Gazalijeva kratka rasprava s kršćanskim misionarom

Jedne prilike šejhu Muhammedu Gazaliju, koji je živio u Egiptu došao je mladić, pa je šejh pomislio je da je neko od njegovih studenata, ali, nakon predstavljanja, shvatio je da se radi o kršćanskom misionaru, koji je pripadnik engleske evanđeoske crkve. Dalje, šejh Gazali nastavlja svoje kazivanje:

Rekao mi je: „Želio bih ti postaviti nekoliko pitanja!“

Rekao sam mu da mrzim vjerske rasprave, zato što oni koji raspravljaju često pretjeruju i rasprava prijeđe u pokušaje dominacije i pobjede, a  osobno nemam vremena za nešto poput toga!

Rekao mi je: „No, ja posjedujem istinu, branim je i pozivam njoj!“

Odgovorio sam mu: „Niko danas neće reći da je u zabludi, svaki je čovjek smiren sa onim na čemu je i ne želi da to ubjeđenje koje ima kod sebe promijeni.“

Nakon nekoliko rečenica šejha Gazalija, misionar mu je odgovorio riječima: „Kao da osjećaš strah da raspravljaš sa mnom?“

„Strah zbog onoga što je kod mene, ili onoga što je kod vas?“ – odgovorio mu je šejh uz podsmijeh. „Slušaj mladiću, ja sam čovjek koji vjeruje u ljudski razum zbog kojeg nas je Allah zadužio, ponekad posumnjam u postojanje razuma kod većine ljudi kada uđem s njima u raspravu.

Ja sam naslijedio ovu vjeru – islam od svojih roditelja, ali, kada sam odrastao, puno sam razmišljao o mom naslijeđu i počeo sam razmišljati o svi vjerama i postojećim pravcima… Razum, moj prijatelju, je taj koji je sudac i vjerujem u njegovu važnost. Zaista, moj razum je taj koji je učinio da se pridržavam islama i da sam u islamu, nisam od onih koji slijepo slijede vjeru svojih očeva.

Danas je nažalost raširena umna bolest kod ljudi, a to je idejna ljenost i nerazmišljanje. Čovjeku se dogodi sumnja, ali je ne preispituje, i biva zadovoljan da ostane u takvom stanju. Dovoljno mu je da jede i pije… Većina ljudi živi ovakvim načinom života, za njih je vjera nešto sporedno u životu. Gdje je njihov razum, zašto ne izvršavaju obaveze kojima su zaduženi?“

Misionar je zurio u šejha, a nakon što ga je šejh upitao, da li je on od onih koji su naslijedili vjeru ili slobodno promišljaju? Odgovorio je riječima:

„Ja sam poput tebe, vjerujem u Allaha[i] i u Isusa, neka je na njega slava.“

Na to mu šejh reče: „Dobro, i ja vjerujem u Isusa i u one koji su došli prije njega, kao i u onog koji je došao poslije njega. Ja sam musliman, moje vjerovanje obuhvata vjerovanje i u Musaa, Isaa i Muhammeda (alejhimus-selam/neka je Božiji mir na njih).

Kur'an nam naređuje da vjerujemo u sve poslanike:

„O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika njegova, i u Knjigu koju On svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu je je objavio prije. Onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u melek Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao.“[ii]

Trebali biste znati da je islam vjera koja okuplja sva Božija stvorenja i usmjerava ih na pokornost Njemu… To je vjera Musaa, a.s., i Isaa, a.s., za koje tvrdite da ih slijedite…“

Prekinuo je šejha, a zatim ga upitao: „Samo malo, ali vašem vjerovanju nedostaje temeljna stvar. Vi vjerujete da je Isus samo čovjek, a ne i Bog. Time vaše vjerovanje nema neku bitnu težinu.“

Šejh Gazali mu uz osmijeh odgovori: „Da li samo Isus ima božansku prirodu? Zar i njegova braća po majci (Mariji) nemaju božansku prirodu kao on?

„Kako to misliš?“ – odgovorio je misionar.

Zatim, nastavi šejh Gazali: „Marija je rodila Isusa dok je bila zaručena sa Josipom, koji u tom periodu nije imao odnos sa njom. Tek nakon što je rodila Isusa i prošao porođajni period, Josip ju je oženio i rodila mu je, kako se navodi u Evanđelju po Mateju: Jakova, Josipa, Šimuna i Judu [iii], kako to da oni nisu niti božanske prirode niti poslanici?“

Na misionaru se primijetila srdžba zbog ovih riječi, pa je odgovorio: „Oni su mu samo braća po tijelu i to nema nikakve veze sa Gospodarom Isusom, neka mu je slava!“

Šejh Gazali mu je odgovorio riječima: „To je tačka našeg razilaženja… Isa, a.s, je časno ljudsko biće i veliki poslanik. Njegovo rođenje se desilo suprotno uobičajenim zakonima rađanja. Allah je odredio da tako bude, a prije njega je Adem rođen bez oba roditelja, Hava (Eva) je rođena bez majke, Isa, a.s., je rođen bez oca. U njegovo vrijeme, desilo se još jedno čudesno rođenje, a to je rođenje Jahja, a.s., (Ivan Krstitelj), obzirom da je njegova majka bila nerotkinja, a otac u dubokoj starosti.

Onaj koji nas je stvorio kada želi da se nešto desi, kaže samo: „Budi!“ – i ono biva.

Ali mladiću, ubjeđivati nas da je Gospodar nebesa i Zemlje, koji je potčinio zvijezde na nebesima i Koji određuje šta će biti na istoku i zapadu, bio „zarobljen“ devet mjeseci u utrobi žene, koja ga je rodila, a  zatim i njegovu braću,  je nešto što odbijam i ne vjerujem u to!“

Piše: Resul Mehmedović

Bilješke: 

[i] Arapski kršćani Boga zovu imenom Allah, baš kao i muslimani.

[ii] An-Nisa, 136. ajet

[iii] Pogledati: Mt 13, 55.

Povezani članci

Back to top button