Etiopija – od zemlje gladi do najvećeg ekonomskog rasta u svijetu

Još jedna uspješna priča slobodnotržišnog kapitalizma. . .

Etiopija, koja danas ima 110 miliona stanovnika, najstarija je nezavisna afrička zemlja. Nakon pobjede nad Talijanima 1896. godine u Advi, njenu nezavisnost su priznale sve velike evropske sile. Tokom čitavog kolonijalnog perioda služila je kao simbol afričke nezavisnosti. Zapravo, za razliku od drugih država subsaharske Afrike, ona nikada nije bila kolonijalizirana, osim tokom kratke okupacije Mussolinijeve Italije u periodu 1935-1941.

Nakon toga, zemlja je do 1974. bila monarhija. Politički sistem pod posljednjim monarhom Haile Selassiem u suštini je bio feudalni sistem u kojem se zemlja smatrala vlasništvom monarha i pridruženih feudalnih gospodara. Periodična glad, izrabljivanje seljaka, zemljišna pitanja, nedostatak političke slobode i jaka suša, godinama su držali narode Etiopije u bijedi i siromaštvu. Kulminiralo je masovnim protestima i štrajkovima, uslijed čega je monarhija izgubila kontrolu. Nakon vojnog udara, carski režim zamijenjen je vojnim režimom. Novi režim prihvatio je socijalizam kao svoju ideologiju. Stvari se narednih godina u suštini nisu značajno primijenile, a katastrofalnom ekonomskom stanju dodatno su doprinijele suša i česti građanski sukobi.

Zemlja je bila u haosu sve do 1991. kada su marksističko-lenjinističke stranke Koalicija Narodnog oslobodilačkog fronta Tigraja (TPLF) i Narodne revolucionarne demokratske fronte (EPRDF) preuzele vlast i uspostavile prelaznu vladu. Raspadom Sovjetskog Saveza i mijenjanjem političkog konteksta u svijetu, EPRDF i TPLF su u svom političkom diskursu odbacile sve marksističko-lenjinističke reference i usvojile program promjena zasnovan na višestranačkoj politici, ustavnoj demokratiji, etno-jezičkoj federalizaciji i slobodnotržišnoj ekonomiji.

Etiopija je 1992. usvojila ekonomsku politiku slobodnog tržišta i u skladu s tim potaknula privatna ulaganja. Uvođenjem tržišne ekonomije provela je niz reformi, uključujući i privatizaciju državnih preduzeća, liberalizaciju vanjske trgovine, deregulaciju domaćih cijena i devalvaciju deviznog kursa.

BDP Etiopije u proteklih 40 godina.

Ustavom iz 1995. godine zemlja je reorganizirana u devet regionalnih država zasnovanih na etničkom identitetu i jezičkim granicama. Retorika samoopredjeljenja za narode Etiopije potaknula je mnoga očekivanja među različitim skupinama, od kojih su neke zagovarale autonomiju. Unatoč svemu, Etiopija je i dalje ostala cjelovita, istina, komplikovana multietnička federacija s više od 80 etno-jezičkih skupina, ali, stvari su po zemlju krenule na bolje. Proces reformi bio je spor, no, nakon što se točak reformi pokrenuo, Etiopija je u proteklih petnaest godina počela da bilježi ekonomski rast od skoro 10% na godišnjem nivou.

2018. godine desilo se veliko političko iznenađenje, Abiy Ahmed iz naroda Oromo koji čini 35% populacije izabran je za premijera Etiopije, ujedno, to je prvi musliman na čelu ove afričke zemlje. Od devedesetih godina pa naovamo, narod Tigraj koji čini svega 6% populacije, preko TPLF-a držao je najveći dio političke, ekonomske i vojne moći u zemlji. Međutim, EPRDF-ovom pobjedom na izborima 2015, pripala im je ovlast da imenuju premijera, prvo je izabran Hailemariam Desalegn, ali nakon političkog neuspjeha i podnošenja ostavke, za premijera je izabran Abiy Ahmed, mladi i perspektivni dobitnik Nobelove nagrade za mir (2019) i predsjednik vladajuće stranke.

Političkim iznenađenjima u ovoj zemlji izgleda da nema kraja, jer je u decembru 2019. godine zvanično ugašena vladajuća stranka EPRDF. Predsjednik stranke Abiy Ahmed uspio je ujediniti EPRDF s ostalim koalicionim strankama (OPDO, ANDM i SEPDM) i formira novu pan-etiopsku Naprednu Stranku (Paartii Badhaadhiinaa), koja trenutno ima 512 od 547 zastupničkih mjesta u parlamentu. Samo je nekadašnji marksističko-lenjinistički TPLF odbio ujedinjenje.

Decenija uzastopnog ekonomskog rasta od skoro 10%

Već deset godina zaredom Etiopija bilježi najveći ekonomski rast u svijetu, ne računajući pacifičku mikro državu Nauru koja ima svega 13.000 stanovnika. Od 2010. do 2019. Etiopija je ostvarila prosječan ekonomski rast od 9,5% prema podacima World Economic Outlook-a.

S oko 110 miliona stanovnika (2020), Etiopija je druga najmnogoljudnija država u Africi nakon Nigerije i najbrže rastuća ekonomija u regionu. Međutim, ujedno je i jedna od najsiromašnijih zemalja s godišnjim prihodom po glavi stanovnika od svega 784 dolara. Ali, Etiopija ima za cilj da dostigne status zemlje s nižim i srednjim primanjima do 2030. godine.

Prema zvaničnim izvještajima Svjetske banke, Etiopije je ostvarila izuzetno veliki rast, koji je od 2007/08. do 2017/18. u prosjeku iznosio 9,9% na godišnjem nivou, dok je regionalni prosjek 5,4%. Realni bruto domaći proizvod (BDP) Etiopije usporio je na 7,7% u 2017/18, ali je narednih godina nastavio da raste. Industrija, građevinarstvo i uslužne djelatnosti činile su najveći dio ekonomskog rasta. Poljoprivreda i prerađivačka industrija dali su manji doprinos rastu u 2017/18. u odnosu na prethodne godine.

Stopa rasta BDP-a u proteklih 10 godina.

Nacionalna banka Etiopije u januaru 2020. objavila da će se ekonomski rast popeti na 10,8% za fiskalnu godinu koja završava u julu, što je novi porast u poređenju s prošlogodišnjih 9%. Ovo su bile projekcije za 2020. prije širenja pandemije koronavirusa, i jasno je da se nisu obistinile.

Proteklih godina, ekonomske reforme vlade premijera Abiya Ahmeda obnovile su interesovanje investitora i privukle milijarde dolara finansijske podrške zajmodavaca kao što su Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka.

Ekonomski rast vođen je izgradnjom infrastrukture i proizvodnje. U toku je izgradnja velike brane, kao i mreže željeznica, prve takve vrste u regionu. S Indijom i Kinom Etiopija se natječe u radnoj snazi, zbog čega velike modne kompanije premještaju svoje tvornice u ovu afričku zemlju. Također, rast privatnog sektora proteklih decenija doprinosi njenom ubrzanom ekonomskom rastu. Država planira da dodatno osnaži privatni sektor privatiziranjem telekoma i još nekoliko privrednih grana.

Za samo 10 godina BDP je porastao sa 30 na 96 milijardi dolara.

“U prošlosti smo aktivno učestvovali u ekonomskim poslovima, ali sada se uravnotežujemo. Moramo da olakšamo održivost rasta. Prvo ćemo privatizirati četiri sektora: telekom, avioindustriju, energetiku i logistiku,” izjavio je Ahmed Shide, ministar finansija, za VOA.

Unatoč izuzetnom ekonomskom rastu i brojkama koje to neumitno potvrđuju, dio zemlje je i dalje nerazvijen i siromašan. Još uvijek oko 7.7 miliona Etiopljana živi ispod granice siromaštva i neophodna im je humanitarna pomoć. Ipak, Etiopija zahvaljujući slobodnotržišnim reformama grabi krupnim koracima naprijed, naročito u poređenju sa susjednim afričkim zemljama. Stoljeća feudalnog uređenja zemlje, kao i socijalističko uređenje nakon pada monarhije 1974. ostavili su dubok trag. Unatoč izuzetnom rastu u proteklih dvadeset godina, dohodak po glavi stanovnika Etiopije i dalje je jedan od najnižih u cijeloj Africi i iznosi 857 dolara prema podacima Svjetske banke (2019), ali, imajte na umu da je prije deset godina iznosio svega 341 dolar.

U svega dvadeset godina (1995-2015) Etiopija je uspjela da broj siromašnog stanovništva upolovi, iako se u istom periodu broj stanovnika povećao za oko 40 miliona. Udio stanovništva koji živi ispod granice siromaštva 1995. iznosio je 45,5%, dok je ta brojka 2015. smanjena na 23,5%.

Mustafa Hafiz – od običnog seljanina do uspješnog poduzetnika

Razlog za optimizam i nadu u bolje sutra je i Mustafa Hafiz, jedan od nekoliko hiljada farmera koji jedva da su preživljavali. Mustafa je zahvaljujući obuci i donacijama CRS-a (Catholic Relief Services) od običnog farmera koji jedva prehranjuje porodicu i ovisi o tromjesečnoj godišnjoj sjetvi – danas, uspješan poduzetnik.

Mustafa Hafiz, etiopski poduzetnik

2005. godine ukupni prihodi njegove sjetve iznosili su 6 tona. Od 2009. godine, nakon farmerske obuke CRS-a, urod njegovih oranica povećao se na 13 tona. Mustafa je stečeni profit mudro investirao, ovoga puta u nekretnine u obližnjem gradu. U roku od jedne decenije izgradio je 18 kuća koje donose mjesečne rente. Investirao je i u svoju porodicu –  kuću. Dojučerašnju tradicionalnukolibuod pruća, zamijenila je nova kuća, izgrađena od čvrstih materijala, armature i cementa, uz to, opremljena je i pumpom za vodu.

Da bi supruzi i pet kćeri olakšao kućne poslove, angažirao je kućnu pomoćnicu. Mustafa se raduje činjenici da njegova djeca pohađaju školu, a najstarija kćerka počela je s pripremama za fakultet.

„Moja djeca će postati ljekari“, kaže Mustafa, radujući se novom životu i ambicijama.

Od 2005. godine, Mustafini godišnji prihodi porasli su s 0 na 9.400 dolara, dok prosječna godišnja zarada malih poljoprivrednika iznosi 721 dolar.

Isto zemljište 2005. (gore) i 2018. (dolje), prije i poslije CRS-ovog uspješnog programa.

Nekada neplodna polja i brežuljke, koje su redovno uništavale poplave i klizišta, Mustafa je uspio preurediti u plodne oranice koje sada donose velike prihode, no, njegovi snovi ne staju na tome: “Za 5 mjeseci kupit ću traktor i iznajmljivati ga drugim poljoprivrednicima kako bi mogli povećati proizvodnju na farmama – a i ja ću time dodatno proširiti svoje izvore prihoda”, Mustafa s ushićenjem iznosi svoju poduzetničku viziju.

Velike ambicije malih poduzetnika, i razložna nada u bolje sutra.

Na kraju, iako je Etiopija u glavama moogih, asocijacija siromaštva ili pak crnog humora o “bogatim Etiopljanima koji nose Rolex oko struka”, ona već godinama sigurnim koracima korača naprijed. Istina, i dalje je siromašna i daleko od naše evropske percepcije prosječne ili razvijene zemlje, ali primjer Mustafe Hafiza i hiljada drugih poduzetnika koji su doslovno preko noći od etiopskih seljana i sitnih trgovaca postali uspješni poduzetnici i investitori, ulijevaju nadu u bolje sutra, još jednom pokazujući da slobdnotržišne reforme, gdje god su isprobane ̶ urodile su plodom.

Piše: Resul Mehmedović (Dialogos)

Related Articles

Back to top button