Busuladžićev intervju s Hitlerovim muftijom Husseinijem

Životna borba jednog čovjeka, povjest jedne revolucije, jednog pokreta. Veliki Pa­lestinski Muftija Emin El Husejni svojom nesalomljivom i mukotrpnom borbom po­krenuo je čitav jedan svijet na ustanak za slobodu i njegova čovječanska prava. Borba koju Emin El Husejni sa svojim suradnicima vodi iz Europe protiv ‘najbjesomučnijih zatornika prava islamskih naroda, postala je nada milijuna muslimana, koji s najvećom, pažnjom prate divovsko hrvanje našeg ve­likog njemačkog saveznika protiv neprija­telja uljudbe.

Onda nije čudo što je Veliki Muftija prirastao srcu svih muslimana na svietu, jer se nalazi na onim borbenim putevima, kojima je koračao cviet islamskih prvoboraca i ideologa kroz čitavu prošlost islama, žrtvujući se za opće probitke zarob­ljenog i potlačenog islamskog svieta. Kada je u studenom prošle godine pred najezdom boljševičkih i britanskih gomila bio prisiljen napustiti Iran, El Husejni se sklonio u Rim a zatim u Berlin, gdje je došao u izravan dodir sa vođama njemačkog i talijanskog naroda, a potom sa najvećim političkim i diplomatskim predstavnicima za­padnih, zemalja.

Iako islamski istok, osobito Palestina, teško osjećaju odsustvo ovog velikog borca, druge pak strane El Husejnin dolazak u Europu predstavlja neocjenjiv dobitak za islamski sviet, koji ključa i budi se. Baš u ovim sudbonosnim trenutcima, kada rat, od čijeg ishoda zavisi sudbina i islamskih zemalja, bjesni svom svojom žestinom, prisustvo u Europi čovjeka; koji uživa nepodieljene naklonosti čitavog suvremenog muslimanskog svieta je od ogromnog značaja. Dolazeći u dodir s najvećim političkim pred­stavnicima zapadnih zemalja, osobito Muftijini razgovori s velikim vođom njemačkog Reicha imat će svoje dalekosežne posljetke, koje mi još ne možemo sagledati.

Upoznava­jući izravno zapadni sviet i njegove najveće političke predstavnike, osobito prijateljsku Njemačku, sa potrebama, težnjama i raspo­loženjem ne samo arapskog svieta, nego i svih muslimana uopće, El Husejni vrši ulogu prvoborca i branitelja milijuna muslimana, koji su politički i gospodarski podjarmljeni od europskih ugnjetavača, a koji se danas listom dižu, kako protiv Engleza i boljševika, tako i protiv svojih kolonijalnih tlačitelja.

Treba samo malo posegnuti u prošlost pa uviditi, što je značio nekadašnji put po eu­ropskim zemljama Džemaludin Afganije i Sejh Muhamed Abduhu-a, koji su živom ri­ječju i perom, dugi niz godina prikazivali Islam u pravom svietlu kao i težnje i potrebe muslimanskih naroda Europi, koja je o Islamu i muslimanima imala sasvim pogrešne pojmove. Tako sada čini i Emin El Husejni. Dok je u Rimu Muftija boravi u krasnom zamku »Villa Colonna« na periferiji Vječnog Grada, koju mu je ustupila talijanska vlada dok boravi u Italiji. Osjetio sam potrebu, da ga posjetim.

Kada sam njegovom tajniku Ing. Muhamed El Hafifiju izrazio želju, da učinim posjet njegovoj Preuzvišenosti Emin El Husejniu, želji mi je odmah bilo udovoljeno. I određenog dana našao sam se u vili, gdje me je primio Emin El Husejni. Susret s čovjekom, koji je sa šakom ljudi potresao Englesko carstvo, bio je više nego srdačan. Osmieh, veselost i vedrina, to je ono što se na prvi mah zapaža kod čovjeka, koji razpolaže ne­ospornom inteligencijom, širinom pogleda i Velikim političkim iskustvom. Uviek je raspoložen i nasmijan, a iznad svega skroman i pristupačan. Osim arapskog izvrsno go­vori, turski, francuski i engleski.

U početku našeg razgovora Veliki se Muf­tija sjeća svojih prijatelja, naših predstav­nika na sveislamskom kongresu u Jerusalimu. Osobitu zahvalnost izriče odboru i članstvu »El-Hidaje«, koja se pod predsjed­ništvom Hadži Mehmed ef. Handžića prilikom svojih god. skupština brzojavno sjećala palestinskih boraca, izkazujući na taj način soli­darnost s junacima izginulim u borbi za obranu svetinja muslimana. Odmah u po­četku Muftija se živo zanimao za život svih muslimana. Raspitivajući se o muslimanima u Hrvatskoj Muftija u nevezanom razgovoru ističe:

“Veseli me, što su se hrvatski muslimani konačno našli u svojoj vlastitoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Uvjeren sam da su musli­mani u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj jednakopravni, da uživaju sva prava i da su njihovi životni probitci u najvećoj mjeri zašti­ćeni. Ja sam o hrvatskim muslimanima uviek imao najbolje mišljenje. I kod nas u Palestini ima u raznim gradovima stanoviti broj naseIjenika iz Bosne i Hercegovine, koji su vriedni; čestiti i pošteni. Mene je uvijek boljelo kada sam pomišljao na iskušenja, kojima su njihova braća u domovini bila izložena za vrieme Jugoslavije. Saznao sam i za teška stradanja musli­mana koji su postali žrtva komunističko-komitskih zvjerstava. Budite uvjereni, da s vama suosjeća cieli islamski sviet i da razvoj događaja u vašoj zemlji prati s najvećim zanimanjem. Mi vas mnogo cienimo radi vašeg vjerskog žara, borbenosti i čestitosti. Radi toga hrvatski muslimani i uživaju tako veliki ugled u islamskom svietu. Vi ste dragulj kamen islamske svjetske zajednice, s kojim se svi mi muslimani širom svieta ponosimo. To sam uostalom rekao i gospodi Hitleru i Mussoliniu. Meni je, kako rekoh, neobično drago, što ste u vlastitoj državi našli svoju slobodu i jednakopravnost, a u osobi svog Poglavnika, o kojemu sam slušao toliko liepih rieči, pra­vednog, mudrog i moćnog zaštitnika.”

— Vaša Preuzvišenost je bila kod Hitlera, Musolinija?

Jest. Odmah po dolasku u Italiju bio sam primljen kod Ducea u »Palazzo Venezia«. Iza toga sam otputovao u Njemačku. Tada se Fuhrer nalazio na jednom odsjeku istoč­noga bojišta. Kada je saznao za moj dola­zak, Vođa Reicha je posebno radi toga došao u Berlin, gdje me je primio.«

— Možete li mi nešto reći o Vašem sa­stanku s Vođom Reicha?

Mogu Vam reći samo to, da je razgovor tekao u znaku srdačnosti i iskrenih prijatelj­skih osjećaja, koje Fuhrer i plemeniti nje­mački narod gaje prema muslimanima. Hitler je veliki prijatelj muslimana. Svukuda u Nje­mačkoj bio sam srdačno dočekan i primljen. Na svim stranama veliko zanimanje za suvremeni islamski sviet, kao što je i to točno, da je muslimanski sviet listom na strani Njemačke i njezinih saveznika. Ffihrer je na me ostavio nezaboravan utisak. On je čovjek pun mladenačke snage i poleta, Bogom ob­dareni genij, koji je poveo njemački narod putevima slave i veličine.«

— Kakvi su Vaši dojmovi s puta po Nje­mačkoj?

Izvrsni, čitava je Njemačka u silnoj di­namici. Rad i život ključaju na svim stra­nama. Sve je ustremljeno pobjedi. Njemački narod je zaslužio pobjedu. On će je i isho­diti. Njemačka treba da bude primjer musli­manima u borbi za nezavisnost, prava i na­predak.

— Vaše mišljenje o ratu?

Ja sam najveći optimist u pogledu ishoda rata. Suvremeni rat nije samo borba protiv­ničkih vojski nego i hrvanje ideologija, borba između ugnjetavača i pomlađenih naroda, iznad svega Njemačke, za jedan pravedniji poredak.

— Možete li mi nešto reći o stavu islam­skih naroda u sadašnjem sukobu?

Stav muslimana je određen i jasan. Islam­ski sviet, osobito zemlje koje se nalaze pod jarmom Velike Britanije i boljševičke Rusije, nestrpljivo očekuju ishod sadašnjeg rata. U borbi za svoju političku sloboda musli­manski se narodi nalaze na strani Njemačke i Japana kao i njihovih saveznika. Borbu protiv Velike Britanije, te tamnice naroda, treba nesmiljeno nastaviti do podpunog sloma Britanskog carstva. Isto tako protiv boljševičke Rusije, tog stoljetnog neprijatelja muslimana.

— Preuzvišenosti, da li prieti islamskim narodima opasnost od boljševizma?

Boljševizam je sam po sebi opasnost, jer niječe Boga i sve vriednote, na kojima se te­melji uljudba i civilizacija. Vi sami znate, da je islam naravni protivnik komunističkih učenja. Duh islama nespojiv je s komuniz­mom, oni se isključuju. Same zasade islama duboko su prožete družtvovnim učenjima, čija stroga primjena jamči družtvovnu pravdu i viši družtveni život dostojan čo­vjeka. U to su uvjereni i mnogi učeni ljudi Zapada, s kojima sam dolazio u dodir. Kada se ima sve ovo u vidu, razumljivo je zašto boljševička promidžba nema uspjeha među muslimanima. Komunizam je surov i nečovječan. Njegova bi pobjeda značila kraj uljudbe i svieta. Zato je rat protiv komu­nizma sveta dužnost muslimana. Poviest ru­skih muslimana kroz posljednjih 20 godina, kao i pod carističkom vladavinom, je poviest; nasilja i krvološtava.

— Da li je boljševička promidžba uspjela među muslimanima koji žive ili bolje reći umiru u Sovjetskoj Rusiji?

I ako su boljševici pozatvarali muslimanske škole i džamije i izagnali, odnosno poubijali, muslimansku duhovnu i svjetovnu inteligenciju, muslimani su u boljševičkoj Ru­siji ostali odani svojoj vjeri. Više je nego sigurno, da će se nakon sloma boljševizma roditi sloboda milijunima muslimana u boljševičkom savezu. Onda nije čudo što musli­mani u Sovjetskoj Rusiji s oduševljenjem primaju i pozdravljaju hrabre njemačke vojnike: kao svoje osloboditelje. Krimski se muslimani javljaju kao dobrovoljci u njemačku vojsku, da se rame uz rame s njemačkim i savezničkim vojnicima bore protiv svojih ugnjetavača. Gdje su god došle boljševičke horde, svugdje je nastala pustoš. Bezbrojni su primjeri tih divljaštava. Sjetimo se samo nedavne tragedije Irana. Ali hvala Bogu, kr­vavom boljševičkom raju bliži se kraj.

— Vjerujete Ii u oslobođenje islamskih naroda?

Da. Pobjeda Sila Osi bit će i naša po­bjeda. Čitav je islamski sviet u previranju. Osobito mladež kao nosilac života i nada budućnosti, budi se i radi. Islamski sviet od­lučan je stresti robstvo. Uzmite samo primjere Palestine, Iraka, Sirije i Egipta. Svu­kuda se zapažaju znaci buđenja. U kakvom će obliku biti ostvareno to jedinstvo i koje će sve zemlje unići u sklop poslijeratne arapsko-islamske države, o tome je za sada pre­rano govoriti. Mogu vam reći samo to, da kod naših europskih saveznika postoji naj­veće razumievanje za potrebe i težnje islam­skog istoka. Jednom mi je zgodom Vođa Reicha rekao i zajamčio, da Njemačka s naj­većom pažnjom prati borbu islamskog svieta protiv ugnjetavača i da islamski narodi, što se tiče Njemačke, mogu biti sigurni i mirni. Niemci ne žele zarobiti niti potlačiti ni jednu islamsku zemlju.

— Šta mislite o uspostavljanju Hilafeta?

Prije svega politička sloboda. Nakon is­hođenja političke slobode muslimani će i to pitanje riešiti, kako to najbolje odgovara nji­hovim općim potrebama. Poslije rata treba što više pojačati i produbiti i duhovne veze između islamskih zajednica u Europi, pogla­vito s islamskom zajednicom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Vi ste spona između Iztoka i Zapada, zato je vaša uloga i velika. Vi ste predstraža islama u Europi. Radi toga islamski sviet gaji najiskrenije i naj­življe naklonosti prema hrvatskim muslima­nima.

— Imate li veze s Palestinom?

Palestina je mučilište, jer se nalazi u una­krsnoj vatri između Židova i Engleza. Bri­tanska nasilja i progonstva ne prestaju. Cviet palestinskih intelektualaca i mladeži nalazi se po tamnicama i sabirnim logorima. To isto vriedi za Siriju, Palestinu, Egipat i druge zemlje koje se nalaze pod Englezkom. A sve to ne može slomiti našu volju da nastavimo borbu za dobro sviju nas. Borba se mora voditi. Ona je zakon života. Svaki na­rod svoju slobodu plaća krvlju. Mi vjerujemo u pobjedu naše stvari, jer vjerujemo u po­bjedu pravde.

— Prilikom moje prve posjete kao i svaki put kada sam ga posjetio, njegova Preuzvi­šenost El Husejni uviek je jednako bio na­smijan i raspoložen, zanimajući se za musli­mane u Hrvatskoj. Pred njegov polazak u Berlin posjetio sam ga posljednji put. Tom mi je prilikom rekao, da mu je najveća želja da posjeti našu domovinu, upozna se lično s Poglavnikom i upozna život i prilike hrvat­skih muslimana. Opraštajući se rekao mi je:

“Uputite pozdrave svima muslimanima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Recite im da čitav islamski sviet nikada više nije pratio njihov razvoj kao u ovim trenutcima. Želim im svaku sreću kao i sreću i napredak Ne­zavisnoj Državi Hrvatskoj.”

Smatrajući se dužnim da isporučim po­zdrave Velikog Muftije to ovim putem i činim.

Rim 1. kolovoza 1942.
Mustafa Busuladžić (Osvit, br. 24)

Related Articles

Close