GEOPOLITIKA U MAPAMA: Centralna Azija i razlozi mogućih sukoba

Centralna Azija se polahko destabilizira, brzina i opseg ove destabilizacije u velikoj mjeri ovise o političkim i ekonomskim pomacima u Rusiji, Kini, Afganistanu i šire. Geografski položaj je primarni razlog, a izvanjske sile glavni čimbenici koji oblikuju putanju Centralne Azije. Historijski zarobljena između nekoliko velikih sila – poput Rusije i Kine – Centralna Azija – vrlo je podložna invaziji.

Područje se proteže od Kaspijskog mora na zapadu do Tien Shan planine na jugu i Altayskog gorja istočno. Planine razdvajaju regiju od Afganistana na jugu i Kine na istoku. Kazahstan, Uzbekistan i Turkmenistan su uglavnom ravni, dok su Tadžikistan i Kirgistan planinski.

Na sjeveru regije nalazi se ogromna Kazaška stepa. Kazahstan dijeli granicu od 3000 milja sa Rusijom – granica koju zemlja ne može odbraniti. Ipak, čak i zemlje Centralne Azije koje su odvojene od Rusije i Kine planinama su ranjive. Od kasnih 600-ih, domorodačke turske snage, različite sile koje su kontrolirale Perziju (uključujući Arape i Turke) i Kineze, sve su u nekom razdoblju kontrolirale dijelove regije.

Stotine invazija i vanjska vladavina u Centralnoj Aziji pridonijele su pojavi slabih država s dubokim unutarnjim ranjivostima. Savremeni granice regije rezultat su sovjetskog planskog crtanja granica 1920-ih i 1930-ih, te stoga i nisu prirodne i ne odražavaju strogo etničke ili nacionalne podjele. Oko 23% stanovnika Kazahstana, na primjer, su etnički Rusi. Etnički Uzbeci čine oko 14% stanovništva Kirgistana i preko 13% Tadžikistana.

Centralna je Azija, dakle, regija u kojoj etničke i regionalne napetosti ugrožavaju jedinstvo savremenih država.

Geografski položaj i infrastrukturno planiranje sovjetske ere doprinijele su trenutnim napetostima među pet zemalja Centralne Azije. Glavni razlog napetosti je intenzivna konkurencija nad oskudnim resursima, posebno vodom. Područje ovisi o dvije velike rijeke, Syr Darya i Amu Darya. Pod sovjetskom vladavinom, uzvodne zemlje (Tadžikistan i Kirgistan) obezbjeđivale su vodu ostatku regije kroz centralno regulirani plan koji je upravljao korištenjem rezervoara i nivoa distribucije vode u regiji shodno sovjetskim ekonomskin prioritetima. Ostale zemlje, pak, zauzvrat su davale električnu energiju siromašnom Tadžikistanu i Kirgistanu. Nakon sloma Sovjetskog saveza, zabrinutost je rasla – naročito u Uzbekistanu – jer uzvodne zemlje preusmjeravaju vodu za proizvodnju električne energije.

Rijetki resursi, rast stanovništva i korištenje energije i voda kao pregovarački alati sveukupno prijete povećanju etničkih prekograničnih napetosti – pogotovo u plodnoj i gusto naseljenoj dolini Fergana koja je podijeljena između Uzbekistana, Tadžikistana i Kirgistana.

Blizina Afganistana regiji dodatni je razlog nestabilnosti. Povlačenje SAD-a povezano s nekoherentnim stanjem dopustilo je da opet dominiraju naoružani nedržavni akteri. Afganistan – situacija koja prijeti Centralnoj Aziji, graniči sa tri centralnoazijske države: Turkmenistano, Uzbekistanom i Tadžikistanom. Zemlja je trenutno u procesu vraćanja svojim frakcijskim korijenima, a sa SAD-om, koji povlači većinu svojih snaga, vlada u Kabulu bori se protiv brzog širenja talibanske pobune. Zapravo, vlada je postala samo još jedna frakcija među mnogima. Vlade regije zabrinute su zbog militanata i nasilja koje se prelijeva i u Centralnu Aziju, motivirajući militanate koji prelaze u Afganistan kako bi se povezali sa grupama – od Talibana do Islamske države – koji djeluju u zemlji. Ovi militanti mogli bi dobiti obuku i pristup oružju koje bi kasnije moglo biti upotrijebljeno u Centralnoj Aziji. Centralnoazijski  militanti već se bore u IS-u i drugim skupinama u Siriji i Iraku i i prijete da u konačnici utječu na sigurnost unutar svojih država.

Geografski položaj je stoga u korijenu rastućih izazova Centralne Azije. To je područje ispunjeno unutarnjim etničkim napetostima, napetostima zbog sovjetskih granica i intenzivne konkurencije nad resursima. Još važnije, ovo složeno i podijeljeno područje je vrlo ranjivo od izvanjskih sila i krize u okolnim područjima destabiliziraju regiju.

Odlomak iz djela: George Friedman, The World Explained in Maps, Geopolitical Futures, 2017., str. 3-8.

Sa engleskog preveo: Resul Mehmedović

George Friedman (rođen 1. februara 1949) je američki geopolitički prognozer i strateg za međunarodne poslove. Osnivač  je i predsjednik Geopolitical Futures, nove online publikacije koja analizira i predviđa tok globalnih događaja. Prije osnivanja Geopolitical Futures, Friedman je bio predsjednik Stratfora, privatne obavještajne izdavačke i konsultantske kompanije, osnovane 1996. Friedman je podnio ostavku na Stratforu u maju 2015. Centrala Stratfora je u Austinu, američka savezna država Teksas i nudi analize iz različitih oblasti iz više od 175 zemalja i regija.

Napisao je nekoliko knjiga, među kojima su najpoznatije: America's Secret War: Inside the Hidden Worldwide Struggle Between the United States and Its Enemies (2004), The Next 100 Years: A Forecast for the 21st Century (2009), The Next Decade: What the World Will Look Like (2011), Flashpoints: The Emerging Crisis in Europe (2015), a u pripremi je najnovija knjiga The New American Century: Crisis, Endurance, and the Future of the United States, koja bi trebala izaći 2018. godine.