Biografija akademika Muhameda Filipovića (1929-2020)
FILIPOVIĆ, Muhamed (Banja Luka, 1929 – Sarajevo, 2020), akademik, filozofski pisac, doktor nauka, univerzitetski profesor, politički analitičar, angažirani intelektualac, interpretator bosanske kulture, povijesti i bosanske duhovnosti, teoretičar, esejist, historičar, filozof.
Rođen je u Banjoj Luci u plemićkoj (begovskoj) porodici Filipović. Jedan je od najpoznatijih članova u historiji roda Filipović, slovio je kao najveći i najpoznatiji bošnjački intelektualac (filozof, esejist, teoretičar …), član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) i jedan je od utemeljivača i članova Osnivačke skupštine Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU). Bio je učesnik NOP-a od 1943. godine.
Osnovnu školu i Realnu gimnaziju završio je u Banjoj Luci. Studij filozofije počeo je u Beogradu 1948. godine, a završio u Zagrebu 1952. godine. Filipović je bio jedan od najpoznatijih bosanskih filozofa i jedan od najvećih intelektualaca Evrope. Od Bošnjaka u filozofiji su se inače istakli Abdulah Šarčević, Muhamed Filipović, Kasim Prohić, Arif Tanović, Rasim Muminović…
Akademik Filipović je doktorirao 1961. Objavio je oko 50 knjiga. Kao kritičar režima i politički disident često je izbacivan iz Saveza komunista Jugoslavije (SKJ). Muhamed Filipović, nekadašnji ugledni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, objavio je u časopisu Život (1967) tekst Bosanski duh u književnosti – šta je to? Njegova teza o „bosanskom duhu“ izazivala je bujicu protesta i optužbi na sve strane, kritizirana od antibosanskih nacionalista. Ako se bilo ko kritizirao radi bošnjaštva, muslimanstva ili bosanstva uvijek se napadao i akademik Filipović. Napadan je sa svih strana zbog „bošnjačke struje“, koja se proteže, kako zli jezici kažu, od Safvet-bega Bašagića pa sve do Muhameda Filipovića. Proglasili su ga i ekstremnim nacionalistom zbog pisanja predgovora Mevludu Ešrefa Kovačevića i zbog recenzije knjige Omera Nakičevića o Hasanu Kafiji Pruščaku. Ovaj prefinjeni bošnjački i svjetski intelektualac je bez razloga stalno bio pod napadom antibosanskih snaga, jer oni su vidjeli najveću prijetnju njihovim velikonacionalnim idejama i projektima u „bosanskom duhu“ Muhameda Filipovića, kao intelektualca koji dotiče tabu teme, prije svega, vadi bosanski duh iz historijskog i političkog progonstva. Ali i pored svih mogućih nasrtaja i progona, bosanski duh je, nakon toga, ostao da lebdi nad Bosnom.
Plasirali su tezu da Muhamed Filipović koristi poziciju „zvaničnog lenjiniste“, a ustvari je „velikomuslimanski nacionalista“ koji zastupa tezu o većim i manjim pravima bosanskih naroda na Bosnu. To su, naravno, nenaučne i netačne, apriorno postavljene tvrdnje koje nemaju nikakvu osnovu, jer su one, zapravo, izmišljene.
Izlaganje akademika Filipovića o „islamskom socijalizmu“ na Međunarodnom skupu 1979. u Cavtatu toliko je uzbudilo i uzrujalo neke zlobnike – poklonike velikodržavnih projekata, da su od akademika napravili i „mudžahedina“.
Ti sramni napadi na akademika Filipovića smišljeni su i isplanirani i rezultat su velikodržavnih ambicija i projekata, jer su ti napadi praktično napadi na državu Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake kao muslimane, koji su, kako kaže zagrebački filozof Milan Kangrga (Zagreb, 1923 – Zagreb, 2008) „strano tijelo u Evropi kojeg se treba riješiti“. Slično misle i sa srpske strane, tako Vojislav Lubarda, srpski pisac iz Bosne, najveću prijetnju srpskim velikonacionalnim idejama i projektima vidi u „bosanskom duhu“ Muhameda Filipovića.
Akademik Muhamed Filipović je bio neumorni borac za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake i sve građane Bosne i Hercegovine, sve pojedince, sve narode i cjelokupnu populaciju u Bosni i Hercegovini, kao zemlji i državi.
Akademik prof. dr. emeritus Muhamed Filipović je isticao: “Mi imamo naše historijsko i etničko ime, odnosno nacionalno ime, koje u novijoj terminologiji glasi Bošnjaci. Tome nije potreban nikakav dodatak. Prvo, nisu svi muslimani Bošnjaci, niti su svi Bošnjaci nužnim načinom muslimani … Mi imamo naslijeđe i u staroj bosanskoj državi i nosioci smo njene državnosti od najranijih vremena …
Što se tiče naših katolika i pravoslavaca, koji su danas Srbi i Hrvati, budite uvjereni da su oni sve do sredine 19. vijeka bili Bošnjaci pravoslavni ili katolici, a da su pod uticajem propagande iz Srbije i Hrvatske počeli uzimati do tada ovdje nepoznato nacionalno ime Srbi ili Hrvati.
Postoji bezbroj dokaza za to, mada nosioci današnjeg agresivnog srpskog i hrvatskog nacionalizma u Bosni i Hercegovini to nikako ne žele priznati. Oni, a s njima i mnogi „objektivni“ historičari, žele dokazati kako je Bosna oduvijek bila katolička, a to bi onda trebalo da znači hrvatska, ili pravoslavna, a to znači srpska zemlja. To je najveća neistina koja se polako provlači kroz knjige i udžbenike, što je moguće u današnjem haotičnom stanju u našoj državi, koja je bez vlade ili bilo kakve odgovorne politike i u njoj probleme obrazovanja, nauke i kulture vode nekompetentni ljudi.“
Muhamed Filipović je, posebno, isticao da su Bosanac i Bošnjak dvije različite identifikacije, te da je Bošnjak nacionalna, a Bosanac teritorijalna identifikacija, i kaže: “Te dvije identifikacije ne mogu se dovoditi u vezu da jedna drugu isključuju. Svaki Bošnjak može biti Bosanac, a svaki Bosanac ne mora da bude Bošnjak. Ova dilema, po mom mišljenju, je dio jedne veoma duge i složene kampanje revizije historije. Želja je protagonista te kampanje da nas vrate unazad na vremena kada je bilo problematično da li mi kao Bošnjaci uopće postojimo“, a posebno je naglasio kako je ovo vid „osporavanja bošnjačkog identiteta što je osnovni vid osporavanja Bosne“.
Akademik Filipović je objavljivao radove iz oblasti filozofije, sociologije, historije, studija kulture, popularne esejistike, politologije i internacionalnih odnosa. Napisao je veliki broj studija, članaka, eseja, prikaza, recenzija i drugih radova i dao veliki broj intervjua, i političkih ocjena i procjena, za razne listove, televizije i radiostanice u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.
Nosilac je brojnih priznanja i nagrada za naučni rad. Bio je član brojnih redakcija sarajevskih časopisa za filozofiju, nauku i kulturu kakvi su Pregled, Dijalog, Lica i dr.
Djela – knjige: Religija i moral (Beograd, 1958), Duhovni život Bosne (Beograd, 1986), Filozofija jezika I-II (I, 1986; II, 1997), Bosna i Hercegovina najznačajnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjenice (Zagreb, 1993), Bošnjačka politika (1996), Povijest bosanske duhovnosti (1997), Pokušaj jedne duhovne biografije, Komunizam i nostalgija, Bio sam Alijin diplomata I-II, Pitanje odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini 1992-1995., Islam i teror, Tragedija Bosne (sa Nijazom Durakovićem), Bosna i Europa, Historija duhovnog života na tlu Bosne i Hercegovine. Prethistorija, Historija duhovnog života na tlu Bosne i Hercegovine. Period europeizacije i modernizacije, Historija duhovnog života na tlu Bosne i Hercegovine. Od ulaska Ilira u Historiju do propasti prve bosanske države, Filozofski eseji, Javnost i moral, Ko smo mi Bošnjaci, Fenomen Muftija, Ples mrtvaca oko Mostara, Metodologija znanosti i znastvenog istraživanja, Bosanski duh lebdi nad Bosnom, Bosna i Hercegovina u raljama nacionalizma, U traganju za ljudima i zavičajem. Portreti značajnijih Bosanaca XX vijeka, Historija duhovnog života na tlu Bosne i Hercegovine. Duhovni život Osmanske Bosne i druge knjige i znanstveno-stručni radovi.
Piše: Nazif Veledar (link originalne objave)
