Bart D. Ehrman: U Novom zavjetu ima više razlika nego što Novi zavjet ima riječi

Za preko dvije milijarde kršćana Biblija je Božija knjiga, bogonadahnuta, koju je pisalo desetine autora u skoro dva milenija dugoj historiji. Mnogi od tih kršćana vjeruju da je Biblija bezgrješna, jer je od Boga, međutim, sve je veći broj kršćana koji sa sumnjom gledaju na ovakvu tvrdnju.

Biblijski kriticizam je nauka koja je svoju punu afirmaciju doživjela u protekla dva stoljeća, do tada su ljudi živjeli pod budnim okom Crkve, gorjelo se zbog tvrdnji da se Zemlja okreće oko sunca, a kamoli zbog tvrdnje da Biblija nije Božija riječ ili da sadrži pogreške.

Naravno, kada spomenemo „biblijske pogreške“, u očima revnosnog kršćana to je bogohulan čin iza kojeg se krije zlonamjerni ateizam ili neka druga vrsta zlonamjernog pristupa Bibliji, međutim, sve je više kršćanski učenjaka i biblijskih stručnjaka koji o tome govore. No, ne treba biti niti zlonamjeran niti ateista, a niti biblijski stručnjak da biste u svega nekoliko koraka uočili da Biblija sadrži pogreške ili da je tekst mijenjan.

Dovoljno je da otvorite knjigu Jeremije, pogledate 8. poglavlje i stih broj 8, u kojem anonimni autor ove knjige, proziva svećenike i pisare, optužujući ih da su mijenjali Božiji zakon i spise:

„Kako možete tvrditi: ’Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!’ Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara!“ (1)

Ovo je očit dokaz da je mijenjanje i manipulisanje tekstom bila praksa nekih svećenika ili pisara, a ovaj pasus je nepobitan dokaz is samog biblijskog teksta, bez potrebe za „teškim osvrtima i dokazivanjima“ da određeni biblijski dijelovi sadrže historijske, naučne, matematičke, logičke ili neke druge pogreške.

Ono što je zanimljivo je svakako sve veći broj biblijskih stručnjaka koji izražavaju ozbiljnu sumnju u vjerodostojnost Biblije. Intelektualna sloboda koju su naučnici dobili u proteklim stoljećima, doprinijela je tome, ali to nikako ne znači da niko nikada ranije nije sumnjao u vjerodostojnost biblijskog teksta. Naprotiv, anonimni autor Jeremije je jedan od prvih kritičara biblijskog teksta, obzirom da sam spominje da su svećenici i pisari krivotvorili Božiji zakon, a samim time i tekst Svete knjige.

Već u drugom stoljeću paganski kritičar Celzo tvrdio je da kršćani mijenjaju taj tekst kako im se prohtije, kao da su pjani; njegov protivnik Origen govori o „velikom“ broju razlika među rukopisima evanđelja. Više od jednog stoljeća kasnije papa Damas se toliko zabrinuo zbog razlika među latinskim rukopisima, da je unajmio Jeronima da načini standardizovan prevod,  tako da je Jeronim morao da uporedi brojne kopije na latinskom i grčkom jeziku kako bi sam prosudio šta je autor izvorno napisao.

Komentarišući razlike i izmjene ranokršćanskih svetih spisa, u trećem stoljeću Origen je napisao sljedeće: „Razlika između rukopisa bila je velika, bilo zbog nemara nekih prepisivača, bilo zbog perverzne drskosti drugih, oni su ili propustili da prekontrolišu ono što su prepisali, ili su prilikom korekture dodavali ili oduzimali šta im se prohtije“. (2)

Jedan od najglasnijih kritičara Novog zavjeta u našem dobu je profesor Bart D. Ehrman, autor preko dvadeset djela, vrhunski stručnjak za Novi zavjet i grčki jezik.

U svojim djelima pažljivo analizira odveć poznata proturječja ili dijelove teksta koji su bili podložni manipulaciji ili krivotvorenju, pa tako, spominjući broj pogrešaka u tekstovima ne Biblije, nego samo Novog zavjeta, kaže sljedeće:

„Pored tih grčkih rukopisa, mi znamo za oko deset hiljada rukopisa latinske Vulgate, a da i ne pominjemo rukopise na drugim jezicima, kao što su sirijski, koptski, jermenski, starogruzijski, crkvenoslovenski i slično… Sa tim obiljem dokaza, šta možemo da kažemo o ukupnom broju varijanti koje su poznate danas? Naučnici se u svojim procenama znatno razilaze – neki kažu da postoji 200.000 poznatih varijanti, neki kažu 300.000, neki 400.000 i više! To ne znamo pouzdano zato što, uprkos impresivnom razvoju kompjuterske tehnologije, niko još nije uspeo da ih sve prebroji. Možda je, kao što sam ovde ukazao, najbolje da jednostavno tu stvar prikažemo poređenjem. Postoji više razlika među našim rukopisima nego što ima reči u Novom zavetu.“ (3)

To su riječi novozavjetnog stručnjaka svjetske reputacije, ali, potrebno je napomenuti da vrste pogrešaka u rukopisima nisu iste prirode, neke su male i beznačajne, slučajno nastale, a ogledaju se pogrešnom pisanju riječi, nedostatku slova i sl., ali, postoje i one „velike pogreške“, koje su prepisivači namjerno pravili, kako bi opravdali svoje teološko stajalište ili kako bi za svoju ideju pridobili određenu grupu ljudi i sl.

Takvih, „velikih pogrešaka“ biblijski učenjak John Mill pronašao je 30.000. Proveo je trideset godina u prikupljanju materijala za izdanje svog Novog zavjeta (1707. godine) u kojem neće biti nikakvih varijacija, no, ipak, na kraju, Mill je priznao da je pronašao 30.000 pogrešaka, ne pravopisnih, niti nekog drugog „beznačajnog karaktera“, nego 30.000 ozbiljnih pogrešaka.

Stoljeće nakon John Milla, u drugoj polovini XIX stoljeća,  Lobegott Friedrich Constantine von Tischendorf u zabačenom manastiru sv.Katarina na Sinaju otkrio je rukopis koji je danas u svijetu poznat kao Codex Sinaiticus, jedan od najstarijih biblijskih rukopisa nama poznatih.

Unatoč svojim trinitarijanskim uvjeđenjima i predanošću kršćanskom nauku, bio je primoran da prizna da je u toku svojih višedecenijskih istraživanja naišao na preko 12.000 prepravki u Novom zavjetu. (4)

Sve češća kritika na račun vjerodostojnosti biblijskog teksta može se pronaći i u biblijskim enciklopedijama i komentarima, pa tako, u  Peakovom komentaru Biblije stoji sljedeće:

„Poznato je da je originalno kršćansko evanđelje prenošeno usmenim putem, tako je ova usmena tradicija prenošenja rezultirala prenošenjem različitih riječi i djela. Također je podjednako tačno to da, kada je kršćanski izvještaj pretočen u zapis, nastavljen je da bude predmetom izmijena, nenamjernih i namjernih, od strane pisara i prepravljača.“ (5)

Stav enciklopedije Brittannica je sljedeći: „Trenutno, činjenično stanje govori da su sve knjige Novog zavjeta, uz iznimke četiri velike poslanice sv.Pavla bile više ili manje predmetom kontroverze i dodavanja (dopunjavanja) unutar teksta.“ (6)

Ovo je samo mišljenje nekoliko biblijskih stručnjaka o vjerodostojnosti biblijskog teksta, međutim, lista imena je mnogo duža, na stotine biblijskih stručnjaka i teologa, počevši od pagana Celza i crkvenog oca Origena koji je priznao da su rankršćanski spisi mijenjani, kako se kome prohtije, pa do novijeg doba, Bruca Metzgera, Roberta E. Funka, Barta D. Ehrmana i mnogih drugih.

Zar ovakvi stavovi unutar Crkve i kršćanskih učenjaka ne potvrđuju kur'ansku tvrdnju i vjerovanje muslimana da je biblijski tekst mijenjan?

„A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: “Evo, ovo je od Allaha” – da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju!“ (7)

Piše: Resul S. Mehmedović

Bilješke:

1) Jr 8, 8

2) Pogledati: Bart D. Ehrman, Isus to nije rekao, Babun, Beograd, 2007., str. 57.

3) Bart D. Ehrman, Isus to nije rekao, Babun, Beograd, 2007., str. 103-104

4) James Bentley, Secrets of Mount Sinai, Doubleday, New York, 1986., str. 95.

5) Peak's Commentary of the Bible, str. 633.

6) Encyclopedia Brittannica, 12th Edition, Vol. III, str. 643.

7) Sura Al-Baqara, 79