Albert Einstein: protiv antisemitizma i servilnosti moramo se boriti obrazovanjem
Odgovarajući na zahtjev Centralnog udruženja njemačkih građana jevrejske vjeroispovesti da prisustvuje sastanku na kome bi se razgovaralo o antisemitizmu na univerzitetima (CPAE 9, dok. 363), Einstein im je odgovorio sljedećim pismom, u kojem jasno ukazuje koliko se udaljio od pozicije Udruženja i njegove taktike samoodbrane. Ne defanzivnost, već postizanje samopoštovanja bilo je ključ za stjecanje poštovanja od drugih.
Original pisma je nedavno pronađen u ruskim arhivima i faksimilizovan je u Dirks & Simon, 23. Dve kucane verzije pisma od 5. aprila 1920. također su sačuvane u Einsteinovom arhivu 43-443 i 35-060. Iako je bila zamišljena kao privatna komunikacija, verzija pisma je dospjela u švicarsku štampu u septembru 1920, na način koji ostaje misteriozan.
„Danas sam dobio vaš poziv na sastanak 14. ovog mjeseca, koji će biti posvećen borbi protiv antisemitizma u akademskim krugovima. Rado bih prisustvovao kada bih vjerovao da bi takav poduhvat mogao uroditi plodom. Prvo, međutim, protiv antisemitizma i servilnosti među nama Jevrejima moramo se boriti obrazovanjem. Više dostojanstva i više nezavisnosti u sopstvenim redovima! Samo onda kad budemo imali hrabrosti da sebe smatramo nacijom, samo onda kad budemo poštovali sebe, možemo zadobiti poštovanje drugih, ili drugačije kazano, poštovanje drugih će doći samo od sebe. Antisemitizam kao psihološki fenomen uvijek će biti s nama sve dok Jevreji i nejevreji budu zajedno. Gdje je u tome šteta? Možda zahvaljujući antisemitizmu dugujemo svoj opstanak kao rasa; to je u svakom slučaju ono u šta vjerujem. Kad naiđem na frazu „Nemački građani jevrejske vjere“, ne mogu da sakrijem kiseli osmijeh. Šta se krije iza ovog lahkomislenog opisa? Šta je ipak jevrejska vjera? Postoji li neka vrsta nevjere zbog koje neko prestaje biti Jevrejin? Opisujući to na ovaj način, naši beaux esprits priznaju dvije stvari:
1) Ne želim da imam ništa sa svojom jadnom istočnoevropskom jevrejskom braćom;
2) Ne želim da me smatraju sinom svog naroda, već samo pripadnikom vjerske zajednice.
Da li je ovo iskreno? Mogu li „Arijevci“ da poštuju takvo licemjerje? Niti sam njemački državljanin niti vjerujem u bilo šta što bi se moglo opisati kao „jevrejska vjera“. Ali ja sam Jevrejin i drago mi je što pripadam jevrejskom narodu, iako ga ni na koji način ne smatram izabranim. Ostavimo antisemitizam „Arijevcima“ i sačuvajmo svoju ljubav prema bližnjima…“*
S engleskog preveo: Resul Mehmedović (Dialogos)
* Izvor: Israelitisches Wochenblatt für die Schweiz, 24 September 1920; CPAE 7, Doc. 37