Ekonomske poruke i pouke sure al-Quraysh

Održavanje vjerskih obreda u Kabi bila je jedna od najznačajnijih aktivnosti u Mekki, a obavezni kodeksi ponašanja u haremu prožimali su sve sfere društvenog života. Zadovoljavanje potreba mekkanske prolazne, ali ponavljajuće populacije hodočasnika, zahtijevalo je ulaganje u infrastrukturu i životne namirnice, uzrokujući troškove koje su snosili najbogatiji građani Mekke, koji su pronašli način da se njihova ulaganja isplate, kao što je bio slučaj s pravilom da hodočasnici koji kruže oko Kabe moraju nositi odjeću kupljenu u Mekki. Gradski predstavnici koji su upravljali Kabom, najčešće su prosperirali, a borba za zvanične funkcije u gradu bila je stalna.

Stanovnici doline Bekke, prvenstveno poznati kao raskalašena skupina plemena, s godišnjim hodočasništvom, mogli su vidjeti kako se životni standard zajednice povećao kroz promoviranje povjerenja i trgovine, pa su se i oni rado podvrgnuli pravilima koja su omogućila prosperitet. Nadzor Kabe sa sobom je nosio nadležnost da postavljaju neformalna pravila ponašanja, i bile su neznatne razlike između ovlasti Kurejšija da, kao čuvari Kabe, uvode pravila ponašanja hodočasnicima i stanovnicima Mekke, i drugih uobičajenih pravila službene vlasti. Mekka je pod rukovodstvom Kurejšija prerasla u političku zajednicu.

Hašim ibn ‘Abdulmenaf (oko 464-497)

Hašim je bio toliko utjecajan da je od njega njegova porodica preuzela svoje ime – Hašimije.Bio je socijalni reformator i vizionarski poduzetnik, koji je prvi u Mekki nametnuo porez na dohodak (navodno 100 grčkih dukata) kako bi platio uvoz hrane iz Sirije, koja je distribuirana siromašnima i hodočasnicima, što je bio prvi korak ka prenošenju odgovornosti za loše uslove života s porodica na zajednicu u cjelini. Hašim je također, reformirao poslovne običaje. Do tada, bilo ko u Mekki nesposoban da plati svoj dug protjeran je iz grada i ostavljen da umre u pustinji, Hašim je prekorio svoje sunarodnjake “ovaj itifad vas je skoro uništio”, okončavši na taj način taj užasan običaj.

Hašim je, također, spajao karavanske poduzetnike sa siromašnima i zatražio od njih da dopuste siromašnima da postanu investitori ili radnici. Ovaj sporazum je koristio svim segmentima društva: svako bez sredstava da nabavi kamilu mogao je sada da profitira pridruživanjem većim poduzetnicima, a poduzetnici su ostvarivali veću dobit tako što su udruživali kapital i vještinu. Hašim je, također, navodio trgovce da promijene svoj marketing. Umjesto pokazivanja robe pored dobro prolaznih puteva i čekanja potencijalnih kupaca da prođu, trgovci bi trebali putovati na dalje destinacije i tražiti velika tržišta u inostranstvu. Da bi olakšao daleka putovanja, Hašim je pregovarao o bezbjednosti s beduinskim plemenima, ilafom, sporazumom koji je obezbjeđivao karavane na njihovom prolazu kroz pustinju, tako što bi prikupili robu od beduina, i uz njihov pristanak, prodali ih na svom odredištu, a zaradu isplaćivali po povratku. Ovi sporazumi bili su dovoljno važni da zasluže spomen u Kur’anu, koji hvali ilafe, koji su pružili Kurejšijama “zaštitu na njihovim ljetnim i zimskim putovanjima”.

Karta koja slikovito objašnjava trgovačke puteve stanovnika Mekke i kazivanje sure Kurejš.

Izraz ilaf zaslužuje osvrt. Za Mes’udija, ilaf “je označavao zaštitu, osiguranje i sigurno putovanje”. Aloys Sprenger objasnio je da termin ilaf ima biblijsko porijeklo: Knjiga Postanka koristila je ovaj izraz za opisivanje procesa nastanka zajednice, a u slučaju Kurejšija, njihov identitet je protkan trgovinom. Hašim i njegova braća su, također, zaključili trgovinske sporazume s bizantijskim vlastima i vladarima Abesinije, Perzije i Jemena; Taberi je zabilježio da su oni bili “prvi koji su dobili garanciju imuniteta od Kurejšija koji su im omogućili da putuju nadaleko i naširoko od harema. Ilaf je osiguravao dobit svim uključenim stranama; Beduini su stekli pristup izvoznim tržištima, a karavani su bili zaštićeni od zasjeda. Kao rezultat toga, trgovina Mekke se proširila izvan granica harema Mekke u nadregionalnu zonu. Siguran prolaz pomogao je da se obezbijedi redovno snabdijevanje hranom, smanje bezbjednosni rizici i povećava promet i profit.

Od Hašimovog vremena, mekkanske karavane bi putovale prema Abesiniji i Jemenu tokom zime a ljeti na sirijska tržišta. Hašim je pokazao kako bi harem mogao da dobije veće razmjere. Njegove inicijative - poboljšanje socijalne sigurnosti, uvođenje poreza, podsticanje trgovine - su u mnogim aspektima nagovijestile Muhammedove inicijative. Hašim je bio neumoran do svoje smrti; umro je na karavanskom putu ka Gazi gdje je i sahranjen. Njegovo naslijeđe bilo je izuzetno; Kurejšije su u roku od tri generacije s položaja jednog od nekoliko plemena koja su živjela u dolini Bekke, izrasli u zvanične predstavnike Mekke.

Odlomak iz knjige: Benedikt Koehler, Rani islam i nastanak kapitalizma

Preveo: Resul Mehmedović

Povezani članci

Back to top button