Biblija je opet pogriješila – Tvrdnja iz Knjige postanka je običan mit

Novi rad dvojice izraelskih arheologa Lidar Sapir-Hena i Erez Ben-Yosefa, objavljenog na web stranici Univerziteta u Tel Avivu, loša je vijest za biblijske literaliste i izraelske desničarske nacionaliste, kojima Biblija služi kao argument.

Najstarija poglavlja Biblije: Knjiga postanka, Knjiga izlaska, pa čak i Suci, izazivala su diskusije i stoljećima ranije. Španski rabin iz 11. stoljeća Ibn Ezra je kritikovao Petoknjižje, smatrajući da autor nije Mojsije, prije njega, historijske nesuglasice je kritikovao Isak b. Yašuš, liječnik na vladarevom dvoru.[1] Ova dva jevrejska učenjaka bili su zapravo pioniri starozavjetnog kriticizma, u stoljećima nakon njih, uslijedile su kritike evropskih filozofa i biblijskih stručnjaka, poput: biskuba Tostatusa iz Avile, zatim flamanski katolik Andreas Van Maes, Isaac de la Peyere, filozof Thomas Hobbes, Erazmo Roterdamski, Simon Richard i mnogi drugi.[2]

Obično, u zapadnjačkoj biblijskoj misli život Abrahama je datiran oko 2.000 godina prije Krista, do toga se došlo običnim zbrajanjem generacija spomenutih u Starom zavjetu. Zapravo, Stari zavjet je prepun mitova i netačnih kazivanja koja su se prenosila sa koljena na koljeno ili su ih pisari bilježili sa svoje teološke, političke ili neke druge potrebe, jedini pokušaj historizacije Starog zavjeta pokušali su napraviti pozitivisti iz 19. stoljeća.

Još jedan od pokazatelja da je Biblija bilježena stoljećima nakon što su se određeni događaji zbili je tvrdnja da su ljudi pripitomili kamile prije 4.000 godina. Ova tvrdnja, jednostavno, nije tačna – smatraju arheolozi Sapir-Hen i Ben-Yosef.

U Knjizi postanka 24, 64, navodi se da je Rebeka jahala kamilu i, ako bismo se poslužili datiranjima koja koriste biblijski stručnjaci, ovaj događaj desio se otprilike oko 2026. godine p.n.e., što je, hiljadu godina prije negoli je iko jahao kamilu.

Arheološka istraživanja u blizini granice sa Jordanom pokazala su da je deva pripitomljena u periodu između 930-900. godine p.n.e. i ne postoje arheološki dokazi stariji od 930. godine p.n.e.

Ovakva znanstvena otkrića pokazuju da Biblija nije pisana u periodu osoba kojima se određena biblijska poglavlja pripisuju, niti su podaci koji bilježi pouzdani, a u sadašnjem obliku, prema tvrdnjama biblijskih stručnjaka, zapisana je nakon babiloskog ropstva, otprilike 586-539. godine p.n.e. Pisari su narodna usmena predanja zapisivali, pa su tako u kazivanje o Rebeki ubacili „jahanje deva“, iako su deve pripitomljene tek milenij nakon toga.

Također, tvrdnja arheologa je da ne postoje dokazi da su Jevreji utemeljili Jerusalem, nego su to zapravo učinili Kananci (preci današnjih Palestinaca). Nema nikakvih dokaza koji ukazuju da je neko drugi osim Kananaca živio u području Jerusalema oko 1000-900. godine p.n.e. Zapravo, neki od Kananaca su postali „pokorni/predani Jahveu“ u monoteističkom smislu, što se otprilike dogodilo u toku babilonskog ropstva, kada su počeli sa izmišljanjem ili osmišljavanjem judaizma i postali Jevreji, kako navodi Richard P. Mitchell, profesor historije na Univerzitetu u Michiganu.

Stoga, Jevreji koji koriste Bibliju kao argument za etničko čišćenje Jerusalema od palestinskog stanovništva, čine razne greške, od historijskih, pa do kršenja ljudskih prava.

Piše: Resul S. Mehmedović

[1] Richard E. Friedman, Who Wrote the Bible, Harper Collins Publisher, San Francisco, 1997., str. 18-19.

[2] Opširnije pogledati u djelu Who Wrote the Bible od 18-22 str.