Zašto bi muslimani trebali podržavati kapitalizam

Vrlo je zanimljivo što mnoge kritike kapitalizma dolaze iz različitih grupa, ideja i sistema vjerovanja. Neki muslimanski intelektualci tvrde da je islam pro-socijalistička i veoma anti-kapitalistička vjera. To zapravo nije slučaj. Ako pogledate ranu islamsku historiju, jasno se vidi društvo koje je izrazito promoviralo ideje slobodnotržišnog kapitalizma i bilo bliže današnjem kapitalizmu nego socijalizmu.

Postoje mnoge teorije o tome gdje se kapitalizam prvi put pojavio. Prema historičaru Benediktu Koehleru, kapitalizam se nije prvi put pojavio u italijanskim državama iz 14. stoljeća, već zapravo u drevnoj Arabiji. Ovo bi moglo biti manjinsko mišljenje, ali Benedikt Koehler iznio je jake argumente u svojoj knjizi Rani islam i rađanje kapitalizma (2014).

Pored toga što je bila religijski centar islama, Mekka je bila i centar poslovanja i slobodne trgovine. Hadis (izreka Poslanika islama) kaže da „devet desetina nafake je u trgovini“. Ovo za sobom povlači važnost trgovine i kapitalizma u islamu. U Kur’anu se nalazi sura (poglavlje) al-Baqarah, koja sadrži odgovarajuće uputstvo za pisanje poslovnog ugovora. Ovo čini Kur’an jedinstvenim, jer daje smjernice za biznis kako duhovno tako i praktično. Pored važnosti poslovnih ugovora, Kur’an, također, pruža brojne islamske koncepcije kapitalizma, poput individualnih prava, zaštite imovine i poštene trgovine. Jedan hadis čak ocrtava vrline časnog trgovca. Ekonomski aspekt islama predviđa težnju ka stjecanju privatne svojine, što je vidljivo u Kur’anu u suri al-Nisa koja kazuje o propisima nasljeđivanja. Činjenica da se nasljedstvo spominje u Kur’anu jasno kazuje da su u islamskim društvima imovinska prava bivala poštovana, dok u mnogim socijalističkim društvima ona ne postoje.

Pored pro-slobodnotržišnih poglavlja u Kur’anu, jasno se vidi da je islam veoma jedinstven i po tome što Poslanik nije bio samo uspješan trgovac, već je tokom svoje vladavine u Medini i na kraju u Mekki sproveo i mnoge politike koje se tiču načina formiranja cijena na tržištu. Postoji hadis koji govori da je tokom velike gladi u Medini, zajednica od Muhameda (a.s) zatražila da interveniše, jer trgovci prodaju svoje proizvode po cijeni koju su smatrali neprihvatljivom. Poslanik ne samo da nije uveo kontrolu cijena, već je također rekao da su cijene „u Božijim rukama“. To znači da cijene ne može određivati centralni organ vlasti i da zbog toga ne želi da se upliće. To je bilo potpuno suprotno načinu na koji bi u to vrijeme u toj oblasti postupili vladari. Tradicionalno, vladari u arapskim društvima postali su popularni tako što su kažnjavali trgovce koji su prodavali proizvod kojeg bi procijenili kao preskup.

Ovu radikalnu promjenu politike zastupao je austrijski ekonomista Friedrich Hayek. U svojoj knjizi Upotreba znanja u društvu, Hayek je tvrdio da će „Centralni odbor za cijene“ biti kontraproduktivan i da cijene treba odrediti organski i prirodno kroz tržišni proces. Da je Hayek živio u vrijeme Poslanika, on ne samo da bi podržao njegov postupak prema zajednici, već bi zapravo tvrdio da će takva politika pomoći da se poveća produktivnost. Hayek je napisao:

„Nevjerovatno kako u slučaju nestašice jedne sirovine, bez izdavanja naloga, bez da možda nekolicina ljudi zna uzrok, desetine hiljada ljudi čiji je identitet nemoguće utvrditi ni višemjesečnom istragom, počne da materijal ili proizvod koristi štedljivije; to jest, krećući se u pravom smjeru.“

Poznati škotski ekonomista Adam Smith također je naglasio da tržišnu cijenu određuje tržište, a ne centralna vlast. Vjerovao je da postoji Nevidljiva Ruka koja određuje tržišnu cijenu, frazu vrlo sličnu Muhamedovoj “Božijoj ruci.”

Ovi primjeri jasno dokazuju da su ideje koje islam i Poslanik islama zastupaju više u skladu s misliocima slobodnog tržišta poput Friedricha Hayeka i Adams Smitha negoli s misliocima poput Karla Marxa. Nažalost, u većini islamskih zemalja ideje koje je Poslanik praktikovao su zanemarene, i umjesto toga vidimo da njihove vlade podržavaju ideje državne intervencije na tržištu. Da bi islamske zemlje napredovale, neophodno je da prihvate ideje slobodnog tržišta, zdravog novca, važnosti imovinskih prava i jakih institucija. Treba napomenuti da su, pored ekonomskih sloboda, od presudnog značaja i lične slobode i da islamske države trebaju mnoge reforme i u tom pogledu.

Piše: Mohammad Malayeri (Speak Freely / Dialogos)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Related Articles

Close