Avanture Sir Richarda Burtona i hodočašće u Mekku i Medinu

Richard Francis Burton rođen je u Torquayu, kao sin potpukovnika Josepha Netterville Burtona i Marthe, rođene Baker, i prvih nekoliko mjeseci svoga života proveo je u (mjestu po imenu) Barham House, u okolini Elstri (Elstree) u (pokrajini) Hertfordshire – prebivalištu njegovog djeda sa majkine strane. (Napomena: Burton je tvrdio da je rođen u (mjestu) Barham House, ali u podacima o krštenju iz Elstrija kao mjesto rođenja navodi se Torki (Torquay).

Prije Burtonovog prvog rođendana porodica se preselila u Tur (To) u Francuskoj, da bi se godine 1830. ponovo vratili u Englesku i nastanili u Ričmondu (Richmond), gdje je Burton pohađao nepoznatu i nikada detaljnije pojašnjenu pripremnu školu, koju je vodio časni (svećenik) Charles Delafosse.

Međutim, već za nekoliko mjeseci njegov otac odlučio je ponovo preseliti svoju porodicu i vratiti se na kontinent, nastanjujući se najprije u Bluau (Blois) u Francuskoj, a potom u Pizi u Italiji. U ljeto godine 1832. preselili su u Sienu, a narednih nekoliko godina proveli su stalno seleći se iz jednog mjesta u Italiji u drugo, najprije živeći u Napulju, potom u Sorentu, Firenci i konačno u Kapui.

Godine 1838. porodica je, slijedeći Burtonovog oca, preselila u Marsej zakratko se zadržavajući u gradiću Po i to nedugo prije nego će nemir njegovoga oca podstaći porodicu da se ponovo nastane u Pizi. Godine 1840. Richard Burton je otputovao u Englesku u cilju stjecanja univerzitetskog obrazovanja i diplome, te je u oktobru iste godine upisao Trinity College, Oxford, navodno pripremajući se za svećeničku karijeru. Prilično neprilagođen i loše pripremljen za život na Oxfordu, ali uživajući u društvenom životu, godine 1842. privremeno se udaljio od fakulteta kako bi prisustvovao konjskim trkama. Nedugo po povratku u kuću svoje tetke u Hempstedu (Hampstead), London, prijavio se i bio primljen u vojsku Istočno-indijske kompanije (East India Company) kao potporučnik u 18. regimenti bombajske domorodačke pješadije (Bombay Native Infantry). Nakon kratkog učenja indijskog jezika, usput samostalno učeći i malo arapskog, dana 18. juna 1842. godine brodom John Knox otplovio je iz Gravesenda prema Indiji preko Rta dobre nade.

BURTONOVA PUTOVANJA U INDIJI

Burton je u Bombaj, to jest Mumbai, stigao 28. oktobra 1842. godine i dobio je namještenje u gradu Baroda, oko 400 kilometara sjeverno (od Bombaja), gdje je većinu vremena proveo usavršavajući svoje poznavanje indijskog i arapskog jezika. Prvog januara 1844. godine sa svojom regimentom raspoređen je u novoosvojenu oblast u Sindu, gdje je narednog decembra postavljen za jednog od četverice pomoćnika u Nadzoru Sinda (Sind Survey) pod neposrednim zapovjedništvom kapetana (kasnije generala) Waltera Scotta (nećaka čuvenog škotskog romanopisca i pjesnika Sir Waltera Scotta). Nakon samo nekoliko dana provedenih u učenju i usavršavanju obavljanja dužnosti u okviru nadzora 10. decembra 1844. godine, sa šest kamila i skupinom ljudi, obavlja nadzor rijeke Guni i nekolicine njenih pritoka i kanala. U novembru 1845. godine pridružio se kapetanu Scottu na putovanju koje je za namjeru imalo dugi obilazak sjevernog Sinda, ali tek nakon što su stigli u Larkanu, pozvan je da se vrati u svoju regimentu, tada smještenu u Rohriju na Indu radi učešća u pohodu na Multan, koji je tada bio pod kontrolom Sika. Regimenta je na taj pohod pokrenuta 23. februara 1846. godine, ali nakon dvije nedjelje, stigavši do Bahavalpura, saznali su da njihovo učešće u toj operaciji neće biti potrebno. Dana 18. marta 1846. godine, nakon nekoliko dana provedenih sa svojom jedinicom u Rohriju, Burton je regimentu vratio u sjedište zapovjedništva u mjestu po imenu Muhammed Kan Ka Tanda na rijeci Fulajli. U julu 1846. obolio je od kolere i dobio je dvogodišnji otpust radi liječenja i oporavka u Nilgiri brdima Južnog Madrasa.

Dvadesetog februara 1847. Burton se ukrcao na mali indijski brod s namjerom da proputuje južnu Indiju te je, nakon dužeg zaustavljanja u Goi, gdje je proučavao stare portugalske spomenike, stigao na svoje odredište, sanatorij u Nilgiri brdima. Tu je ostao četiri mjeseca, učeći i proučavajući dravidianske jezike i naporedo radeći na svom arapskom i perzijskom. Sanatorij je napustio 1.  septembra 1847. godine i nakon nekoliko dana provedenih u Kalkuti vratio se u Bombaj, gdje je 15. oktobra 1847. godine položio zvanični ispit iz poznavanja perzijskog jezika. Ponovo se prijavio na službu u Nadzoru Sinda, plovio je i do Karačija, ali kada je očna bolest onemogućila njegovo dalje učešće u obavezama koje je operacija nadzora podrazumijevala, svoju pažnju usmjerio je na produbljivanje znanja iz domena jezika i proučavanje vjere. Naučio je nešto sindi, jatki i pandžabi jezika, poboljšao svoj arapski i počeo proučavati islam učeći napamet 50.000 kur'anskih riječi.

Njegovu pažnju zaokupio je sufizam te je dosegao zvanje kamila, odnosno sufijskog učitelja; nakon toga se posvetio proučavanju religijske tradicije Sika, u koju ga je uveo jedan stari svećenik. Često je manje-više nasumice putovao zemljom – maskiran – te se jednom prilikom smrtno zaljubio u prelijepu Perzijanku plemenitog porijekla. Do maja 1848. godine s uspjehom je položio ispite za šest jezika koji su se govorili u Indiji i postao prvi britanski časnik u Indiji koji je tečno govorio pandžabi. Njegovo prvo objavljeno djelo, Pilpay's Fables, prijevod sa indijskog jezika, pojavilo se godine 1847., a naredne godine pokušao je objaviti svoja zapažanja o pederastiji u Karačiju. Nažalost, njegovim pretpostavljenim se taj izvještaj učinio pornografskim i vrlo uvredljivim, te zasigurno ne nečim što bi se moglo očekivati od jednog časnika britanske vojske. Iako su mu dopustili da ostane u vojsci, svako njegovo dalje napredovanje u vojnoj karijeri zauvijek je onemogućeno. Još uvijek iscrpljen od kolere, izmučen očnim oboljenjem, te slomljenog srca zbog naglog prekida vojničke karijere, Burton je iz Bombaja otplovio prema Engleskoj.

Nastanio se u Engleskoj s namjerom da počne svoju karijeru pisca, objavljujući u prvoj godini (1851) tri popularna izvještaja sa svojih putovanja. Velika studija o sokolarstvu u dolini rijeke Ind, objavljena naredne godine, pokazala se neomiljenom te je za 25 godina prodato samo 243 od 500 štampanih primjeraka. Njegova knjižica (pamflet) A Complete System of Bayonet Exercise (1853) priskrbila mu je prijekor od strane vojnih struktura, ali je kasnije, uz jedan šiling na ime autorskih prava, djelo prihvaćeno kao zvanični i važeći tekst. Godine 1851. Burton se sa svojom porodicom preselio u Bulonj (Boulogne) te je upravo tu prvi put sreo svoju buduću suprugu, dvadesetogodišnju Isabell Arundell. Uskoro Burton se zamara od života u Europi i u jesen godine 1852. nudi svoje usluge Kraljevskom geografskom društvu s namjerom da za njih istraži nekartografirana područja istočne i središnje Arabije.

Njegov prijedlog bio je da, maskiran kao muslimanski hodočasnik, proputuje Arabijom, bilo poprijeko (najkraćom rutom) ili, pak, dijagonalno, posjeti svete gradove te pribavi podatke o Rubu'l-Khali, golemom području pješčane pustinje na jugoistoku Arapskog poluotoka. Međutim, gajeći jako malo stvarnog zanimanja za geografiju, njegova prava namjera bila je da uđe u Mekku i Medinu, te je s tim ciljem proučio sva djela i izvještaje svojih prethodnika koji su imali istu nakanu. Nakon razgovora u Kraljevskom geografskom društvu s predsjedavajućim Istočnoindijske kompanije Burton je dobio jednogodišnji dopust radi učenja arapskog jezika “u zemljama u kojima je taj jezik moguće najbolje naučiti”.

Ulazak i prelazak preko Arapskog poluotoka odbijen je pod izlikom da je to isuviše opasan poduhvat.

HODOČAŠĆE U MEKKU I MEDINU

Trećeg aprila 1853. godine, maskiran kao Patan (Pathan, savremeni Pashtun) kako bi prikrio sve eventualne nepravilnosti u govoru, uzimajući ime Mirza Abdullah, Burton se ukrcao na parobrod Bengal i krenuo prema Aleksandriji vodeći sa sobom svog prevodioca za engleski jezik kapetana Bengalskih kopljanika po imenu Henry Grindlay. Po dolasku u Aleksandriju magarcem je otišao do svog prijatelja Johna Thurburna, punca jednog njegovog starog prijatelja, kod kojega se pripremio za hodočašće u Mekku. Odatle  se rijekom Nil parobrodom uputio prema Kairu, a kamilom do Sueca; šestog jula 1853. godine je na brodici sa trouglas tim jedrom po imenu Silku'l-Zeheb otputovao prema Jenbou skupa sa 97 drugih hodočasnika. Pristajući u međuvremenu i usput u Muvejlihu i Vedžhu (14. jula 1853), te nekon nekolicine pustolovina na samom brodu, Burton je u Jenbo stigao 18. jula 1853. godine i sa svojim saputnicima-hodočasnicima pogađao se za kamile kojima bi trebao krenuti prema Medini. Uvečer, karavanom od 12 kamila, ušao je u pustinju, zaustavljajući se u Hamri gdje su se priključili većem karavanu na putu iz Mekke u Medinu. Po dolasku u Medinu, 24. jula 1853. godine, pozvan je u kuću svoga saputnika Hamida, koji će postati njegov vodič po Svetim mjestima.

Burton je cijelu nedjelju proveo u Medini, a 31. augusta 1853. godine sa karavanom iz Damaska kreće prema Mekki. Nadomak Svetoga grada, 9. septembra 1853. godine Burton i njegovi saputnici obavili su obred oblačenja ihrama, naime, obrijali su glave, okupa li se i zaogrnuli hodočasničkom odjećom, i već sljedećeg jutra prvi put u svome životu vidio je Ka'abu – konačni cilj njegovog poduhvata i simbol uspjeha njegove misije. U Mekki je proveo šest dana, obavljajući sve obrede koji su dužnost svakog hodočasnika, ali mu je počelo ponestajati novca i, uprkos upozorenjima o opasnostima od aktualnih plemenskih razmirica, riješio je preko Džedde vratiti se u Egipat.

Stigavši u Džeddu nakon sedamnaestosatnog galopa na kamiljim leđima, uspostavio je kontakt sa britanskim vicekonzulom po imenu Charles Cole, te nakon povjerljivog razotkrivanja svoga pravog identiteta dopušteno mu je da zatraži novac od Kraljevskog geografskog društva. Dvadesetšestog septembra 1853. godine kupio je kartu za mjesto u prvoj klasi na engleskom brodu Dwarka i uputio se prema Suecu, a odatle prema Kairu. Nakon nekoliko nedjelja provedenih u Kairu odlučuje ne vraćati se u Englesku, nego se radije priključiti svojoj regimenti u Indiji, smještenoj u Bombaju.

U kući Jamesa Granta Lumsdena, starijeg člana Bombajskog vijeća (Bombay Council), proveo je nekoliko dana i upravo tu je napisao trotomno izdanje Pilgrimage to el-Madinah and Makkahh, koje je objavljeno godine 1855–1856. Također je počeo i rad na djelu El-Islam, obuhvatnoj raspravi o istoimenoj temi, ali ovo djelo nikada nije dovršio te su od njega sačuvani samo fragmenti. Nemajući namjeru vratiti se svakodnevnoj rutini vojničkog života, uputio je zamolbu direktorima Istočnoindijske kompanije za dopuštenje da posjeti sjeverozapadnu Afriku, da otputuje u somalijske zemlje te da posjeti čuveni utvrđeni grad Harar. Pod utjecajem Lumsdena, ova pustolovina je istoga trena dobila odobrenje, te je Burton, opskrbljen svim potrebnim materijalima i namirnicama, na svoj vlastiti rizik i bez mogućnosti da računa na vladinu zaštitu, krenuo na ovo opasno putovanje.

Piše: Raymond John Howgego