Ibn Taymiyye: Na javne funkcije postavljati kompetentne i poštene
Prema Ibn Taymiyyi, autoritet koji država provodi nije apsolutan. To je povjerenje (amanah) od Allaha, i biti će ostvareno u skladu s propisanim uvjetima u šerijatu. On citira hadis Poslanika ﷺ kako bi potkrijepio svoju tvrdnju. Abu Dhar al-Ghifari, ashab Poslanika ﷺ prenosi da je rekao: ,,(…) zaista je vlast emanet (na dunjaluku), a kajanje i poniženje na Sudnjem danu, osim onima koji je budu odgovorno obavljali.” Na drugom mjestu, opaža da je vlast vjerska dužnost, tražiti Allahovu naklonost revnosnim ispunjavanjem svojih obaveza, jedno je od najplemenitijih dobrih djela (afdal a’mal al-salihah). Ponovo citira hadis da je ,,najdraži Allahu od Njegovih stvorenja pravedan vladar (imam ‘adil), a najmrži je vladar tiranin.”
Ibn Taymiyye vjeruje da bi za imenovanje nekoga u javne poslove najprikladnija osoba trebalo da bude izabrana spram kompetencija (quwwah) i poštenja (amanah), što su dvije najpotrebnije kvalitete. Međutim, budući da nije uvijek lahko pronaći osobu koja posjeduje oboje u jednakoj mjeri, treba odrediti najbitniju kvalitetu za određenu službu. Erwin Rosenthal komentariše: ,,Ibn Taymiyye dovoljno je realističan da sugeriše da su sposobnosti ispunjavanja službe － hrabrost i odvažnost u ratnom vođi, razum i ovlasti izvršenja u sucu － važnije od pobožnosti i lojalnosti ako se ne može naći niko ko ispunjava sve kriterije. On se okreće ka Sunnetu u potkrepljivanju svojih tvrdnji. Muhammad ﷺ uvijek je bio vođen izborom vođe prema dobrobiti Ummeta kao glavnom faktoru razmatranja, čak i ako su ga njegovi podređeni nadmašivali u znanju i vjeri. Ako nijedna osoba ne posjeduje sve potrebne kvalitete za službu, imenovat će se ona koja zadovoljava najviše kriterija.”
Odlomak iz djela: Abdul Azim Islahi, Ibn Taymiyyina ekonomska misao, Multi, Tuzla, 2018., str. 206-207.
