‘Abdurahman ibnu-l-Qasim, darežljivi muftija Misra

Veliki učenjak Egipta i okolnih zemalja i njihov vrhovni muftija; Ebu ‘Abdillah El-‘Uteqi, drug i učenik velikog imama Malika.

‘Abdurahman Ibnu-l-Qasim rođen je 750/132. godine po Hidžri,

Učitelji Ibnu-l-Qasimovi

Rivajete i predanja je prije svega prenosio od imama Malika, potom od; ‘Abdurahman Ibn Šurejha, Nafi’ Ibn Ebi Nu’ajm al-Muqri’a, Bekr ibn Mudara, i to su otprilike najznačajniji šejhovi imama Ibnu-l-Qasima.

Učenici imama ‘Abdurahmana

Od njegovih učenika i prenosioca znanja najpoznatiji su: al-Haris ibnu Miskin, Suhnun, ‘Isa ibn Mesrud, Muhammed ibn ‘Abdillah ibn ‘Abdilhakem, i drugi.

Dunjaluk mu je bio u rukama, ali ne i u srcu

Bio je od onih koji su posjedovali imetak i mnoge dunjalučke blagodati, koje je iskoristio i na koncu utrošio u znanje. Prenosi se za njega da je odbijao nagrade i naknade vladara, a nije se čuditi tome, s obzirom da je bio poznat po skromnosti i sustezanju od sumnjivih stvari.

Do nas je doprlo da je Ibnu-l-Qasim rekao: “Otišao sam u Hidžaz (Mekka i Medina) dvanaest puta, i svaki put bih udijelio po hiljadu zlatnika.”

Rekao je al-Haris ibnu Miskin: “Ibnu-l-Qasim je bio pobožnjak. Krasila ga je velika darežljivost, znanje, skromnost i isposništvo.”

Nesaija ga je visoko ocijenio u znanju kazavši: “Povjerljiv i pouzdan.”

Rekao je al-Haris ibnu Miskin: “Čuo sam imama jedne prilike kako dovi: “Allahu moj; kloni dunjaluk od mene, i mene od dunjaluka.” ( Es-Sijer; 9/121)

Pred imam Malikom je jedne prilike spomenut Ibnu-l-Qasim, a on je tada rekao: “Allah ga sačuvao, on je (vrijedan) poput bočice ispunjene skupocjenim miskom.”

Spominje se da je imam Malik upitan o njemu i Ibn Vehbu, pa je kazao: “Ibn Vehb je učen čovjek, a Ibnu-l-Qasim je fekih (islamski pravnik).”

Izbjegavao je prisustvo i druženje s vlastima

Kazao je Ibnu-l-Qasim: “Nema nikakvog hajra u prisnosti i bliskosti s vladarima i njihovim službenicima.”

Rekao je imam et-Tahavi: “Do mene je doprlo da je Ibnu-l-Qasim kazao: ‘Nema veće mahane za čovjeka od toga da svako malo odlazi vlastima na noge. Zar mu nije bilo preče da se pozabavi sobom?’”

S pravom se može reći da je bio sahibija imama Malika

Ahmed, bratić Ibnu Vehba, kazuje da je čuo svog amidžu kako govori: “Preko deset godina sam sa Ibnu-l-Qasimom odlazio imamu Maliku, jednu godinu bih ja propitivao Malika, a onda bi sljedeću godinu to činio Ibnu-l-Qasim.”

Njegov učenik Suhnun, veliki imam zemalja Magriba, znao je kazati: “Kad bi nam se obraćao Ibnu-l-Qasim, gotovo uvijek bi kazao: ‘Bojte se Allaha, ta, zaista, malo od ove vjere uz bogobojanost je ustvari mnogo, a mnogo toga bez bogobojaznosti je zapravo malo.’”

Ibn Vehb je jedne prilike kazao svojim drugovima: “Šta kažete za ovog Magrebljanina (Suhnuna)? Mnogo pitanja i odgovora u znanju daje i širi danju, a noću ne uči i ne ponavlja (jer noć provodi u namazu)?” Pa je na to kazao Ibnu-l-Qasim: “To je nur kojeg Allah usađuje u srca kome On hoće.”

Prenosi nam Ibn Vehb čudan događaj: “Na jednom od putovanja, znali bi odmoriti u mesdžidima diljem gradova Hidžaza. U jednom takvom mesdžidu smo malo odspavali, kad se odjednom trznu iz sna Ibnu-l-Qasim i kaza: ‘O Ebu Se’id, kao da sam vidio čovjeka kako nam prilazi s velikom platom, na kojoj je svinjska glava prekrivena krpom.’ I zaista, ne prođe mnogo, kad nam priđe čovjek, ponudivši nam veliku platu, ispunjenu datulama, prekrivene velikom maramicom, govorivši nam: ‘Jedite!’ Tada je Ibnu-l-Qasim rekao: ‘Ne, ja to neću jesti!’ A on mu doda: ‘Daj svojim drugovima onda.’ A Ibnu-l-Qasim ponovi: ‘Ne, ja to ne jedem, a ti daj nekom drugom.’ Ovaj čovjek je potom otišao svojim putem, a Ibnu-l-Qasim mi je tada rekao: ‘Ovo je tumačenje mog sna kojeg ti maloprije ispričah.’ Kasnije smo saznali da su one hurme na pladnju bile ukradena roba s vakufskog imanja.” Zato je al-Haris ibnu Miskin za njega često govorio: “Uistinu je Ibnu-l-Qasim bio ibret u isposništvu i sustezanju od sumnjivih stvari.”

Smrt imama Ibnu-l-Qasima

Rekao je Ebu Se’id ibn Junus: “Preselio je Ibnu-l-Qasim na onaj svijet u mjesecu seferu 191. hidžretske godine (806), u svojoj 60-toj godini života, Allah mu se smilovao.”

Piše: Aldin Poturković