Da li je Pavle poznavao Isusa i njegovu poruku

Najranija svjedočanstva o kršćanskim zajednicama potječu od vjerskih vođa, koji su pisali poslanice tadašnjim malobrojnim kršćanskim zajednicama. Jedan od takvih i ujedno najpoznatija figura je, Pavle, misionar koji je osnivao kršćanske zajednice širom sredozemlja, uglavnom u urbanim centrima i bio je najveći propovjednik vjere o Isusu.
Pavle je bio Jevrej iz Tarza, izrađivač šatora, koji je progonio sljedbenike Isusa, ali dvije ili četiri godine nakon misije Isusa i njegova uzdignuća, Pavle je postao kršćanski preobraćenik. U to vrijeme, prema kršćanskim navodima, Isusov brat Jakov bio je vođa Isusovih sljedbenika u Jerusalemu, ali nakon preobraćenja, Pavle nije otišao da se susretne sa porukom Isusa i sa njegovim sljedbenicima, naprotiv, otišao je u Arabijsku pustinju i tu proveo dvije ili tri godine u osami.
Nakon što se vratio iz Arabijske pustinje, počeo je sa osnivanjem kršćanskih zajednica u prostijoj formi, obzirom da su se kršćani distancirali od judaizma tek nakon 70. godine, tj. nekih četrdeset-četrdeset i pet godina nakon Isusa. Pavle je propovijedao o Isusu, unatoč činjenici da nikada nije sreo Isusu, niti bio njegov učenik, štaviše, neki historičari sumnjaju da je ikada sreo ijednog Isusovog apostola i da je navodna posjeta Jerusalemu, zapravo falsifikacija kojom su Pavlovi simpatizeri pokušali da podignu autoritet Pavla i njegvog učenja. Ono što znamo je da Pavle nije bio u dobrim odnosima sa Isusovim apostolima, a o tome i on sam govori u Prvoj poslanici Korinćanima 9, 3:5. Opsežniju analizu odnosa Pavla i Isusovih apostola napravio je Jeffrey J. Butz u djelu Isusov brat.
Pavle se pozivao na viziju koju je doživio na putu za Damask i navodno, ta vizija je bila povod njegovog preobraćenja, a koliko su Pavlove riječi i dotična vizija istinite, najbolje pokazuju dvije bez sumnje kontradiktorne izjave zabilježene u Djelima apostolskim:
„Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” On upita: “Tko si, Gospodine?” A on će: “Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.” Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask.“[i]
Međutim, samo nekoliko redaka kasnije, u istoj novozavjetnoj knjizi, Pavle daje kontradiktornu izjavu:
“Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ’Savle, Savle, zašto me progoniš?’ Ja odgovorih: ’Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ’Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.’ Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. Rekoh nato: ’Što mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi: ’Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.’ Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask.”[ii]
Ako uzmemo u obzir tvrdnju da su Novi zavjet pisali bogonadahnuti autori, postavlja se pitanje kako se ovakva očigledna kontradiktornost mogla potkrasti?!
Profesor Bart D. Ehrman, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za Novi zavjet, veoma je sumnjičav kada je u pitanju Pavlova tvrdnja da je na putu za Damask sreo Isusa, pa tako, postavlja pitanje, ako Pavle nije nikada u životu sreo Isusa, kako zna da je to doista bio Isus?
Ovakvim sumnjičavim mišljenjima u prilog ide i činjenica da Pavle nije znao ništa o historijskom Isusu, stoga, njegova propovijedanja o Isusu su u mnogome različita od onoga što je doista historijski Isus bio, pa čak i u sukobu sa onim što kazuju evanđelja.
Također, ranokršćanska sekta poznatiji kao Ebioniti odbacivala je Pavla i njegov autoritet, zbog Pavlovog kršenja Zakona.[iii]
Ono što itekako budi sumnju i kontroverze o Pavlovoj ličnosti je činjenica da je Pavle došao prvi sa do tada nepoznatim učenjima, poput: Isusove smrti za grijehe ljudi i Isusovog uskrsnuća. Obzirom da su Pavlove poslanice najstarije poslanice Novog zavjeta i upravo on spominje smrt i uskrsnuće Isusa, postavlja se pitanje zašto nije detaljnije izvjestio o tim događajima, naročito je intrigantno, jer takvi navodi rađaju sumnje u istinitost evanđeoskih kazivanja. Odakle ostalim evanđelistima toliko živopisnih navoda o Isusovoj smrti i uskrsnuću, kada Pavle, najstariji novozavjetni autor o tome doslovno nema pojma.
Pavlovo nepoznavanje historijskog Isusa najbolje oslikava umetanje riječi u Isusova usta:
„U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: ’Blaženije je davati nego primati.’“[iv]
Pokušajte pronaći ove riječi u Novom zavjetu! Da vam olakšam, ovih riječi uopće nema (jer su mnoge knjige nastale nakon Pavla), ali ih nema niti u drugim izvorima koje Crkva prihvata, pa onda, kako je moguće da je samo Pavle čuo ovu izreku, a nikada nije sreo Isusa?
Ono što najviše Pavlu zamjeraju kritičari je činjenica da je počeo sa propovijedanjem do tada nepoznatih ideja i vjerovanja među sljedbenicima Isusa.
Isus je držao do učenja Tore i bio njen sljedbenik, to potvrđuju kako novozavjetni pasusi tako i kur'anska kazivanja. Međutim, Pavle je prvi počeo sa dokidanjem učenja Tore, pa je tako jeo nečistu hranu sa paganima, pagane je savjetovao da se ne obrezuju, iako je Isus bio obrezan i to je neizostavna judeo-islamska tradicija. Također, usljed nepoznavanja historijskog Isusa, Pavle je od Isusa napravio kosmičku figuru, propovijedajući o njegovoj mističnoj prirodi, biću koje je došlo da umre i uskrsne zbog ljudskih grijeha.
Sama činjenica da je propovijedao među paganima je u suprotnosti sa misijom i naukom Isusa, obzirom da je Isus zabranjivao apostolima da propovijedaju među paganima, a tome u prilog idu i Isusove riječi u Evanđelju po Mateju:
“Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.”[v]
Ovakvu tvrdnju podupire i kur'ansko kazivanje iz sure Ali Imran, 49. ajet, gdje se spominje da je Isus/Isa, a.s., poslat sinovima Israilovim i da su mu darovana mnoga znamenja i čudesa, među kojima i to da je poučen Tevratu (Tori) i i da mu je objavljen Indžil (Evanđelje).
Na kraju, tvrdnja profesora Ehrmana da je Pavle od vjere Isusa, napravio vjeru o Isusu itekako istinito zvuči.
Piše: Resul S. Mehmedović
Bilješke:
[i] Dj 9, 3:8
[ii] Dj 22, 6:11
[iii] Pogledati: The Encyclopedia of Religious, str.576.
[iv] Dj 20, 35
[v] Mt 15, 24