Ashab koji je dvaput ispravio Muhammeda ﷺ

Dvije najstarije postojeće biografije, Ibn Hišamova al-Sirah al-Nabawiyyah i al-Vakidijeva Kitab al-Maghazi, otkrivaju da se prije svakog velikog događaja u svom životu, uključujući Hidžru (iseljenje) iz Mekke u Medinu 622. godine, kao i svih narednih pohoda i bitki, konsultirao sa svojim najbližim saradnicima. Na primjer, prije prve velike islamske pobjede, Bitke na Bedru, koja se dogodila 13. marta 624. godine, Poslanik ﷺ je o mogućim opcijama prvo razgovarao sa sebi najbližim krugom ljudi, pitajući ih da li se treba povući ili nastaviti. “Posavjetujte me, o ljudi!”, rekao je. Činilo se da podržavaju ulazak u bitku, a Muhammed ﷺ je bio posebno oduševljen kad je Mikdad ibn ‘Amr obećao suprotno od onoga što je Musaov narod učinio svom poslaniku, tj. da Muhammed ﷺ može računati na potpunu podršku svojih sljedbenika. Muhammed ﷺ nije stao na tome već se posavjetovao s ensarijama, građanima Medine koji su ga primili u svoju sredinu. “Posavjetujte me!”, zatražio je, na što je dobio potvrdan odgovor, da će držati do date prisege, “slušamo i pokoravamo se”, i boriti se, ako to od njih zatraži.

Bitka na Bedru sadrži još jedan izvanredan primjer Muhammeda ﷺ, koji aktivno traži i prihvata savjete prije samog donošenja odluka. Kad je svoju vojsku od 313 vojnika poveo u pješčanu dolinu Bedr, jugozapadno od Medine, predložio je da se njihov logor, a time i borbena linija, uspostave na određenoj lokaciji. Zatim je upitao ashabe za savjet u vezi sa svojim odabirom. Član plemena Hazredž, Hubab ibn al-Munzir, upitao je: “Allahov Poslaniče, jesi li razmislio o ovom mjestu? Je li ti Allah rekao da je ovo pravo mjesto? Ako On jeste, nije na nama da te ohrabrujemo ili odvraćamo u vezi s tim. Ili je to tvoja odluka kao dio ratne taktike?”

Ovo nam možda izgleda veoma drsko, ali Muhammed ﷺ se nije uvrijedio. Odgovorio je riječima: “To je moja odluka kao dio ratne taktike.” Hubab ibn al-Munzir je tada jasno rekao istinu, čovjeku kojeg je vidio kao Božijeg poslanika: “Ovo zasigurno nije dobra lokacija.” Obrazložio je svoje riječi na sljedeći način: “Trebalo bi da se ulogorimo nadomak najudaljenijih bunara, koje bismo mogli iskoristiti kao pitku vodu, a neprijatelju uskratiti te i bliže bunare.” Bez imalo uznemirenosti i uvrijeđenosti što nije razmišljao o tome, kritiku koju je i sam tražio, spremno je prihvatio. Naredio je da se ulogore do određenih bunara, a sljedećeg dana radovao se dramatičnoj pobjedi nad znatno većom silom.

Hubab ibn al-Munzir u najranijim Muhammedovim ﷺ biografijama često se i uvijek u pozitivnom kontekstu spominje, i, što je zanimljivo, još jednom je ispravio Poslanika ﷺ u pogledu položaja trupa. Na početku Bitke za Taif u februaru 630. godine, šest godina nakon Bitke na Bedru, Muhammed ﷺ je svoj logor postavio blizu gradskih zidina. Još jednom je Hubab propitivao njegovu odluku, kazavši mu: “O Allahov Poslaniče, mi smo zaista blizu tvrđave. Ako je ova odluka Allahova naredba, mi ćemo te poslušati, ali ako je to tvoja lična odluka, trebalo bi da se udaljimo od zidina.” Bili su nadohvat braniteljskih strijela, objasnio je, i trpjeli su gubitke.

Neko će možda pomisliti da je Muhammed ﷺ šest godina ranije prihvatio ovakvu vrstu ispravke, jer je tada bio početnik u vojnom zapovjedništvu i da je sad, nakon što je pobijedio u mnogim bitkama i osvojio Mekku, sebe vidio kao dovoljno stručnog da izignorira ovakve ispravke. I ne samo to, on je bio Božiji poslanik koji, kako Kur’an kaže: “ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.” Pa ipak, izvori ne ukazuju ni na kakvu ljutnju. Skromni Muhammed ﷺ, je samo zatražio od Hubaba da pronađe bolju lokaciju za njihovo povlačenje, što je on i učinio.

Izvori otkrivaju da opsada Taifa nije dobro napredovala, a gubici su se povećavali nakon osamnaest teških dana, pa je Muhammed ﷺ zatražio savjet od Neufela ibn Mu’avije al-Dilija, iskusnog ratnika. Treba li ustrajati ili prekinuti opsadu? Neufel je dao rječit odgovor, objasnivši da je Muhammed ﷺ već natjerao “lisicu u svoju jazbinu”, i da će, ako bude ustrajao, uspjeh na kraju doći, ali ako se odluči povući, lisica mu ne može nanijeti nikakvu štetu. Muhammedu ﷺ se svidio savjet, razmislio je i naredio povlačenje. Drugi savjetnici su se gorko usprotivili. Nakon više od dvije sedmice želje za pobjedom, smatrali su da je to loš savjet. Pobjeda je bila nadomak ruke. Muhammed ﷺ je ostao strpljiv i složio se s mišljenjem većine da sljedećeg jutra pokušaju još jednom napasti. Doživjeli su neuspjeh uz veliki broj žrtava, pa su, kad je Muhammed ﷺ naredio povlačenje, ashabi koji su prethodno zahtijevali još jedan pokušaj, sad ćutali.

Možda ćete pomisliti da su se konsultacije i inkluzivno odlučivanje dešavali samo tokom rata, ali to nije bio slučaj. Čak i o društvenim i kulturnim pitanjima Muhammed ﷺ je volio komunicirati s ljudima i čuti stavove, rutinski javno hvaleći stav osobe koja je pokrenula raspravu ili čije je mišljenje na kraju prevladalo, iako se razlikovalo od njegovog. Oduševljavao se dobrim idejama i pobrinuo se da svi čuju ko ih je predložio, bez da ih prisvaja sebi. Smatrao je da bi zasluge trebalo da pripadnu onome ko ih doista zaslužuje.

Odlomak iz knjige: Joel Hayward, Muhammed, s.a.v.s, kao lider: historijska rekonstrukcija, str. 33-36.