Ekonomska misao Muhammeda al-Šaybāniya

„I jedne nad drugima smo uzdigli – a to znači da siromah potrebuje za bogatašem, a bogataš za radom siromaha, kao što poljoprivrednik potrebuje za proizvođačem tekstila kako bi imao šta da odjene, a ovaj opet potrebuje za poljoprivrednikom kako bi dobio hranu.“ (Muhammed al-Šaybāni)

Kur’an i Poslanikova tradicija dva su glavna izvora islamske misli, pa su prve generacije muslimana, suočene sa problemom definisanje raznolikih ekonomskih problema, svoje ideje crpili izvorno iz Objave i Poslanikove baštine. Ta dva izvora su načelno udarili postulate islamske ekonomske misle i muslimani su složni u tome da su to temelji na kojima su se bazirale i na kojima se baziraju norme islamske ekonomije. Napredak bilo koje zajednice se prevashodno zasniva na temelju ekonomske ideologije, pa su islamski pravnici, svjesni toga, pisali o raznim ekonomskim problemima parcijalno, a kasnije i zasebno, a to će za rezultat imati stvaranje vrijedne baštine islamske ekonomske misli. Islamski pravnici i komentatori Poslanikove baštine će pisati i doticati se problema ekonomije, nastajat će djela iz oblasti imovinskih prava i obaveza (harāğ, amwāl), i ta djela su ispunjena mnogobrojnim predanjima i datim ekonomskim rješenjima.

S obzirom da su ti problemi bili parcijalno rješavani javljala se sve veća potreba za pisanjem djela koja će općenito zahvatiti pitanja odnosa islama spram tržišta. Ta potreba nas dovodi do Muḥammed al-Šaybāniya (750-804), tada poznatog islamskog učenjaka i učenika Abū Ḥanīfe, koji će napisati prvo djelo na arapskom jeziku koje će se konkretno bazirati na odnosu islama spram tržišta. To je bio pionirski rad, a djelo je naslovljeno al-Kasb (Profit). S obzirom da je profit glavni društveni pokretač, motorna snaga koja pokreće cjelokupnu zajednicu, ne čudi što je prvo djelo iz ekonomije u islamskoj povijesti upravo bazirano na profitu, i odnosu islama spram
profita.

Muḥammed al-Šaybāni je rođen 750. u gradu Wāsiṭu, a svoje obrazovanje je stekao u Kufi, tadašnjem naučnom centru islamskog svijeta. Učio je pred najpoznatijim islamskim učenjacima, kao što su Abū Ḥanīfa, Imam Mālik, te Idrīs al-Šāfi‘ī. Jedno vrijeme je obnašao funkciju kadije, ali se na toj poziciji nije dugo zadržavao, te se posvetio naučnom radu. Pred sam kraj svoga života će napisati već spomenuto djelo Profit, i time će postati pionir islamske ekonomske misli.

Kada je posrijedi govor o ekonomskim idejama Muḥammed al-Šaybāniya treba istaći da one nisu sadržane samo u spomenutom djelu. Kroz druga njegova djela se prožimaju ideje o tržištu, tako da ćemo u narednim redovima pokušati da predstavimo osnovne ideje koje je autor Profita promovirao u cjelosti.

Kao što je već napomenuto profit predstavlja motornu snagu društva, a za njegova vremena u islamskoj zajednici su već postajala dva različita pravca koja su se spram profita postavljani kao dvije suprotstavljene skupine. Na jednoj strani su bili propagatori ideje da islam nema ništa protiv profita, te da su čovjeku otvorene mogućnosti da postane bogat, a nasuprot tog stava bili su ljudi odani asketizmu koji su na profit gledali negativno, te su to smatrali odavanjem materijalnom svijetu i gubljene konekcije sa duhovnim svijetom (dunjaluk i ahiret).

Dakle, klima je već bila takva da se stvorila velika potreba da neko konačno konkretno prozbori o odnosu islama spram profita, i na tom planu je djelovao Muḥammed al-Šaybāni, koji će, kako ćemo vidjeti, zauzeti pozitivan stav spram profita, te naglasiti da profit, po sebi, nije niti zabranjen, niti štetan kako po jedinku, tako i po zajednicu.

Odlomak iz knjige: Admir Čavalić i Dženan Smajić, Islam i slobodno tržište, str. 81-82.