Historijat kako su 24 zeca postala najveće štetočine u Australiji u 20. stoljeću
Thomas Austin, rođen je 1815. godine u Engleskoj, u historiji je ostao upamćen kao čovjek koji je u Australiju donio zečeve 1859. godine. Bio je strastveni zaljubljenik lova na zečeve, pa je u oktobru 1859. godine pustio 24 zeca na svom imanju kako bi se množili i kako bi kasnije mogao da ih lovi, no, nije ni slutio da će 6-7 godina kasnije od ta 24 zeca nastati 14.000.
Stvari su polahko počele da izmiču kontroli, šteta koju su uzrokovali zečevi iz dana u dan, postajala je sve veća. Australija je potkraj 19. stoljeća donijela i nekoliko zakona koji su se ticali zečeva i sve vrijeme je uporno pokušavala da ih istrijebi ili da barem njhov broj reducira, ali, bezuspješno. Uporedo sa Australijom i Novi Zeland je 70-ih i 80-ih godina 19. stoljeća donio nekoliko zakona o zečevima, pa čak i šest mjeseci zatvora u slučaju bijega zeca, a zakonske odredbe važile su i za djecu. australska vlada je 1907. godine izgradila 3236 kilometara dugu ogradu, kako bi se agrikulturna dobra i obradivi dio zemljišta zaštitio od zečeva. Zečevi kojih do 1859. godine nije uopće bilo u Australiji, postali najveće štetočine. Iz godine u godinu šteta koju su prouzrokovali bivala je sve veća i teritorij koji su naseljavali se širio.
Procjenjuje se da je 1940-ih u Australiji bilo oko 800 miliona zečeva. Uništavali su floru i faunu, usjeve, pa čak su izazivali i erozije, usljed uništavanja drveća i zelenila. Nakon što razni otrovi i masovni lov nisu urodili plodom, godine 1933. australska vlada odobrila je modifikaciju Myxoma virusa, a već 1950. godine vlasti su preko komaraca i muha zarazile zečeve Myxoma virusom, koji je izazivao myxomatozu. Virus je pronađen u Južnoj Americi i djelovao je samo na zečeve. Oko 90-95% zečeva je uginulo i njihov broj je smanjen na oko 5% dotadašnje populacije. Procjenjuje se da je šteta koju su u to doba pravili, tačnije, 1951-1952. godine iznosila 34 miliona funti, a dobit od mesa i krzna svega tadašnjih 10 miliona funti. Ova brojka datira nakon upotrebe Myxoma virusa, a do tada je godišnja šteta iznosila 50 miliona funti.
Nakon upotrebe Myxoma virusa zahvaljujući znanstvenim inovacijma australskog virologa Franka Fennera, broj zečeva u Australiji smanjen je sa oko 600 miliona na oko 100 miliona, čiji broj se kontrolirano povećao na oko 200-300 miliona 1991. godine. Procjenjuje se da je 40% zečeva u Australiji još uvijek osjetljivo na Myxoma virus.
Prema aktuelnim podacima, danas ih u Australiji živi oko 200 miliona, a naselili su se i u predjelima udaljenim i do 5.000 kilometara od mjesta gdje je Thomas Austin pustio 24 zeca 1859. godine.
Piše: Resul Mehmedović
