Alija Nametak: O Edhem efendiji Foči
Prekjučer, prvi dan ramazana, umro je Edhem efendija Fočo, a jučer je zakopan nakon veličanstvene dženaze. Na ikindiju je Begova džamija bila puna kao šip. Ja sam klanjao u posljednjem safu kraj vrata i jedva sam mogao pasti na sedždu. A bilo je naroda i na sofama, što nisam video od vremena rata, osim možda što kadgod bude na Bajranu. Živio je 75 godina, a bio je do iza rata trgovac manufakturom. Imao je školsko svjetovno obrazovanje (govorio je i njemački), a i vjerski je bio obrazovan. Kažu čak da bio i hafiz, ali da mu nije nikad proučena hafiska dova niti objavljena, da tako reknem, hafiska promocija.
Vanjštine je bio uvijek uglađen, u svemu uredan, lijepe riječi i pristojan među ljudima.
Za vrijeme rata i progona muslimana iz Istočne Bosne angažirao se na sakupljanju pomoći i oko smještaja muhadžira po muslimanskim domovima, idući od kuće do kuće i moleći ljude da ih prime i ustupe im nešto prostora. Mislim da je bio i u odboru “Merhameta”.
Dvaput se ženio. Ne znam od koga se prvi put oženio, ali druga mu je žena Ata-hanuma Hrasnica, kći Abdusselam-bega.
Kad se htio ženiti i kad je zaprosio Atu od oca joj, Abdusselam-beg je išao bratu Halid-begu i plakao mu, kako se jedan “pučanin” drznuo i zaprosio od njega kćer. Slušao sam da su ga jedva nagovorili Halid-beg i Ibrahim-aga Šahinagić da se okane besposlice i begovskih predrasuda.
Danas je rijetko susresti jednu muslimansku osmrtnicu, da se nije uprskala kojim zetom ili snahom druge vjere, a eto on je bio jedan od rijetkih gdje su i zetovi bili muslimani i snahe muslimanke.
Poslije smrti Hadži-Mujage Mehremića nisam video veće dženaze u Sarajevu. Bilo je doduše u isto vrijeme i dženaza Šefike-hanume Hadžibaščaušević, udovice rahmetli Asim-age, ali svi oni koji su njoj došli, došli bi i Edhem-efendiji.
Bio je i on suđen, ali nije odmah 1945. Mislim da je to moglo biti u isto vrijeme kad je suđen Dobrača i drugovima, ili nešto kasnije. To je, vjerojatno, bilo suđenje bez materijalne osnove. Trebalo je obezglaviti sarajevsku čaršiju. Edhem – efendija je bio ugledan, upeglan i uredan, ali nije nikad bio ono što je bio jedan Uzeir – aga ili Edhem – aga Bičakčić, ili braća Hadžibaščaušević.
Rahmetullahi alejhi!
(23.10.1973.)
Odlomak iz djela: Alija Nametak, Sarajevski nekrologij
