Ibn Taymiyye: Zbog čega cijene na tržištu rastu

Ibn Taymiyye je imao jasnu predstavu da se cijene na slobodnom tržištu određuju silama ponude i potražnje. On kaže: „Do porasta ili pada cijena ne dolazi uvijek uslijed nepravednosti (zulm) nekih pojedinaca. Ponekad je razlog za to nedostatak proizvodnje ili opadanje uvoza robe koja se traži. Tako cijene rastu ukoliko se povećava želja za njima. S druge strane, ukoliko ima sve više robe na raspolaganju, a želja za njima se smanjuje, onda cijene opadaju. Ova oskudica ili obilje ne mora biti uzrokovana djelovanjem pojedinaca; do toga može da dođe usljed uzroka koji nemaju veze sa nepravdom, a ponekad može imati uzrok koji je povezan sa nepravdom. Svemogući Bog je taj koji stvara želje u srcima ljudi.”

Na osnovu toga moglo bi se zaključiti da se, shodno dominantnom gledištu Ibn Taymiyyinog vremena, smatralo da je porast cijena rezultat nepravde ili zloupotrebe od strane prodavača. On, u stvari, koristi riječ zulm, koja znači prekršaj ili nepravda. Ovdje se koristi u smislu manipulacije prodavača koja vodi do nesavršenosti tržišta. Prema Ibn Taymiyye, to nije uvijek tačno. On navodi ekonomske razloge porasta i opadanja cijena, govoreći o ulozi tržišnih sila u vezi s tim.

Ibn Taymiyye navodi dva izvora ponude ― lokalna proizvodnja i uvoz robe koja se traži (ma jukhlaq aw julyab min dhalik al-mal al-matlub). Korijen riječi (t-l-b) al-matluba daju sinonim za englesku riječ demand (potražnja). Da bi izrazio potražnju za nekom određenom robom, on koristi frazu raghbat fi al-shai, tj. želja za određenom stvari, robom. Želja koja odražava potrebu ili ukus predstavlja jednu od najvažnijih determinanti potražnje; druga determinanta je prihod, o čemu Ibn Taymiyye ne govori.

Promjenu ponude, druge tržišne sile pored potražnje, Ibn Taymiyye opisuje kao povećanje ili smanjenje raspoloživosti robe. On je već ranije naveo dva izvora ponude: lokalnu proizvodnju i uvoz.

Iz gore navedenog teksta možemo shvatiti da Ibn Taymiyye misli na ono što mi sada nazivamo pomjeranjem funkcija potražnje i ponude, iako ih on tako ne naziva. To jest, kada je veća potražnja po istoj cijeni i kada je manja ponuda po istoj cijeni, ili obrnuto, kada se manje potražuje, a nudi više po istoj cijeni, to na kraju dovodi do opadanja cijene. On kombinuje dvije različite promjene u jednoj. Bez sumnje, ukoliko smanjenje ponude prati povećanje potražnje, porast cijene bit će izraženiji. Slično je i u obrnutom slučaju, s obzirom da obje promjene pomjeraju cijene u istom pravcu. Međutim, ove dvije promjene uvijek se ne kombinuju, niti se one obavezno pojavljuju zajedno. Možemo vidjeti isti rezultat ukoliko dođe do samo jedne promjene. Na primjer, ako se potražnja smanjuje dok ponuda ostaje stabilna, cijena će opasti i obrnuto. Broj takvih mogućnosti može se zamisliti, što je navedeno u djelu Ibn Taymiyye. Kao što je već rečeno, na jednom mjestu u svojoj knjizi Al-Hisbah fi’l-Islam Ibn Taymiyye opisuje ove dvije promjene odvojeno: „Ako ljudi prodaju svoju robu na uobičajeno prihvaćen način, ne nanoseći nepravdu sa svoje strane, a cijena raste uslijed smanjenja robe (quillah al-shai) ili povećanja broja stanovnika (kathrak al-khalq), onda to dolazi od Allaha.”

Ovdje on porast cijene pripisuje ili smanjenju robe ili povećanju broja stanovnika. Smanjenje robe može se izraziti i kao opadanje ponude. Isto tako, povećanje broja stanovnika vjerovatno će izazvati povećanje potražnje, pa se ono drugim riječima može nazvati porast potražnje. Porast cijena uslijed opadanja ponude ili porasta potražnje karakteriše se kao djelo Allaha, dž.š., da bi se označila bezlična priroda tržišnog mehanizma. Ovo ćo biti naša tema u narednom dijelu.

Ovdje bi trebalo primijetiti da, on ne govori o efektu nivoa cijena na nivo ponude i potražnje (o pomjeranju duž iste krive od jedne tačke do druge), već u gore navedenim argumentima Ibn Taymiyye analizira efekat pomjeranja ponude i potražnje na cijene. Na jednom mjestu u al-Hisbahu, on s odobravanjem govori o stavu jednog ranijeg pravnika, Abu’l Walida (1013-1081), da administrativno fiksiranje cijena na nivou na kojem nije moguć profit vodi do zloupotrebe u pogledu cijena, skrivanja robe od strane prodavača i uništavanja bogatstva ljudi. Ova svijest o tome da bi ponuda mogla presušiti ukoliko cijena padne suviše nisko dovodi Ibn Taymiyye vrlo blizu pregleda direktne povezanosti između cijene i raspoložive ponude.

Drugom prilikom Ibn Taymiyye u djelu Fatawa navodi neke faktore koji utječu na potražnju, pa prema tome, i na cijenu:

1. Ljudska želja (al-raghbah) ima više vrsta koje često variraju. One variraju u zavisnosti od obilja ili oskudnosti određene robe koja se traži (al-matlub). Za robom postoji mnogo jača želja kada je nema dovoljno nego kada je u obilju.
2. Želja također varira zavisno od broja onih koji je traže (tullab). Ukoliko je broj koji traže jednu robu veliki, njena cijena raste u odnosu na situaciju kada je broj ljudi mali.
3. Jaka ili slaba potreba za robom također utječe na cijenu i to obimom i veličinom potrebe, bez obzira koliko mala ili velika bila. Ukoliko je potreba velika i jaka, cijena će rasti u većoj mjeri nego u slučaju kada su potrebe male i slabe.
4. Cijena također varira prema (naravnosti kupca) osobi sa kojom se vrši razmjena (al- mua’wid). Ukoliko je kupac bogat i pouzdan u plaćanju dugova, od njega se može prihvatiti i niža cijena nego što bi se prihvatila od nekoga za koga se zna da nije sposoban da plati dug, koji odgađa plaćanje ili koji ne poštuje rok plaćanja.
5. Cijena je također pod utjecajem vrste novca kojim se plaća pri razmjeni; ukoliko je novac u općem opticaju (naqd ra’ij), cijena je niža nego kada se plaćanje vrši novcem koji je u manjem opticaju. Takav slučaj je sa dirhamomi dinarom danas u Damasku, gdje je plaćanje dirhamom opća praksa.
6. „Činjenica je da je svrha ugovora uzajamno posjedovanje obje strane (ugovora). Ukoliko je platilac u stanju da plati, pa se očekuje da će ispuniti svoje obećanje, s njim se realizira cilj ugovora; suprotno tome je slučaj kada platilac nije sasvim sposoban ili pouzdan u pogledu svog plaćanja. Stepeni sposobnosti i pouzdanosti se razlikuju (…).”Ovo se odnosi i na prodavača i na kupca, na najmodavca i na unajmitelja, kao i na nevjestu i mladoženju u braku. Objekat prodaje je ponekad (fizički) dostupan, a ponekad nije. Cijena onoga što je dostupno je niža od onoga što nije. Isto se odnosi i na kupca koji je ponekad u stanju da plati odmah jer ima novac; ali ponekad kupac nema gotovinu i želi da posudi ili preproda robu kako bi izvršio plaćanje. Cijena je niža u prethodnom slučaju.
7. Isto se odnosi na lice koje daje u zakup ili iznajmljuje. On će možda biti u poziciji da daje određene povlastice koje najmoprimalac stječe ugovorom i može da ih iskoristi bez dopunskih rashoda, kao što su rashodi koji se javljaju na selima u koje upadaju ovlaštena lica maltretirajući ljude, ili pljačkaši, kao i na mjestima koja su izložena grabljivim životinjama. Podrazumijeva se da cijena zemlje u takvim uslovima nije ista kao cijena za sličnu zemlju koja ne zahtijeva ove (dopunske rashode).

Kao što smo ranije primijetili, Ibn Taymiyye koristi želju u smislu potražnje. Kasnije on koristi mnogo precizniji sinonim (t-l-b), al-mutlub i al-talibun za robu koja se traži, odnosno za onu koja stvara potražnju. U njegovoj analizi porasta i opadanja cijena, ekonomski i neekonomski faktori kao i individualni i kolektivni faktori se zajedno spominju. Reći da se oskudna roba daleko više želi nego roba koje ima u izobilju, znači da se potražnja i ponuda smatraju uzajamno ovisnim faktorima, a to nije tačno. Općenito govoreći, Ibn Taymiyye ovdje je zapazio jednu psihološku činjenicu, naime, da neki pojedinci, kada ustanove da postoji oskudna ponuda neke robe, mogu očekivati da će je u budućnosti biti još manje, pa stoga u tom trenutku povećavaju svoju potražnju za tom robom.

Povećanje broja onih koji stvaraju potražnju, dovodeći tako do povećanja cijene, predstavlja ekonomsku pojavu i jedan od slučajeva promjene funkcija tržišne potražnje. Veličina potrebe, za razliku od njenog intenziteta, može biti povezana sa mjestom robe u ukupnoj korpi roba koje treba potrošač. Ukoliko je ovo tumačenje tačno, Ibn Taymiyye povezuje intenzitet potreba, zajedno sa relativnim značajem u ukupnim zahtjevima potrošnje, sa visokim cijenama. I obrnuto, manje intenzivna potreba, zajedno sa relativno malim značajem u ukupnim zahtjevima potrošnje, dovodi do nižih cijena.

Sljedeća navedena tačka (4) odnosi se na prodaju na kredit. U bilo kojem pojedinom primjeru ovo nema poseban značaj za analizu tržišnih cijena, ali postaje relevantno onda kada je prodaja na kredit opće pravilo, tako da prodavac pri obračunavanju cijena mora uzeti u obzir neizvjesnosti u pogledu plaćanja.

Stav da cijene date u jednoj vrsti kovanog novca mogu biti niže nego u drugoj vrsti, kao što je u tački (3), odnosi se na specifičnu monetarnu situaciju u Damasku u to vrijeme. Razlog za to je možda bila povećana količina legure u zlatnim kovanicama ili često nepovoljne promjene u odnosu dinara i dirhama, kao što smo napomenuli u prvom poglavlju u našim bilješkama o historijskoj pozadini. Trebalo bi se podsjetiti da je pri kraju svoje vladavine Nasir Muhammad b. Qalawun zabranio narodu prodaju ili kupovinu zlata. Svi su bili obavezni da predaju svoje zlato kovnici i da uzmu dirhame umjesto njega. Ovo je možda doprinijelo relativno visokim cijenama u dinarima.

Specifičan slučaj naplaćivanja niže cijene za robe koje su odmah na raspolaganju na tržištu i više cijene za robe koje to nisu, kako je navedeno u tački (f), može se tumačiti kao slučaj dodatnog plaćanja za nabavljanje robe koju je teško naći. Ibn Taymiyye navodi u tački (d) paralelan slučaj porasta cijene u gotovini kod odgođenog plaćanja.

Primjer dat u tački (7) može se objasniti tako da sve rashode koje snosi kupac pri korištenju iznajmljenog ili zakupljenog objekta mora uzeti u obzir onaj ko iznajmljuje taj objekat. Ibn Taymiyye otkriva zajednički elemenat između slučajeva (4), (5), (6) i (7); neizvjesnost ili daljnji rashodi dovode do cijena koje se razlikuju od onih kakve bi inače bile. Samo po sebi, to je značajan doprinos ekonomskoj analizi, a uz to još treba dodati i njegova saznanja o efektima promjene ponude i potražnje na cijene. U zaključnom poglavlju pokušat ćemo uporediti njegove ideje po ovom pitanju sa idejama drugih islamskih mislilaca.

Odlomak iz djela: Abdul Azim Islahi, Ibn Taymiyyina ekonomska misao, GlobalMedia, Tuzla, 2018., str. 112-117.