Dr. Jusuf al-Karadavi o muhaddisu Nasiruddinu al-Albaniju

Najteže što može zadesiti Ummet jeste odlazak učenjaka, a potom njihovo nasljeđivanje, kako to nagovještava hadis Poslanika, a.s, neukima – neznalicama (džahilima) koji će pričati o vjeri, pa skretati s Pravoga puta i druge zavoditi: „Allah neće podići znanje među ljudima njegovim podizanjem, već smrću i odlaskom učenjaka…“ To me ponukalo da uzmem olovku i papir i da napišem nekoliko riječi zahvale i pohvale u znak „oplakivanja“ svakog odlazećeg učenjaka.

Ovoga puta pišem o šejhu Muhammedu Nasiruddinu al-Albaniju (1914-1999).

2. oktobra 1999. preselio je na Bolji svijet veliki učenjak, hadiski znalac šejh Muhammed Nasiruddin al-Albani.

Čini mi se da je ovo godina odlaska mnogih učenjaka Ummeta, jer su te godine preselili mnogi: šejh Ibn Baz, šejh Ali al-Tantavi, šejh Mustafa al-Zerka, šejh Menna al-Kattan, šejh Atijja Salim, šejh Muhammed al-Medžzub i zadnji među njima šejh Albani, Allah njima bio zadovoljan.

Šejh Muhammed Nasiruddin al-Albani bio je poznati hadiski učenjak, poznat na Istoku i na Zapadu. Bio je to muhaddis našeg vremena koje je obilježio svojim trudom i služenjem Sunnetu. Napisao je mnoge knjige, a dosta hadiskih zbirki je pregledao i ocijenio (valorizirao) njihove senede – lance prenosilaca.

Dosta njegovih knjiga je štampano, a neke su još uvijek u rukopisu. Uveliko je pohizmetio hanbelijski mezheb, jer je uvidio da svaki mezheb ima svoju hadisku knjigu i ocjenu tih predanja osim hanbelijskog mezheba, pa je uzeo i obradio hadise i predaje hanbelijskog fikhskog djela Menaru-s-Sebil, pod naslovom Irwa’ al-ghalil fi takhrij ahadithi manari al-sabil. To je sada obimno djelo u osam tomova zahvaljujući naporima šejha al-Albanija.

Sa šejhom al-Albanijem sreo sam se prvi put 1964. godine na hadždžu, a od tada smo se susretali više puta. U nekim pitanjima smo se razilazili, a u nekima smo se slagali. On je odradio ocjene moje dvije knjige Halal i haram u Islamu i Problem siromaštva i kako ga islam rješava, na čemu sam mu iskreno zahvalan, jer učenjaci hadisa kada valoriziraju neku knjigu čine to iz razloga njene vrijednosti i što je žele oplemeniti i učiniti korisnijom.

Posebno sam mu zahvalan na činjenici da je prihvatio saradnju sa mnom, jer je on poznati hadiski učenjak a ja sam se bavio više fikhom. Greške koje se pripisuju šejh al-Albaniju, a svaki alim griješi, ne mogu umanjiti njegovu veličinu i znanje koje je posjedovao, jer baš kao što se u hadisu kaže: Kada voda dosegne dvije mjere, ništa je ne može onečistiti. Isti primjer je i sa učenjacima: njihove pogrške su oproštene i ne umanjuju vrijednost i veličinu onoga što su naučili, radili i podučavali.

Ja svjedočim i priznajem znanje šejh al-Albanija, njegovu širinu spoznaje u hadiskim naukama, trud, rad i hizmet koju je pokazao u čuvanju Sunneta Allahovog Poslanika, a.s, toliko da je postao prvak u hadisu našega doba, što su mu posvjedočili svi upućeni u ove znanosti.

Molim Allaha da mu oprosti grijehe i prijeđe preko njegovih pogrešaka, te da ga nagradi najboljom nagradom kojom nagrađuje ljude od pera i iluma.

Piše: Jusuf al-Karadavi (Iz knjige – serijala „Ispraćaj učenjaka“ – 28. zapis. Objavljeno u Al-Sharq, 14 juli 2015)

Dialogos.ba