FINANCIAL TIMES: Hrvatski autogol nakon uspjeha na Svjetskom prvenstvu

To je trebalo biti veliki trenutak za Hrvatsku: nacionalno jedinstvo kod kuće i ponosno lice prema svijetu. Umjesto toga, proslave diljem zemlje zbog uspjeha nacionalne fudbalske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu izazvale su su podjele i kritike.

Pola miliona fanova, 12% hrvatske populacije, ispunilo je zagrebačke ulice kako bi dočekali igrače iz Rusije. Iskorak Hrvatske na završnom turniru donio je predah od briga, uključujući penzione reforme, loše ekonomije i masovnog iseljavanja. Izvještači iz inostranstva usredotočili su se na to kako su igrači poput Luke Modrića i Maria Mandžukića nadvladali nevolje i izbjeglištvo tokom rata devedesetih godina.

Ali kada je izvođač Marko Perković došao na pozornicu u Zagrebu i pjevao neslužbenu himnu tima “Lijepa li si”, dok se tim držao za ruke i njihao iza njega, raspoloženje se promijenilo.

Perković, nadimak “Thompson”, po američkoj vrsti puške, nacionalistički je pjevač koji je pjevao pohvalno o genocidu i koncentracijskim logorima u Drugom svjetskom ratu kada su Hrvatsku vodili nacistički saveznički fašisti. Postao je popularan jer je Jugoslavija 1990. godini utonula u rat, napisavši svoju prvu pjesmu o odbrani svog rodnog grada kao vojnik.

Njegova slava porasla je početkom dvadesetog stoljeća, dijelom zbog reakcije na ono što mnogi Hrvati smatraju uvredama generala kojima je suđeno pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju. Svojim stihovima o fašističkoj eri, proslavio je bivše hrvatske vojne dužnosnike kojem je suđeno za ratne zločine u drugom svjetskom ratu, zbog čega su njegovi koncerti zabranjeni u gradovima širom Evrope, uključujući i neke u Hrvatskoj. Perković, koji ima 51 godinu, kaže da nije fašista nego patriota.

Perkovićev nastup, nakon što ga je pozvao nacionalni tim, izložio je neriješene napetosti u društvu tokom rata 1991-1995., pa čak i nad ulogom Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, podijelivši se pitanjem jesu li se ljudi borili s fašistima ili s Titovim pobjedonosnim partizanima. Perkovićevo prisustvo na proslavama vid je politizacije onoga što je trebalo biti trenutak zajedničkog dočeka.

“Ovo Svjetsko prvenstvo ujedinilo je apsolutno sve u navijanju za Hrvatsku kod kuće i u regionu”, rekla je Tena Prelec, istraživač European Institute London School of Economics. “[Ali sada] u Hrvatskoj postoji neka ogorčenost i razočaranje, jer postoji osjećaj da su neki simboli ponovno obojeni određenom političkom bojom, kao da drugi – oni koji se ne slažu s onim što Thompson pjeva – nisu dovoljno Hrvati.”

U Hrvatskoj još uvijek postoji znatna rasprava o tome šta je zaista i šta predstavlja historija iz Drugog svjetskog rata. Godine 2016., desničarska veteranska skupina postavila je ploču u Jasenovcu – jedan od koncentracionih logora o kojem je Perković pjevao na koncertu 2009. godine – ratni fašistički slogan. Slogan “Za dom spremni” izvorno je korišten od strane hrvatske marionetske nacističke države i često se čuje na Perkovićevim koncertima.

Nije uklonjen iz logora u kojem je ubijeno 83.000 Srba, Židova, Roma i antifašista, ni gotovo godinu dana kasnije. Nacionalna komisija koja je utvrđivala da je li slogan prihvatljiv u javnom diskursu ocijenila ga je “neustavnim, ali dopuštenim”.

Nogomet je pomogao ujedinjenju Hrvatsku i jačanju nacionalnog ponosa, jer je zemlja 1998. godine osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu, tek tri godine nakon završetka ratova sa Srbijom i Bosnom. Franjo Tuđman, koji je vodio zemlju 10 godina nakon samostalnosti, bio je jako zainteresovan za sport i potencijal da se Hrvatska predstavi u svijetu.

Fudbalske pobjede “oblikuju nacionalni identitet koliko i ratovi”, rekao je Tuđman.

Predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović, usvojila je tu lekciju, prisustvom utakmicama, uključujući finalnu odjevena u nacionalni fudbalski dres crveno-bijele šahovnice. Nije ušla u nacionalnu raspravu o Perkovićevom nastupu, ali je u prošlosti rekla da je Perković njezin omiljeni pjevač.

Za mnoge Hrvate, reprezentacija je jedan od “najsvetijih elemenata nacije”, kaže Dario Brentin, koji istražuje fudbal i nacionalizam na Balkanu na Univerzitetu u Grazu u Austriji.

No, bliske veze između reprezentacije i Perkovića prešle su (crvenu) liniju za mnoge. Veznjak Ivan Rakitić objavio je selfie sa gospodinom Perkovićem nakon što je “uskočio u bus” s naslovom: “Kralj je stigao. Jedan i jedini. Idemo, Hrvatska! “Tri dana nakon povratka, Rakitićev selfie s kontroverznim pjevačom imao je više od 640.000 ‘lajkova’.

Selektor tima, Zlatko Dalić, branio je Thompsonov nastup. Ali drugi su rekli da tako kontroverzna ličnost ne bi trebala biti uključena u nacionalnu proslavu.

“Vi ste uzori. Nemate pravo na Thompsona “, napisao je Gordan Duhaček, kolumnista hrvatskog portala Index. “Thompson je polarizirajući fenomen u Hrvatskoj i negativac u ostatku svijeta”.

Efraim Zuroff, lovac na naciste iz Simon Wiesenthal centrom, izdao je saopćenje kojim osuđuje njegov nastup. Perković “ne bi trebao biti poštovan gost bilo gdje, a kamoli na jednom od najvećih skupova u demokratskoj hrvatskoj historiji, na proslavi veličanstvenog sportskog uspjeha”, rekao je gospodin Zuroff.

Piše: Valerie Hopkins (Financial Times, 21. juli 2018)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović