Čovjek koji je izumio prvu samoposlugu i time zauvijek promijenio način kupovine

Trgovina je najstarija ljudska djelatnost, nastala još u prvobitnoj ljudskoj zajednici, odmah nakon nastanka stočarstva. Trgovina se prvenstveno odvijala u naturalnom obliku, kada su plemena među sobom razmjenjivala različite životinje. To je bio rezultat nerazvijene proizvodnje. Pojavom privatnog vlasništva, viškom proizvoda kao i društvenom podjelom rada dolazi do razvoja trgovine i unutar samih plemena i zajednica. Ipak, trgovina u pravom smislu riječi nastaje sa  pojavom novca kao općeg ekvivalenta, odnosno platežnog sredstva. Trgovac kupuje robu za novac i prodaje za novac.

Najrasprostranjeniji oblik današnje trgovine su marketi, prodavnice, bez kojih je nezamisliva današnja zajednica. Čak i najudaljenije selo ima neku prodavnicu gdje može kupiti i više nego mu je potrebno za pristojan život. Ali, nije uvijek bilo tako. Današnji opsežni lanci snabdijevanja koje uzimamo zdravo za gotovo prije stotinjak godina nisu uopće postojali. Barem ne u BiH, gdje je društvo prije stotinu godina živjelo poprilično primitivno u poređenju sa Zapadnom. Do Drugog svjetskog rata, skoro pa jedini dostupni (prehrambeni) proizvodi bili su lokalni.

Do prije stotinjak godina, ne samo na Balkanu, već i u razvijenim dijelovima svijeta, kupovina nesezonskih proizvoda bila je nezamisliva. Cijene su bile velike. Kupovina je zahtijevala naporna putovanja. Pokvarljive namirnice bile su veliki problem. Kupci su u dugim redovima morali da čekaju da trgovci iz magacina donesu tražene predmete, itd. Sve dok jedan Amerikanac svojom inventivnošću nije zauvijek promijenio način kupovine.

Amerikanac Clarence Saunders (Klarens Saunders) bio je čovjek koji je promijenio način na koji ljudi kupuju namirnice. Rođen je 1881. godine u siromašnoj porodici u Virdžiniji, koja se kasnije preselila u Palmiru u državi Tenesi. Tu se zaposlio kao običan trgovac i poslužitelj kupaca, sve dok se nije osmjelio da otvori svoju prodavnicu. Tadašnje prodavnice radile su na primitivnom principu, ljudi su čekali u redu, naručivali bi namirnice, a onda bi prodavač otišao do skladište i donio iste. Da se dođe na red, čekalo se satima, neki su odustajali, a neki, unatoč svom čekanju ne bi došli na red, jer je radno vrijeme završilo. Nedostatak efikasnosti iritirao je Saundersa, koji je posvećivao veliku pažnju kupcima. Neefikasnost je značila i gubitak kupaca, a samim time i profita. Stoga, došao je na ideju da preuredi radnju i koncipira je tako da, svaki kupac sam za sebe bira namirnice, što je i realizirao 11. septembra 1916., zvaničnim otvaranjem prve takve prodavnice, koju je nazvao Piggly Wiggly (Pigli Vigli).

Prvi Piggly Wiggly supermarket.

U svojim inovativnim samoposlužnim prodavnicama Piggly Wiggly, trgovci nisu više nabavljali namirnice za kupce. Umjesto toga, kupci su sami prolazili između polica birajući izložene artikle. Umjesto da naručuju šećer ili brašno po težini, koje je prethodno u skladištu morao izvagati, a zatim donijeti uposleni trgovac, sami bi pronašli šećer i brašno zapakovano u vrećama različite težine. Korišteni su frižideri za čuvanje mlijeka i maslaca svježim. Oznake su visile iznad svakog proizvoda, jasno pokazujući cijene, a kupci su sada mogli prvi put da upoređuju cijene različitih brendova, što je bila revolucionarna inovacija, jer su se proizvođači nakon toga počeli da natječu ko će biti pristupačniji kupcima. Saundersov model, također, smanjio je troškove rezanjem broja trgovaca u radnji. Samoposluživanjem, nije više bilo potrebe za tolikim brojem trgovaca.

Saunders je redizajnirao kupovinu hrane, metodično je uređivao i redao stvari kako bi privukao kupce – na primjer, redao je slatkiše i druge zanimljive stvari na kasi. Osim koncepta samoposluživanja, Piggly Wiggly je uveo i korpe za kupovinu, artikle označene cijenama, a zaposlenici su bili u istim uniformama. Koncept, koji je do dan danas ostao isti, što samo govori koliko je doista Saundersova ideja bila revolucionarna, iako je danas uzimamo zdravo za gotovo.

Do kraja godine (1916), otvoreno je devet Piggly Wiggly marketa u Memfisu.

Prodavao je franšize širom Amerike, a do 1923. godine Piggly Wiggly lanac obuhvatao je 1.268 prodavnica koje su prodavale robu u vrijednosti od 100 miliona dolara i bio je treći po veličini maloprodajni lanac prehrambenih proizvoda u cijeloj Americi.

Akcijama Piggly Wiggly trgovalo se i na berzi u Njujorku, nakon čega je Saunders uspio da sve izgubi. Pokušaj da uveća vrijednost Piggly Wiggly dionica na berzi propao je i koštao ga je milione dolara. Podnio je ostavku u Piggly Wiggly, kao i zahtjev za bankrotom. Nedugo nakon toga, otvorio je konkurentski market nazvan Sole Owner Stores. Još jedan uspješan poduhvat sve do Velike depresije 1930-ih, kada je Saunders ponovo izgubio sve. Do kraja života, Saunders je eksperimentisao sa automatizovanom prodavnicom namirnica, koju je nazvao Keedoozle. Radila je na principu automata. Kupac bi ubacio ključ u automat nakon čega bi aktivirao strujne krugove koji bi oslobađali željenu robu iz skladišta. Roba bi zatim padala na transportne trake i bila dostavljena kupcima na kasi. Saunders je vizuelizovao sistem koji je brzo sortirao hranu, s malim greškama, i istovremeno pratio inventar. Nažalost, Keedoozle nikada nije poslovao profitabilno. Clarence Saunders je umro 1953. godine izgradivši i izgubivši dva iznimno velika bogatstva. Svejedno, ostat će upamćen kao čovjek koji je zauvijek promijenio način kupovine i utro put ne samo modernim supermarketima, već i u budućnost s potpuno automatizovanim marketima.

Prva jugoslovenska samoposluga u Ivancu (1956)


PRVA 
SAMOPOSLUGA U JUGOSLAVIJI

Sistem američkih samoposluga do početka šezdesetih godina XIX stoljeća uveden je u 46 zemalja, među kojima je bila i Jugoslavija. Prva samoposluga u bivšoj Jugoslaviji otvorena je u Ivancu 1956. godine, nedaleko od Varaždina, šest godina nakon što je otvorena prva samoposluga u Velikoj Britaniji. Bila je to prva samoposluga ne samo u Jugoslaviji već u cijeloj jugoistočnoj Evropi. U početku je bila prazna, bez kupaca, jer su se ljudi bojali ući mislieći da je trgovinu otvorila udbaški nastrojena policija te da skrivenim kamerama promatraju hoće li neko pokušati ukrasti proizvode koje nije štitio drveni pult. Vremenom su shvatili da je riječ o novom tipu prodavnice. Tu su se prvi put susreli s kolicima i korpama za kupovinu kao i okretnim vratašcima na ulazu i izlazu iz prodavnice. Simbol jugoslovenskog samoupravnog socijalizma, radnički savjet, odigrao je ključnu ulogu u prihvatanju jednog od simbola američkog kapitalizma.

Prvi beogradski supermarket, a drugi u Jugoslaviji, otvoren je 1958. godine na Cvetnom trgu, čime je počela „revolucija supermarketa“ u socijalističkoj Jugoslaviji koja će iz korijena preobraziti svakodnevnicu njenih stanovnika i koja će ih civilizacijski približiti Zapadu, a sve više udaljiti od komunističke ideologije.

Piše: Resul Mehmedović

Povezani članci

Back to top button