Historičar Enzo Traverso: Izrael koristi sjećanje na Holokaust kako bi opravdao genocid u Gazi

AMY GOODMAN: Ovo je Democracy Now! “Rat, mir i predsjedništvo.” Ja sam Amy Goodman, uživo iz PBS12 u Denveru. Nermeen Shaikh je u New Yorku.

NERMEEN SHAIKH: Završavamo današnju emisiju s poznatim historičarem Enzom Traversom, autorom nove knjige “Gaza pred licem historije”. Jedan recenzent je rekao da knjiga nudi, citiram, “razorni prikaz retoričkog manevra pomoću kojeg su Izrael i njegovi zapadni podržavatelji opravdali pokolj u Gazi.”

AMY GOODMAN: Enzo Traverso nam se pridružuje iz Itake, Nju Jorku, gdje predaje na Kornel univerzitetu. Njegove druge knjige uključuju “Porijeklo nacističkog nasilja” i “Nova lica fašizma: Populizam i radikalna desnica.”

Profesore Enzo Traverso, dobrodošli u Democracy Now! Vaše područje proučavanja je fašizam i nacizam. Recite nam zašto ste se sada odlučili baviti Gazom.

ENZO TRAVERSO: Hvala. Hvala što ste me pozvali.

Da, ja sam historičar moderne evropske historije. Duboko sam pogođen onim što se sada dešava u Gazi, kao i svi drugi, ali nisam stručnjak za Bliski Istok. U početku nisam razmišljao o pisanju knjige o ovom ratu i genocidu. Ali ubrzo sam shvatio da su historija, čak i mnoge riječi i semantika vezane za historiju ratova, nasilja i genocida, te sama evropska historija u velikoj mjeri mobilizirane kako bi se interpretirao rat u Gazi. Šokiran sam načinom na koji su mnoge riječi i koncepti zloupotrijebljeni, pogrešno shvaćeni i dovodili u zabludu – poput progroma, Holokausta, antisemitizma, cionizma. I tako, suočen s takvim nerazumijevanjem stvarnosti, pomislio sam da je važno razjasniti značenje tih pojmova.

NERMEEN SHAIKH: Profesore Traverso, započinjete knjigu citirajući izvanredno djelo Sebalda, “O prirodnoj historiji uništenja”, u kojem on pokušava djelimično razumjeti zašto, nakon razornih bombardiranja njemačkih gradova na kraju Drugog svjetskog rata, jedva da je izgovorena riječ od strane njemačkih preživjelih o tim zračnim napadima. Možete li objasniti kako koristite ovo kao neku vrstu premise i kako bi se kroz tu prizmu trebalo interpretirati ono što se dogodilo nakon 7. oktobra, način na koji su žrtve i počinioci predstavljeni u sukobu?

ENZO TRAVERSO: Da. Svoju knjigu otvaram citirajući ovog velikog njemačkog pisca, W. G. Sebalda, koji je ukazao na to kako su na kraju Drugog svjetskog rata Nijemci šutjeli o vlastitim patnjama, koje su bile neosporne. Njemačko civilno društvo bilo je uništeno savezničkim bombardiranjima. Ali ta tišina bila je povezana sa sviješću da je, dok su Nijemci patili od ovih ratnih zločina, nacistička Njemačka provodila Holokaust i počinila gore zločine u Evropi, posebno na Istočnom frontu. Na kraju Drugog svjetskog rata, Nirnberški proces je sudio nacističke zločine. Tek mnogo decenija kasnije, njemačke patnje tokom Drugog svjetskog rata bile su priznate, ali bez da su izgledale kao neka vrsta opravdanja ili relativizacije nacističkih zločina.

Sada se suočavamo s paradoksalnom situacijom u kojoj su počinioci Hamas i Palestinci, a žrtve Izraelci. Ovo je obrnuta stvarnost. To je kao da je Nirnberški proces sudio savezničke zločine počinjene od strane aviona SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva, umjesto nacističkih zločina.

NERMEEN SHAIKH: I, profesore Traverso, možete li objasniti zašto smatrate da je ovo sjećanje na Holokaust, način na koji se Holokaust koristi od 7. oktobra, zapravo oskrnavljenje samog Holokausta? Ako biste mogli elaborirati tu tvrdnju i zašto mislite da se koristi u ove svrhe od strane tolikih ljudi?

ENZO TRAVERSO: Da. Sjećanje na Holokaust bilo je potisnuto i skriveno decenijama nakon Drugog svjetskog rata. Ali kroz veoma težak i bolan proces suočavanja s prošlošću, sjećanje na Holokaust postalo je centralni element, stub ne samo zapadnog, već i globalnog memorijalnog pejzaža. Ne možemo zamisliti 20. stoljeće bez lociranja Holokausta u centru ove slike. Sjećanje na Holokaust bilo je izuzetno važno kao vrsta paradigme za elaboraciju sjećanja na druge oblike nasilja i genocida.

Međutim, tokom posljednjih decenija — rekao bih posljednje dvije decenije — sjećanje na Holokaust doživjelo je paradoksalnu metamorfozu i bilo je instrumentalizirano od strane Izraela i većine zapadnih sila kako bi postalo politika bezuslovne podrške izraelskoj okupaciji palestinskih teritorija. Ovo ima izuzetno opasne posljedice, jer se danas suočavamo s dramatičnom, tragičnom situacijom u kojoj se sjećanje na Holokaust poziva i koristi kako bi se opravdao rat u Gazi koji poprima obilježja genocida. To znači da je sjećanje na Holokaust potpuno izopačeno.

Pomislite na moguće posljedice toga. Oni koji protestiraju protiv ovog genocidnog rata optužuju se za antisemitizam. Ali ako se sjećanje na Holokaust mobilizira kako bi se bezuslovno branila genocidna politika, možda bi ljudi mogli pomisliti da je sjećanje na Holokaust intrinzično loše. Ako kritiziranje genocida znači antisemitizam, mnogi ljudi bi mogli misliti da antisemitizam nije tako loš. I na kraju, mnogi bi mogli početi misliti da je sam Holokaust mit koji je izmislio Izrael kako bi opravdao svoju politiku okupacije palestinskih teritorija i ugnjetavanja.

Tako da se bojim, brinem, da će na duže staze, možda ne odmah, ali ljudi koji bezuslovno brane izraelsku okupaciju i rat u ime borbe protiv antisemitizma i u ime sjećanja na Holokaust pripremiti novi val antisemitizma.

AMY GOODMAN: Profesore Enzo Traverso, prije nego što završimo današnju emisiju, željela bih vas pitati o pobjedi Trumpa. Rekli ste da vas nije iznenadila njegova pobjeda, već obim te pobjede. Jedna od vaših prethodnih knjiga nosi naziv “Nova lica fašizma: Populizam i radikalna desnica”. Možete li elaborirati na ovu temu?

ENZO TRAVERSO: Da, u ovoj knjizi sam predložio kategoriju postfašizma kako bih opisao ovu veoma široku i heterogenu konstelaciju radikalne desnice, ekstremne desnice, fašističkih i radikalnih nacionalističkih pokreta i stranaka koje se uzdižu na globalnoj skali. Trump nije izuzetak. Trump je dio ovog globalnog fenomena. Koristio sam ovaj koncept postfašizma jer, iz očiglednih razloga, živimo u drugačijem kontekstu u odnosu na doba klasičnog fašizma, i zato što postoje mnoge nesporne razlike između Donalda Trumpa ili Mileija u Argentini, Marine Le Pen u Francuskoj ili Giorgie Meloni u Italiji i klasičnog fašizma. Dakle, to je nešto drugačije u odnosu na fašizam. Ali istovremeno, ne možemo pristupiti i interpretirati ovaj novi politički fenomen bez poređenja s klasičnim fašizmom. To je nešto prelazno između fašizma i nečega nepoznatog što se pojavljuje.

AMY GOODMAN: Profesore, imamo samo 20 sekundi, nažalost.

ENZO TRAVERSO: Da. Rekao sam da nemam poteškoća da Trumpa opišem kao fašistu. Dokazao je da je spreman prekršiti osnovne značajke demokratije, osporavajući rezultate izbora. Ali ova vrsta fašizma nije meteor koji odjednom pada…

AMY GOODMAN: Nažalost, ovdje moramo stati, ali radujemo se proširenom intervjuu kada dođete u Nju Jork. Profesor Enzo Traverso s Kornel univerziteta, autor nove knjige “Gaza pred licem historije”.

Izvor: Democracy Now

S engleskog preveo: Resul Mehmedović (Dialogos)