Ibn Haldunovo genijalno objašnjenje poreza
Znaj da država u početku ima malobrojna oporezivanja, a velik prihod, dok pri kraju država ima mnogobroma oporezivanja, a mali prihod.
Razlog tome je to što dinastija, ako se drži propisa vjere, zahtijeva samo Vjerozakonom određene daće, kao što je milostinja (sadaqa), zemljarina (harag) i glavarina (gizya), a to su malobrojna oporezivanja, jer je, kao što znaš, iznos zekata na imovinu malehan, a tako isto zekat na žito i stoku. Tako i glavarina i zemljarina te sve ostale Vjerozakonom određene daće, imaju granice koje se ne smiju prelaziti.
Ako dinastija ide putevima prevlasti i ‘asabiyye, onda je u njenom početku neophodan beduinski način života, kako je ranije navedeno. A beduinski način života zahtijeva popustljivost, nadmetanje u darežljivosti, poniznost, suzdržavanje od prisvajanja imovine drugih ljudi i nesklonost da se to postigne osim u rijetkim slučajevima. Iz tog razloga je malehan iznos od pojedinačnog davanja i drugog oporezivanja, koji skupa sačinjavaju poreske prihode. Kada su porezi i davanja za podanike malobrojni, čili su za posao i žude za njim, pa privreda, usljed malobrojnih daća napreduje i povećavaju se tekovine blagostanja. Kada se razvije privreda, poveća se broj tih pojedinačnih davanja poreza, pa se poveća i poreski prihod koji predstavlja njihov zbir.
Kada, pak, dinastija dugo potraje i produži svoj opstanak, te njeni vladari neprestano slijede jedan za drugim i postanu lukavi, a nestane traga beduinskog načina života i njegove jednostavnosti i suzdržljivosti – dođe nasilna kraljevska vlast i sjedilački način života koja upućuje na prepredenost. Pripadnici dinastije poprime tada osobinu sitnićavosti (tahadluq). Njihove navike i potrebe postanu raznovrsne, zbog toga što oni utonu u blagostanje i raskoš.
Tada oni umnože pojedinačne poreze i davanja podanicima, poljoprivrednicima, seljacima i ostalim poreskim obveznicima. Oni povećaju svaki pojedinačni porez i davanje za veliki iznos, da bi im porastao poreski prihod. Uzimaju takse od trgovačkih poslova te na gradskim kapijama, kako ćemo kasnije spomenuti. Zatim, u njima postepeno rastu ta povećanja, od jednog iznosa u drugi, usljed postepenog množenja navika dinastije u raskoši i raznovrsnim potrebama te trošenja zbog toga. Tako ide sve dok daće ne pritisnu podanike i preopterete ih, pa im postanu kao neka zla kob, jer je to povećavanje malo po malo raslo, a niko nije znao ko ih je, zapravo, povećavao niti ko ih je uveo. Oni se podanicima nadaju kao nešto što je neminovno.
Zatim se porezi povećavaju sve dok ne prijeđu granicu umjerenosti. Tada se, zbog gubljenja nade iz njihovih duša, izgubi zadovoljstvo podanika u privređivanju. To dolazi usljed male koristi, posebno kada uporedi svoju korist, plodove i dobit s tim daćama. Zato se mnogi od tih ljudi uzdržavaju od privređivanja uopće, pa se tada usljed smanjenja njegovih pojedinačnih poreza, smanji suma poreskog prihoda. Često kada vide to smanjenje u poreskom prihodu, povećaju iznos pojedinačnih davanja, smatrajući to naknadom za ono što je smanjeno. Tako ide sve dok ne dostigne svaki pojedinačni porez i davanje do krajnje tačke nakon koje nema više nikakve koristi niti dobiti zbog visokih troškova privređivanja te zbog mnoštva daća i izostanka očekivane dobiti u tome. Tada se ona ukupna suma neprestano smanjuje, a iznos pojedinačnih poreza i davanja povećava, jer vjeruju da tu ukupnu sumu pomoću njih nadoknađuju.
Najzad, civilizacija propadne gubljenjem nade u privređivanje, a loše posljedice toga trpi dinastija, jer privređivanje njoj donosi dobit.
Kada to shvatiš, znaćeš da će najjači poticaj za privrednu djelatnost biti najveće moguće sniženje iznosa poreza za one koji se bave privređivanjem. Na taj način će duše biti raspoložene za rad, jer će se pouzdavati da će postići profit. A slavljeni i uzvišeni Allah je gospodar svega i u Njegovoj ruci je vlast nad svim stvarima. (Qur'an, 36:83)
Odlomak iz djela: Ibn Haldun, Muqaddima, El-Kalem, Sarajevo, 2007, str. 458-460.
Priredio: Resul S. Mehmedović