U kapitalizmu i ekstremno siromašni, preko noći postaju bogatiji

1820. godine samo 60 miliona ljudi nije živjelo u ekstremnom siromaštvu. U 2015. godini 6.6 milijardi ne živi u ekstremnom siromaštvu.

Prošlog utorka obilježeno je 25 godina od UN-ovog Međunarodnog dana u borbi protiv siromaštva. Datum se namjerno poklapa sa 30-ogodišnjicom „Poziva na akciju“, kad je francuski aktivista protiv siromaštva, otac Joseph Wresinski, pred 100.000 Parižana, zatražio od međunarodne zajednice da se „uključi u borbu protiv ekstremnog siromaštva“.

Obilježavajući ovu priliku, Antonio Guterres, generalni sekretar Ujedinjenih nacija, obratio se u kratkom videu o procjeni trenutnog stanja siromaštva u svijetu. Uprkos konstataciji da se u nekim regionima nastavlja nezaposlenost, nejednakost i sukobi, Guterres je dobro primijetio da je svijet od 1990. godine postigao „izuzetan napredak u iskorenjivanju siromaštva“.

Iako je vrijedno priznati da problemi postoje, važno je razmisliti o tome dokle smo stigli.

Brzo ublažavanje siromaštva

Brzina smanjenja siromaštva u posljednjih 25 godina historijski je bez presedana. Ne samo da je udio siromašnih na rekordno niskom nivou, već je, uprkos rastu stanovništva planete za dvije milijarde, ukupan broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu je opao.

Kao što Johan Norberg piše u svojoj knjizi Progress: „Da ste morali da izaberete društvo u kojem ćete živjeti, a da ne znate kakav bi bio vaš društveni ili ekonomski položaj, vjerovatno biste izabrali društvo s najmanjim procentom (ne sa najmanjim brojem) siromašnih, jer je ovo najbolji sud u životu prosječnog građanina.“ Pa, 1820. godine 94 posto svjetskog stanovništva živjelo je u ekstremnom siromaštvu (manje od 1.90 dolara dnevno prema kupovnoj moći). Ta cifra je 1990. iznosila 34.8 posto, a 2015. samo 9.6 posto.

U posljednjih četvrt stoljeća, više od 1.25 milijardi ljudi izvuklo se iz ekstremnog siromaštva — to je u prosjeku 138.000 ljudi dnevno (tj. 38.000 više od mase koja je dočekala oca Wresinskog 1987.). Ako vam za čitanje ovog članka bude potrebno pet minuta, još 480 ljudi izaći će iz okova ekstremnog siromaštva dok završite čitanje. Napredak je izvanredan. 1820. godine samo 60 miliona ljudi nije živjelo u ekstremnom siromaštvu. U 2015. godini 6.6 milijardi ne živi u ekstremnom siromaštvu.

Razmotrimo sad one ljude koji su još uvijek zarobljeni u ekstremnom siromaštvu. Web stranica oksfordskog naučnika Max Rosera, Our world in data, koristila je baze podataka Svjetske banke u procjeni da je 2013. godine 746 miliona ljudi živjelo u ekstremnom siromaštvu. Od ovih ljudi, nešto više od 380 miliona je živjelo u Africi, a Nigerija je dom najvećeg broja ekstremno siromašnih (86 miliona). U međuvremenu, 327 miliona ljudi u ekstremnom siromaštvu živjelo je u Aziji, pri čemu je Indija imala daleko najveći udio (218 miliona). Kina je imala 25 miliona. Preostalih 35 miliona živjelo je u Južnoj Americi (19 miliona), Sjevernoj Americi (13 miliona), Okeaniji (2.5 miliona) i Evropi (0.7 miliona.)

Drugim riječima, od ukupnog broja ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu, preko 40 posto živjelo je u samo dvije nacije: Indiji i Nigeriji.

Najsiromašniji od siromašnih

Od reformi ekonomske liberalizacije 1991. godine, prosječni prihod Indije povećavao se za 7.5 posto godišnje. To znači da se prosječni prihod više nego utrostručio u posljednjih 25 godina. Kako se bogatstvo povećavalo, stopa siromaštva u Indiji je opala za skoro 24 posto. Ali, ono što je najznačajnije, za Dalite — najsiromašniju i najnižu kastu u indijskom društvu — stopa siromaštva tokom ovog perioda opala je još brže, za 31 posto. To znači da se u narodu koji ima daleko najveći broj ljudi u ekstremnom siromaštvu, upravo ljudi na samom dnu društvenih slojeva brže bogate.

Sličan trend se može vidjeti i u Nigeriji. Od novog milenijuma, bruto domaći prihod po stanovniku povećan je za preko 800 posto, s 270 na preko 2450 dolara. Predstoji još mnogo posla, ali ovaj nivo napretka pokazuje da je i u najsiromašnijim zemljama brzina ekonomskog rasta ohrabrujuća.

Da biste pomogli najsiromašnijima, razmotrite utjecaj koji je kapitalizam slobodnog tržišta imao u posljednjih 200 godina na ublažavanje ekstremnog siromaštva. Industrijska revolucija pretvorila je nekada siromašne zapadne zemlje u bogata društva. Novo doba globalizacije, koje je započelo 1980. godine, dovelo je do toga da je svijet u razvoju ušao u globalnu ekonomiju i rezultirao najvećim bijegom iz siromaštva koji je ikada zabilježen. To je nešto što bi pokojni otac Wresinski volio da proslavi.

Piše: Alexander Hammond (FEE / Dialogos)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Povezani članci

Back to top button