Adil Zulfikarpašić (1921-2008), političar, biznismen, novinar. . .

ZULFIKARPAŠIĆ, Adil (Foča, 1921 – Sarajevo, 2008), akademik, privrednik, političar, novinar, publicist, predsjednik Liberalnog demokratskog saveza Bošnjaka osnovanog 1963. godine u Münchenu, pokretač, izdavač i urednik Bosanskih pogleda (Bosnische Ansichten, Beč i Fribourg, 1960-1967), suosnivač Demokratske alternative u Stanstedu (Engleska), utemeljitelj Bošnjačkog instituta u Zürichu i Sarajevu, prvi potpredsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), osnivač i predsjednik Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO), osnivač i vlasnik tjednika Bosanski pogledi u Sarajevu (1991), bankar, dobročinitelj, graditelj, kulturni i javni radnik, vakif, pisac.

Rođen je u Foči, a umro u Sarajevu. Rođen je kao sin Husein-bega Zulfikarpašića, dugogodišnjeg gradonačelnika Foče (25 godina), jednog od najvećih bosanskohercegovačkih zemljoposjednika, vlasnika najvećeg kompleksa šuma u Bosni i Hercegovini, člana Vrhovnog sabora u Sarajevu, i majke Zahida-hanume Čengić, koja je porijeklom iz fočanske starosjedilačke plemićke (begovske) porodice Čengić. Osnovnu školu završio je u Foči, a srednju u Sarajevu.

Sa 16 godina Zulfikarpašić pristupa komunističkoj omladini. Ubrzo nakon toga je primljen u Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ). Godine 1937. isključen je iz Fočanske gimnazije zbog učestvovanja u organiziranju štrajka radnika u lokalnoj drvnoj industriji. Opredjeljuje se za gledišta književnika Miroslava Krleže koji je izbačen iz Komunističke partije Jugoslavije zbog „idejnih skretanja“, pa je i Zulfikarpašić 1939. godine isključen iz Partije. Vraćaju ga u Partiju pred početak Drugog svjetskog rata. Upisuje Visoku ekonomsku školu u Beogradu 1941. godine. Drugi svjetski rat zatiče ga u Foči. Djeluje ilegalno u Foči i Sarajevu. U jesen 1941. godine već je u Kalinovničkom partizanskom odredu, gdje radi s omladinom. Potom prelazi u odred „Zvijezda“ kod Vareša. Hapse ga u februaru 1942. godine ustaše i osuđuju na smrt. Pošto su mu brata ubili četnici i pošto je iz ugledne porodice pomiloban je na 20 godina zatvora. Kaznu izdržava u Zenici i Sremskoj Mitrovici. Prilikom transporta u Lepoglavu uspjeva pobjeći. Stiže u Cazinsku krajinu pa u Jajce, gdje osniva partijsku školu. Završio je rat kao potpukovnik Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Nakon Drugog svjetskog rata bio je zamjenik ministra trgovine u poslijeratnoj Vladi Narodne Republike Bosne i Hercegovine. No međutim, nakon rata, deklarirani antifašista, revolucionar i partizan Zulfikarpašić, uviđa kako kod vodećeg komunističkog sloja umire idealizam iz ratnih godina i javlja se nezajažljiva jagma za materijalna dobra i ugodan život, što je za njega bilo nezamislivo, pa donosi odluku da napusti takvu sredinu. Početkom februara 1946. godine emigrirao je iz Bosne i Hercegovine zbog neslaganja s tadašnjom politikom u Jugoslaviji. Bježi u Italiju, u Trst, gdje dobiva politički azil. Prelazi u Rim. U oktobru 1946. godine odlazi u Austriju. Studira pravo u Innsbrucku i Grazu. Diplomirao je političke nauke i pravo. Od 1955. godine živi u Švicarskoj. Bio je vlasnik jedne firme u Švicarskoj. Razvija uspješnu poslovnu aktivnost.

Angažirao se u Liberalnoj svjetskoj internacionali. Jedno vrijeme, od 1960. godine, je bio kontinentalni sekretar Commitee of liberal exiles (CLE-a; Komitet liberala u egzilu) i član Izvršnog komiteta CLE-a. Naime, još 1957. godine predstavnici Hrvata, Slovenaca i Bošnjaka su odlučili da se uspostavi Savez liberalnih izbjeglica iz Jugoslavije, u koji mogu ući kao predstavnici suverenih naroda, Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci i Muslimani iz Bosne i Hercegovine (Bošnjaci), naravno kao organizirani u vlastite grupe. Te grupe su putem saveza postale članovi Committee of liberal exiles (CLE-a) i Liberalne internacionale. U izradi statuta pošlo se od principa samoopredjeljenja naroda i prava svakog naroda na vlastitu državu. Zulfikarpašić je bio veza liberalnih grupa i CLE-a i liberalnih stranaka u Evropi. Na XIII kongresu Liberalne stranke Njemačke, Adil-beg Zulfikarpašić je prisustvovao kao delegat Committe of liberal exiles (Komitet liberala u egzilu) i na Kongresu zastupao liberale iza Željezne zavjese, te održao predavanje o muslimanima u Evropi. Bošnjački liberali svojom djelatnošću su učinili da su sve jugoslavenske narodne grupe bile samostalno prisutne i predstavljene u Liberalnoj internacionali.

Zulfikarpašić počinje svoju borbu za Bosnu i Hercegovinu. Okuplja ugledne bošnjačke intelektualce i ličnosti iz privrednog i političkog života, ustvari okuplja bošnjačku demokratsku emigraciju koja je bila nepomirljiva s idejom komunizma.

U Münchenu 27. i 28. decembra 1963. godine stvoren je Liberalni demokratski savez Bošnjaka. Osnivačku skupštinu je otvorio Omer Zuhrić koji se nalazio preko 40 godina u prvim redovima kulturno-prosvjetnog pokreta i političke borbe Bošnjaka-muslimana Bosne i Hercegovine. Na skupštini je bilo 80 delegata, a svoja punomoćja poslali si i ljudi iz Australije i Amerike. Podneseni su i referati (dr. Smail Balić, dr. Šemso Dervišević, ing. Teufik Velagić i Adil-beg Zulfikarpašić). Izabran je Glavni odbor. Za predsjednika Glavnog odbora izabran je Adil-beg Zulfikarpašić, novinar, porijeklom iz Foče, sa stanom u Švicarskoj; za zamjenika predsjednika i prvog potpredsjednika Omer Zuhrić, književnik i javni radnik, porijeklom iz Ljubuškog, sa stanom u Njemačkoj; za drugog potpredsjednika dr. Šemso Dervišević, urbanista, porijeklom iz Brčkog, sa stanom u Francuskoj. Izabrani su članovi Glavnog odbora: prof. Husein Viteškić iz Sjedinjenih Američkih Država, dr. Mehmed Maslić iz Egipta, privrednik Nedim b. Salihbegović iz Argentine, pravnik Edhem Daidžić iz Sirije i Ishak-ef. Imamović iz Austrije. Za generalnog sekretara izabran je ing. Teufik Veladić, iz Blagaja kod Mostara, sa stanom u Beču; za drugog sekretara Irfan Trebinčević, student tehnike u Frankfurtu; a za trećeg sekretara Adem Gerin, pripadnik „Mladih muslimana“, porijeklom iz Stoca, sa stanom u Njemačkoj. Izabrani su i članovi Odbora za nabavku štamparije: Omeraga Avdić (USA), Edhem Daidžić (Sirija), Šemso Dervišević (Francuska), Abid Dizdarević (Švedska), Teufik Kalajdžić (Italija), Redžep Karačić (Kanada), Salih Kovačević (Velika Britanija), Džemal-ef. Ibrahimović (Austrija), Ishak-ef. Imamović (Austrija), dr. Mehmed Maslić (Egipat), Šefki bey Muftić (Liban), Nedim b. Salihbegović (Argentina), Avdo Sidran (Švedska), Smail Avdović (Sirija), Teufik Velagić (Austrija), Sead Zubčević (USA), Adil Zulfikarpašić (Švicarska). (Vidi: „Bosanski pogledi“, godina V, 31. januar-februar 1964, br. 31. Pretisak, str. 368)

Liberalni demokratski savez Bošnjaka u svojoj Rezoluciji iznio je političke stavove te organizacije: „Mi nepokolebljivo stojimo na cjelovitosti Bosne i Hercegovine kao nedjeljive povijesne, političke cjeline. U isto vrijeme mi izjavljujemo da je bošnjaštvo za nas jedino nacionalno obilježje. Bošnjaštvo za nas nije nacionalizam, jer ne nosi u sebi isključivost i agresivnost. Mi bošnjaštvo ne želimo nametnuti ni Srbima, ni Hrvatima u Bosni, niti želimo da se oni odreknu bilo koje kulturne i historijske veze ili obilježja.“ (Vidi: Mustafa Imamović, „Bošnjaci u emigraciji: Monografija bosanskih pogleda, 1955-1967“, Sarajevo, 1996, str. 320)

Adil-beg Zulfikarpašić je pokretač, izdavač i urednik Bosanskih pogleda (Beč i Fribourg, 1960-1967), suosnivač Demokratske alternative u Stanstedu (Engleska) zajedno s grupom srpskih, hrvatskih, slovenskih i bošnjačkih demokratskih intelektualaca i političara, koja je dala prijedlog za mirno rješenje jugoslavenskog političkog problema i mirni razlaz u Jugoslaviji, utemeljitelj Bošnjačkog instituta u Zürichu i Sarajevu, prvi potpredsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), osnivač i predsjednik Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO), osnivač i vlasnik tjednika Bosanski pogledi u Sarajevu (1991).

Osnovao je i utemeljio Bošnjački institut u Zürichu 1986, sa statusom zaklade (vakufa), koji je nastao kao plod njegovog dugogodišnjeg sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, književne, novinsko-publicističke, rukopisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne građe o Bosni i Hercegovini, kao i susjednim zemljama i njihovim narodima. Uređivao je Bosanske poglede (Bosnische Ansichten) zajedno sa Smailom Balićem (1960-1967). Velika je njegova zasluga što je učinio bošnjačku političku emigraciju vidljivom i prepoznatljivom. Godine 1983. za londonski časopis „Poruka slobodne Hrvatske“ dao je intervju „Bosanski muslimani: Čimbenik mira između Srba i Hrvata“ (kasnije štampan na više jezika), koji je kasnije bio idejna osnova Muslimanske bošnjaćke organizacije, a potom Liberalne bošnjačke stranke. Izdavao je kulturno-povijesni časopis „Islam und der Westen“ (Islam i Zapad) u kojem su svoje radove objavljivali najeminentniji svjetski učenjaci.

Godine 1989. Zulfikarpašić vodi razgovore sa Alijom Izetbegovićem i saradnicima u Švicarskoj i Francuskoj kada zauzimaju stanovište da se treba formirati građanska stranka unutar bošnjačkog političkog bića. Vraća se u Bosnu i Hercegovinu 1990. i zajedno sa Alijom Izetbegovićem formira Stranku demokratske akcije (SDA) čiji je potpredsjednik. Razilazi se sa SDA (u septembru 1990), šest sedmica prije prvih parlamentarnih izbora u Republici Bosni i Hercegovini, i osniva Muslimansko- bošnjačku organizaciju (MBO). Svoje političke poglede iznio je tokom razgovora sa Milovanom Đilasom i Nadeždom Gaće u knjizi Bošnjak – Adil Zulfikarpašić, koja je od 1994. godine imala četiri izdanja.

Godine 1991. Bošnjački institut je otvorio svoju podružnicu u Sarajevu, a u maju 2001. svečano je otvoren „Bošnjački institut–Fondacija Adil Zulfikarpašić“, u Sarajevu u Ulici Mula Mustafe Bašeskije br. 21. Tu su preneseni glavni fondovi iz Bošnjačkog instituta u Zürichu: biblioteka, arhiv i galerija umjetničkih slika. To je dar Adil-bega Zulfikarpašića gradu Sarajevu i Bosni i Hercegovini radi promoviranja kulturne baštine, povijesne istine, istraživanja, znanstveno-umjetničkih aktivnosti i kulture Bošnjaka i svih onih s kojima Bošnjaci u Bosni i Hercegovini žive.

Adil Zulfikarpašić dao je neizmjeran doprinos kulturnom i političkom životu Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Radio je neumorno na očuvanju Bosne i Hercegovine kao cjelovite i jedinstvene zemlje. Izabran je za počasnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 2002. godine.

Dobitnik je više nagrada i priznanja, pored ostalih, dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva 2002. godine, a dobitnik je i nacionalne nagrade sandžačkih Bošnjaka „Dukat Isa-bega Ishakovića“, koja se dodjeljuje povodom obilježavanja Dana bošnjačke nacionalne zastave, 11. maja.

Objavio je više zapaženih rasprava, eseja i članaka. Dao je brojne intervjue koji su objavljeni u zasebnim knjigama.

Objavljene knjige: Zbirka radova (Beč, 1971), Bosanski pogledi (London, 1984), Bosanski muslimani: Čimbenik mira između Srba i Hrvata (Zürich, 1986), Povratak u Bosnu (Sarajevo, 1990), Adil–članci i intervjui (Sarajevo, 1991), Sudbina Bošnjaka (Beograd, 1999).

Emigrantski list Bosanski pogledi, koji je pokrenuo liberalni bošnjački politički disident Adil Zulfikarpašić, imao je veoma zapaženu ulogu u političkom i kulturnom kreiranju Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Pored Zulfikarpašića u kreiranju, uređivanju i pisanju časopisa učestvovali su: Smail Balić, Teufik Velagić, Omer Zuhrić, Šemso Dervišević, Haris Korkut, Izet Serdarević, Bećir Tanović i dr. Posebno je bio aktivan u uređivanju lista Smail Balić, orijentalist i sociolog kulture, autor kapitalne studije Kultura Bošnjaka, bez koje se ne može ni zamisliti proučavanje historije Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

“Među suradnicima su bili, kako navodi Balić u citiranom predgovoru reprinta, Husein Metiljević, bivši gradonačelnik Mostara (ali mu se ime nije pojavljivalo!); dr. Šukrija Kurtović, narodni poslanik; Omer Zuhrić, nekadašnji suradnik Novog Behara; Haris-ef. Korkut, teolog; Ishak Imamović, bivši kadija; Džemal Ibrahimović, glavni imam vjerskog ureda za muslimane izbjeglice u Njemačkoj i glavni urednik lista „El Muhadžir“, Husein Viteškić i drugi. Pod pseudonimom Sulejman Dautbegović pisao je Omer Kajmaković, bivski narodni poslanik srpske orijentacije, a H. M. Stupac je bio pseudonim jednog živućeg književnika kojem ni tada dr. Balić nije otkrio identitet. Navode se još: Teufik Velagić, Izet Serdarević, Bećir Tanović, Besim Velić, dr. Selma Teskeredžić, ing. Hasan Karachi i brojni drugi muslimanski i nemuslimnski autori, pretežno emigranti iz zapadne Europe.” (Vidi: Bosanski pogledi, reprint, London, 1984, str. 6)

Adil-beg Zulfikarpašić je umro 2008. godine u 87. godini života. Dženaza je klanjana u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu, predvodio je (imamio) tadašnji reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prof. dr. Mustafa-ef. Cerić. Ukopan je u turbetu, u sklopu zdanja Bošnjačkog instituta, a njegov dugogodišnji saputnik, supruga gospođa Tatjana Tanja Zulfikarpašić, iz ugledne hrvatske familije Nikšić, umrla je uskoro nakon njegove smrti. Dženaza rahmetli Tatjani Tanji Zulfikarpašić klanjana je pred Gazi Husrev-begovom džamijom u Sarajevu, a tevhid je održan u Carevoj džamiji u Sarajevu.

Izvor: Nazif Veledar, Znameniti Bošnjaci, BKZ Preporod, Sarajevo (Dialogos.ba)