ERICH FROMM: Da li smo mentalno zdravi
Ništa se nije više ukorijenilo od ideje da smo mi, ljudi koji živimo u zapadnom svijetu XX vijeka, u osnovi zdravi, čak i činjenica da veliki broj individua u našoj sredini pati od više ili manje ozbiljnih oblika mentalnih oboljenja izaziva malo sumnje u opći standard našeg mentalnog zdravlja. Sigurni smo da ćemo još više usavršiti stanje našeg mentalnog zdravlja uvođenjem boljih metoda mentalne higijene, a što se tiče individualnih mentalnih poremećaja, mi ih posmatramo samo kao individualne slučajeve, možda jedino sa izvesnim iznenađenjem da se tako veliki broj ovakvih slučajeva može javiti u kulturi za koju smatramo da je zdrava.
Možemo li biti tako sigurni da ne obmanjujemo sami sebe?
Mnogi bolesnici jedne duševne bolnice su ubijeđeni da su svi ostali ludi osim njih. Mnogi teški neurotičan vjeruju da su njihove opsesije ili histerični izlivi normalne reakcije na donekle abnormalne okolnosti. A šta je s nama?
Ispitajmo činjenice na uobičajeni psihijatrijski način. Mi smo, u zapadnom svijetu, za posljednjih sto godina stvorili veće materijalno bogatstvo nego ma koje drugo društvo u istoriji ljudskog roda. Ali smo uspjeli i da poubijamo milione našeg stanovništva u jednom mehanizmu koji nazivamo »rat«. Pored manjih ratova, imali smo i veće, kao što su oni iz 1870, 1914. i 1939. godine. Za vrijeme tih ratova svaki učesnik je čvrsto vjerovao da se bori radi samoodbrane, zbog svoje časti, ili da ga bog podržava. Narodi protiv kojih se borimo često nam iz dana u dan izgledaju kao surova, iracionalna čudovišta, koja moramo pobijediti da bismo spasli svijet od zla. Ali nekoliko godina kasnije, kada se uzajamno ubijanje završi, jučerašnji neprijatelji postaju naši prijatelji, a jučerašnji prijatelji — naši neprijatelji, i ponovo, sa punom ozbiljnošću, počinjemo da ih slikamo u odgovarajućoj bijeloj ili crnoj boji. U ovom trenutku, 1955. godine, mi smo spremni za masovno ubijanje koje će, ako do njega dođe, prevazići sva ubijanja koja je ljudski rod do sada izvršio. Jedno od najvećih otkrića u oblasti prirodnih nauka je pripremljeno u tu svrhu. Svi gledamo sa izvjesnom mješavinom povjerenja i strepnje na »državnike« raznih zemalja, spremni da ih zasipamo hvalama »ako im pođe za rukom da izbjegnu rat«, prelazeći preko činjenice da baš ti državnici izazivaju rat, obično ne zbog svojih hrđavih namjera, već zbog hrđavog vođenja poslova koji su im povjereni.
U ovim izlivima rušilačkog bijesa i paranoidne sumnjičavosti mi se ponašamo potpuno isto kao civilizovani dio čovječanstva za posljednje tri hiljade godina. Prema Viktoru Šerbulijeu, od 1500. godine prije nove ere do 1860. godine nove ere potpisano je oko osam hiljada mirovnih ugovora; za svaki se mislilo da će osigurati trajni mir, a nijedan nije prosječno trajao više od dvije godine. Naše upravljanje ekonomskim poslovima ne uliva mnogo više nade. Živimo u takvom ekonomskom sistemu u kome izrazito dobra žetva često predstavlja ekonomsku katastrofu te mi ograničavamo svoju poljoprivrednu proizvodnju da bismo »stabilizovali tržište«, mada milioni ljudi nemaju baš one stvari koje mi ograničavamo, a koje su im neophodne. Upravo sada naš ekonomski sistem funkcioniše vrlo dobro zato što, između ostalog, trošimo milione dolara godišnje na proizvodnju oružja. Ekonomisti gledaju sa izvijesnom strepnjom na vrijeme kada će prestati proizvodnja oružja, a ideja da bi trebalo da država gradi stanove i proizvodi druge korisne i potrebne stvari umjesto oružja, izaziva začas optužbe da se time ugrožava sloboda i individualna inicijativa.
Mi imamo 90% pismenog stanovništva. Imamo radio, televiziju, bioskope i svakodnevno novine za svakog. Ali umjesto da nam daju najbolja ostvarenja prošle i sadašnje književnosti i muzike, ova sredstva obavještavanja dopunjena reklamama, pune ljudski um najjeftinijim škartom, kome nedostaje svaki smisao za realnost, i sadističkim maštarijama, koje bi ponekad sa ustezanjem prihvatila i polukulturna osoba. Ali, dok se na ovaj način truje um i mladih i starih, mi se blažno staramo da se »nemoralnost« ne pojavi na filmskom platnu. Svaki prijedlog da vlade treba da finansiraju proizvodnju filmova i radioprograma koji bi prosvjećivali i oplemenjivali ljudski um naišao bi na pobunu i optužbe u ime slobode i ideala.
Prosječni radni dan smo sveli otprilike na polovinu onoga kakav je bio prije sto godina. Danas imamo više slobodnog vremena nego što su se naši preci usuđivali da sanjaju. Ali šta se desilo? Ne znamo kako da upotrebimo stečeno slobodno vrijeme; pokušavamo da ubijemo vrijeme koje smo uštedjeli i srećni smo kada je još jedan dan završen.
Zašto da nastavim opisivanje slike koja je poznata svima? Svakako, kada bi se ovako ponašao pojedinac, pojavile bi se ozbiljne sumnje u njegov razum; međutim, u slučaju da on tvrdi kako je sve u redu i da se on ponaša potpuno razumno, ne bi se više čak ni sumnjalo u dijagnozu.
Odlomak iz djela: Erich Fromm, Zdravo društvo, str. 11-13.
Priredio: Resul Mehmedović