Hoće li Litvanija vratiti vlastiti porezni model

Nedavni parlamentarni izbori u Litvaniji potaknuli su nadu da će nakon 18 godina ova država preispitati svoju odluku da napusti nultu stopu poreza na reinvestiranu dobit – model koji je dao direktan zamah investicijama i privrednom rastu dok je bio na snazi od 1997 do 2002. godine. Nova koalicijska vlada Litvanije koju čine konzervativni Zavičajno-kršćanski demokrati, Slobodarska stranka i Litvanski liberalni pokret vratila je ovu opciju reforme na dnevni red.
 
Posljednjih godina Litvanija je uživala rekordno visoke strane direktne investicije, zajedno sa snažnim rastom u fintech sektoru i startup okruženju, kao i razvoju industrije i izvoza. Porezni sistem je pritom odigrao ključnu ulogu. Litvanija se može pohvaliti jednim od najkonkurentnijim i neutralnijim poreznim sistemom u OECD-u, zauzimajući visoko šesto mjesto na Međunarodnom indeksu porezne konkurentnosti 2020. Porez na dobit od 15% u komparaciji s prosjekom OECD-a od 23.59% i relativno neutralan tretman kapitalnih investicija su Litvaniju učinili atraktivnim mjestom za investiture.
 
Međutim, porezni sistem Litvanije nije toliko atraktivan kao onaj u susjednoj Estoniji ili Latviji, koje su na vrhu svjetske ljestvice porezne konkurentnosti. Litvanija dva puta oporezuje dobit, jednom 15% (ili smanjenom stopom od 5%) kad se zaradi, a onda opet 20% kada se raspodijeli kao dividenda. Zbog toga efektivni porez na dobit/dohotak u Litvaniji iznosi 27.75%. U isto vrijeme, navedeni baltički susjedi primjenjuju konkurentniji i neutralniji porez na poslovanje, oporezujući dobit samo jednom kada se raspodjeli dioničarima. Njihova porezna stopa iznosi 20%.
 
Kakav god da je porez na dobit, dvostruko oporezivanje dobiti je štetno za sve. Ova praksa prikriva stvarni porezni teret i stvara iluziju da oporezivanje dividendi nije toliko važno. Takvo porezno opterećenje vodi pogrešnim poslovnim odlukama i alokaciji resursa, koči investicije i smanjuje ekonomski rast. Također nameće teške administrativne troškove odnosno troškove usklađivanja, dok je prilično beznačajan izvor budžetskih prihoda.
 
Od ukidanja nulte stope poreza na reinvestiranu dobit 2002. godine, Litvanija je postepeno širila porezne olakšice na dobit. Ovaj trend odražava kontinuiranu potragu za načinima za poticanje investicija i potvrđuje činjenicu da je za to potreban povoljniji porezni model.
 
Litvanija se suočava s rastućom regionalnom konkurencijom za direktne strane investicije. Zemlji su potrebna visokoproduktivna radna mjesta, bolji uvjeti za rast domaćeg poslovanja i veći poticaj produktivnosti. Domaće kompanije i dalje pate od ozbiljnog nedostatka pristupa kreditima, dok je nivo reinvestirane dobiti među najnižima u EU, i iznosi 20% u odnosu na prosjek EU od 24%. Neto dionički kapital po poslodavcu je 2.7 puta niži od prosjeka EU.
 
Nulta stopa poreza na zadržanu dobit mogla bi promjeniti sve. Ukidanje dvostrukog oporezivanja zarade stavilo bi Litvaniju u isti rang s Estonijom i Latvijom u regionalnoj utrci za investicijama, dok bi zadržana dobit domaćim kompanijama bila temeljni izvor investicijskog kapitala. Reforme bi također omogućile brži i efektivniji privredni oporavak Litvanije od COVID-19 krize.
 
Estonija primjenjuje nultu stopu poreza na dobit od 2000. godine, uživajući blagodati rastućih investicija, tehnoloških inovacija, produktivnosti, zaposlenosti i većih budžetskih prihoda. Latvija je 2018. počela da slijedi ovaj model. Konačno, Poljska je prošlog novembra odlučila uvesti estonski model koji će biti operativan od januara 2021. godine.
 
Litvanija je pod pritiskom. Treba vratiti vlastiti porezni model.
 
Piše: Aneta Vainė (4Liberty.eu Network / Dialogos)
 
Preveo: Admir Čavalić

Aneta Vaine je potpredsjednica Litvanskog instituta za slobodno tržište, nevladine organizacije u Litvaniji i člana mreže 4Liberty.eu.