Ahmet T. Kuru: Trump i Novi svjetski nered

Spor između američkog predsjednika Donalda Trumpa i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Bijeloj kući nije se desio slučajno. Naprotiv, to je bio proračunat potez osmišljen da pošalje poruku svima – posebno elitama Republikanske stranke – o vrsti vanjske politike koju Trump namjerava voditi u naredne četiri godine.

Izolacionizam ili globalizam?

Napetost između izolacionističkih i globalističkih tendencija u američkoj vanjskoj politici postoji već više od jednog stoljeća. Jedan od najznačajnijih izraza globalističkih težnji pojavio se 1918. godine kada je predsjednik Woodrow Wilson predstavio svojih Četrnaest tačaka, zagovarajući novi svjetski poredak nakon Prvog svjetskog rata. Wilson je predložio osnivanje Lige naroda. Međutim, kada je Liga formirana, američki Senat je odbio pridružiti se, demonstrirajući snažan izolacionistički refleks Amerike.

Amerikanci imaju svoje razloge za podršku izolacionizmu. SAD je geografski zaštićen s dva okeana i graniči samo s Kanadom i Meksikom, što mu pruža sigurnost. Osim toga, njegova lokacija ga drži podalje od Evrope i Azije, pojačavajući sklonost izbjegavanju uplitanja u strane sukobe. Još jedan razlog za okretanje ka unutrašnjem izolacionizmu je ogromna veličina i unutrašnja raznolikost Sjedinjenih Država. Živeći u federaciji koja se sastoji od 50 saveznih država i zemljištu gotovo 40 puta većem od Ujedinjenog Kraljevstva, Amerikanci često nalaze svoju vlastitu zemlju dovoljnom za angažman i istraživanje, smanjujući potrebu za putovanjem u ostatak svijeta.

Uprkos svim ovim faktorima, SAD je nakon Drugog svjetskog rata prihvatio globalističku vanjsku politiku. Nakon što je porazio Japan i Njemačku, SAD je pokrenuo globalnu politiku obuzdavanja Sovjetskog Saveza. Tokom tog perioda, američka ekonomija činila je skoro 40% svjetske proizvodnje. Potreba američkih kompanija za novim međunarodnim tržištima i sve veća zavisnost Amerikanaca od uvoza nafte učinili su globalističke politike ekonomskom nužnošću.

Sa raspadom Sovjetskog Saveza, Hladni rat je okončan. Međutim, deceniju kasnije, napadi 11. septembra 2001. godine donijeli su novi globalni prioritet: Rat protiv terorizma. Administracija Georgea W. Busha izvršila je invaziju na Irak i Afganistan. Iako je Barack Obama te invazije smatrao strateškim greškama, njegova administracija je uglavnom održala globalističke politike. Nasuprot tome, Trump je u svom prvom mandatu istakao slogan “Amerika na prvom mjestu”, signalizirajući pomak ka izolacionizmu. Ipak, tokom njegovog predsjedništva bilo je malo suštinskih promjena u vanjskoj politici. Nakon Trumpa, administracija Joea Bidena ponovo je potvrdila zapadni savez pod američkim vodstvom kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu.

Haos kod kuće, haos u svijetu

Odmah nakon svog reizbora, predsjednik Trump je poduzeo korake da prekine podršku Ukrajini, koristeći prorusku retoriku kako bi odvojio SAD od zapadnog bloka i napustio njegovu percipiranu ulogu u održavanju svjetskog poretka.

Trumpov stav prema dvjema glavnim ratnim zonama odražava dosljedan obrazac: stajanje na stranu jačeg protiv slabijeg. U Gazi otvoreno sugerira protjerivanje Palestinaca – ideju koju čak ni Izrael ne iznosi javno. U Ukrajini lažno tvrdi da je Zelenski nepopularni diktator koji je započeo rat – optužba toliko ekstremna da je čak ni Rusija ne iznosi.

Trumpov prijedlog u vezi s Gazom proturječi međunarodnom pravu i brojnim odlukama Ujedinjenih naroda. Njegovi postupci prema Ukrajini ignorišu međunarodne sporazume koje su SAD i Rusija potpisale kako bi garantovale teritorijalni integritet Ukrajine u zamjenu za njeno odricanje od nuklearnog oružja. Ipak, za Trumpa takve obaveze nisu važne. Njegov jedini vodeći princip je moć.

Trump u kratkom roku ima moć da radi šta god želi. Republikanci u Kongresu i konzervativna većina u Vrhovnom sudu vjerovatno neće izazvati novog republikanskog predsjednika. Ali hoće li uspjeti na duže staze? Tri ključna faktora podrivaju njegove izglede.

Prvo, Trump je osvojio funkciju uz podršku samo polovine biračkog tijela, a njegovi rejtingi već su pali ispod 50%. Njegove dvije glavne ekonomske politike – povećanje carina i deportacija velikog broja imigranata – povećat će cijene i inflaciju. Ipak, vodio je kampanju obećavajući smanjenje troškova. Za razliku od nekih drugih društava, Amerikanci imaju malo tolerancije za ekonomsku stagnaciju.

Drugo, Trump nema prijatelja u međunarodnoj politici osim Rusije i Izraela. U samo mjesec dana uspio je narušiti odnose s najbližim susjedom SAD-a, Kanadom, i ključnim evropskim partnerima. Izolacija u vanjskoj politici imat će ekonomske posljedice za američke kompanije. Nemoguće je uživati u ekonomskim koristima globalnog poretka, a istovremeno pokušavati uništiti taj poredak. Pad prodaje Teslinih vozila u Evropi i pad cijena dionica u proteklom mjesecu signaliziraju da su ekonomske posljedice već počele.

Treće, Trump preuzima ove geopolitičke rizike u trenutku unutrašnje krize. Njegova odluka da imenuje Elona Muska za vođenje nove agencije za smanjenje troškova dovela je do masovnih otpuštanja federalnih zaposlenika, pri čemu je Musk javno ismijavao birokrate kao klasu. Ovo dodatno jača percepciju da administracija preferira sukob – kako kod kuće, tako i u inostranstvu.

Trumpov krajnji uspjeh ostaje neizvjestan. Ali jedno je sigurno: globalni poredak koji su SAD nekada predvodile sada je demontiran – i to od strane samog američkog predsjednika.

Piše: Ahmet T. Kuru (Dialogos.ba)

Ahmet T. Kuru je profesor političkih nauka u SAD-u i autor knjige Islam, autoritarizam i nerazvijenost, koja je prevedena na bosanski jezik.