika i svaki radnik ima neto platu 1.000 KM, doprinosi i porezi su po radniku iznose 726 KM. Ova firma mjesečno uplaćuje 7.260 KM doprinosa i poreza ili 87.120 KM godišnje, te isplaćuje plate koje ti radnici troše. Na svaki potrošen iznos država ubire i PDV koji ide u budžet. Ako je ovoj firmi sada zabranjen rad, oni ne mogu zaraditi novac i platiti doprinose i poreze. Nema ni prikupljenog PDV-a.

Da li je bolje u ovoj situaciji odreći se doprinosa jedan mjesec (7.260 KM) ili nekoliko mjeseci i osigurati da firma može preživjeti i uplaćivati kasnije doprinose (79.860 KM), ili insistirati da sada uplati 7.260 KM, otpusti sve radnike i prekine rad?

Za državu (entitete), jeftinije je da se zaduži i iz toga finansira nedostajuće doprinose, prolongira uplatu doprinosa nekoliko mjeseca i omogući firmi da preživi, koja će onda uplaćivati do kraja godine doprinose i poreze, nego sada naplatiti jedan mjesec, a da onda ti svi radnici dobiju otkaz. Da bi se to uradilo, potrebno je hitno uraditi i rebalanse budžeta i izbaciti sve stavke poput nabavki službenih automobila, troškova putovanja, kancelarijskog materijala koji nije neophodan i sl., kako bi se iz tog novca mogla pokriti nedostajuća sredstva. U budžetu FBiH je u ovoj godini predviđena otplata 310 miliona kratkoročnih trezorskih zapisa, što se može reprogramirati u dugoročne obveznica i time osigurati dodatnih 310 miliona KM za razne rashode.

Vremena je ostalo premalo i treba sada napokon povući prave poteze, da se spase građani i privreda. Potrebna nam je hitna, direktna finansijska injekcija. Jedna od hitnih mjera jeste da se poslodavci, kojima je zabranjen rad ili imaju teškoća u poslovanju zbog ove krize, ne plaćaju doprinose za mart, april i maj, ali da bar za mart isplate neto plate radnicima. Za april i maj, entiteti trebaju kroz najavljene fondove pomoći finansiranje plata za firme koje će biti u teškoćama. Na ovaj način bi se održala zaposlenost, smanjilo otpuštanje radnika i održala privredna aktivnost. Pored toga, za većinu radnika koji dobiju otkaz, ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi, entiteti će morati isplaćivati naknade za nezaposlenost, što je dodatni teret u ovoj teškoj situaciji.

Zaduživanje, kako na domaćem, tako i na vanjskom tržištu je neminovnost, ali i opravdano u ovoj situaciji. Koliko god je potrebno sada se zadužiti, opravdano je, jer samo tako se osigurava stabilnost PIO, Zdravstvenog fonda i radnih mjesta, dok se ne aktiviraju dodatni fondovi pomoći.

Izostanak hitne, direktne pomoći privredi i građanima od strane politike, koja još uvijek nije ni približno svjesna ozbiljnosti ekonomske situacije i posljedica koje mogu uslijediti, neće dovesti do ekonomskog pada, već nas uvesti u novo ekonomsko ledeno doba.

Piše: Faruk Hadžić (Al Jazeera Balkans)

Related Articles

Close