Francois Voltaire: Nedoumice o vaskrsenju

Priča se da su Egipćani sagradili svoje piramide samo da bi od njih načinili grobove, i da njihova tijela, balsamovana spolja i iznutra, samo čekaju da njihove duše dođu poslije hiljadu godina i ožive ih. Ali ako je njihova tijela trebalo da vaskrsnu, zašto je prva radnja njihovih balsamdžija bila da im kukom probuše lobanju i iz nje izvade mozak? Pomisao na vaskrsavanje bez mozga navodi na sumnju (ako se može upotrijebiti ta riječ) da Egipćani nisu uopće na to mislili za života; ali treba uzeti u obzir da je većina starih smatrala da se duša nalazi u grudima. A zašto bi duša bila prije u grudima nego na drugom mjestu? Zato što zaista prilikom svakog našeg malo plahovitijeg osećanja, u predjelu srca osjećamo neko širenje iii stezanje, koje je navelo na misao da je to smeštena duša. Ta duša je bila nešto vazdušasto; to je bio lepršavi oblik koji se šetao kuda je htio, sve dok ne pronađe svoje tijelo.

Vjerovanje u vaskrsenje mnogo je starije od historijskih vremena. Atalida, kćer Merkurova, mogla je da umire i vaskrsava po svojoj volji; Eskulap je vratio život Ipolitu, Herkul Alsestu; Pelopsa, koga je sjekirom iskomadao njegov otac, vaskrsli su bogovi. Platon priča da je Hera vaskrsla samo za petnaest dana.

Kod Jevreja, fariseji su prihvatili učenje o vaskrsenju mnogo kasnije poslije Platona.

Postoji u Djelima apostolskim jedna neobična činjenica koja zaslužuje pažnju. Sveti Jakov i više njegovih sljedbenika savetuju svetom Pavlu da, i pored toga što je kršćanin, ode u jerusalimski hram i posmatra sve obrede starog zakona „da bi svi znali“, kažu oni „da ono što se priča o tebi nije istina, i da se ti i dalje držiš zakona Mojsijeva“. To je kao da je sasvim javno rečeno: „Idi laži, I krivo se kuni, idi i javno odriči vjeru koju propovijedaš.“

Sveti Pavle je, dakle, sedam dana odlazio u hram, ali sedmog dana su ga prepoznali. Optužen je da je u crkvu dolazio sa stranim Ijudima da ju je oskrnavio. Eva kako se on izvukao iz toga: .

„A znajući Pavle da je jedan dio sadukeja, a jedan fariseja, lovina na skupštini: ljudi, braćo! Ja sam fajrise i sin farisejev; za nad i za vaskrsenje mrtvih doveden sam na sud.“ U cijeloj toj stvari nije se uopće radilo o vaskrsenju mrtvih. Pavle je to rekao samo da bi pobunio fariseje i sadukeje jedne protiv drugih.

Stih 7. „A kad on ovo reče, nastade raspra među farisejima i i sadukejima, razdijeli se narod.“

Stih 8. „Jer sadukeji govore da nema vaskrsenja, ni anđela, ni duha, a fariseji priznaju oboje, itd.“

Tvrdilo se da je Jov, koji je vrlo star, poznavao učenje o vaskrsenju. Navode se ove redi: „Znam da je živ moj iskupitelj i da će se njegovo iskupljenje jednoga dana dići nada mnom, ili da ću ja ustati iz praha, i ako se koža ova moja i raščini, opet ću u tijelu svom vidjeti Boga.”

Ali više tumača pod ovim redima podrazumijevaju da se Jov nada da će se uskoro oporaviti od bolesti i da neće morati stalno da leži na zemlji kao što je ležao. Nastavak dovoljno pokazuje da je to objašnjenje tačno, jer trenutak kasnije Jov dovikuje svojim lažnim i nemilosrdnim prijateljima: „Zašto onda govorite: Gonimo ga?“ ili: „Jer ćete reći: Zato što ga gonismo.“ Zar se time očigledno ne želi reći: „Pokajat ćete se što ste me vrijeđali, kada me budete vidjeli u mom prvobitnom stanju zdravlja i bogatstva.“ Bolesnik koji kaže: „Ustat ću“, nije time rekao: „Vaskrsnut ću.“ Davati prisilni smisao jasnim odlomcima, to je najsigurniji način da se nikada ne razumijemo, ili da od poštenih Ijudi budemo viđeni kao Ijudi zle volje.

Sveti Jeronim smatra da je farisejska sekta stvorena malo vremena prije Hrista. Za osnivača farisejske sekte važi rabin Hilel, a taj Hilel je bio savremenik Gamalila, gospodara svetoga Pavla.

Mnogi od tih fariseja vjerovali su da će samo Jevreji vaskrsavati, a da ostali Ijudi nisu vrijedni truda. Drugi su podržavali mišljenje da će vaskrsenja biti samo u Palestini, a da će tijela onih koja budu sahranjeni na drugim mjestima biti tajno prenijeta kraj Jerusalima da bi se tu spojila sa svojom dušom. Ali, pišući stanovnicima Tesalonije, sveti Pavle im kaže da je „drugi silazak Hristov  za njih i za njega, čemu će oni biti svedoci.“

Stih 16. „Jer će sam Gospod sa zapoviješću, s glasom  arhanđelovim, i s trubom Božijom sići s neba; i mrtvi u Kristu vaskrsnut će najprije.“

Stih 17. „A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bit ćemo uzeti na oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.“

Zar ovaj značajan odlomak ne dokazuje jasno da su prvi kršćani vjerovali da će vidjeti kraj svijeta, kako je u stvari i predkazan kod svetog Luke, čak za ono vrijeme kada sveti Luka bude još živ? Ako ipak nisu vidjeli taj kraj svijeta, ako ipak niko nije vaskrsnuo, ono što je odloženo nije izgubljeno.

Sveti Avgustin vjeruje da će djeca, pa čak i mrtvorođena djeca,  vaskrsnuti u dobu zrelosti. Origen, Jeronim, Atanazije i Bazilij nisu smatrali da žene sa svojim polom treba da vaskrsavaju.

Najzad, uvijek je raspravljano o tome šta smo bili, šta smo i šta ćemo biti.

Otac Malbrant dokazuje vaskrsenje pomoću gusjenica koje postaju leptiri. Ovaj dokaz, kao što se vidi, lagan je kao i leptirova krilca od kojih je pozajmljen. Mislioci koji računaju, stavljaju aritmetičke primjedbe protiv ove tako dobro dokazane istine. Oni kažu da se ljudi i životinje stvarno hrane i da svoj rast obezbjeđuju od biti svojih prethodnika. Tijelo dovijeka pretvoreno u prah, rasut  po vazduhu, pada na površinu zemlje i postaje povrće ili sir. Tako je Kajin pojeo dio Adama; Enoh se nahranio Kajinom; Jared Enoda; Maleleilo Jaredom; Matusal Maleleilom; i tako se dešava da među nama nema nikoga ko nije progutao djeliće našeg praoca.

Stoga je rečeno da smo svi mi ljudožderi. Poslije bitke sve postaje bezosjećajno; ne samo da pobijemo našu braću, već ih poslije dvije-tri godine sve pojedemo, kada na bojnom polju obavimo žetvu;  tako ćemo i mi biti lako pojedeni kada na nas dođe red. Dakle, kada bude trebalo vaskrsavati, kako ćemo svakome vratiti tijelo koje mu pripada, a da ne izgubimo naše? Eto tako kažu oni koji ne vjeruju u vaskrsenje; ali vaskrsitelji su im odgovorili vrlo umjesno.

Neki rabin po imenu Samaj dokazuje vaskrsenje ovim odlomkom iz 17. Izlaska „Ukazao sam se Avramu, Isaku i Jakovu; i obećao im uz zakletvu da ću im dati zemlju Kanansku.”

Međutim, kaže taj veliki rabin, Bog im i pored zakletve nije dao to zemlju; što znači da će oni vaskrsnuti da bi u njoj uživali i da bi zakletva bila ispunjena. Duboki filozof don Kalme nalazi još sigumiji dokaz u vampirima. On je vidio vampire koji su izlazili iz groblja i išli da sisaju krv uspavanim ljudima; jasno je da nisu mogli sisati krv živih, ako su oni sami još uvijek bili mrtvi; prema tome, oni su vaskrsli: to je nepobitno. Još jedna stvar je sigurna, a to je da će svi mrtvi, na Sudnji dan, kako kaže Talmud, hodati pod zemljom kao krtice, da bi se u dolini Josafatovoj, koja je između Jerusalima i Maslinove gore, pojavili na sudu.

Bit će jako tijesno u toj dolini; ah tijela samo treba smanjiti srazmjerno, kao Miltonovi đavoli u dvorani Pandemonijuma. To vaskrsavanje obavit će se uz zvuke trube, kako kaže sveti Pavle. Moraće obavezno biti veća truba, jer čak se ni grmljavina ne čuje više od tri do četiri milje u krug. Postavlja se pitanje koliko će biti truba: teolozi još nisu izračunali; ali će izračunati. Jevreji kažu da je kraljica Kleopatra, koja je bez sumnje vjerovala u vaskrsenje kao i sve gospođe tog doba, pitala nekog fariseja da li će vaskrsavati nagi. Učenjak joj je odgovorio da će biti lijepo obučeni, isto kao što i posijano žito, iako mrtvo u zemlji, niče sa klasjem, svilom i košučljicom. Taj rabin je izvrstan teolog; on je razmišljao kao don Kalme.

Odlomak iz djela: Francoist Voltaire, Filozofski rječnik, Edicija, Beograd, 2009., str. 48-51.

Priredio: Resul Mehmedović

Povezani članci

Back to top button